Povratak Trnove krune dio je niza proslava povodom ponovnog otvaranja katedrale Notre Dame koja je nakon opsežnih radova i rekonstrukcije ponovno otvorila svoja vrata 7. prosinca ove godine. Za vjernike i za Pariz taj je trenutak bio i simboličan i duboko dirljiv – svjedočanstvo o „postojanom duhu“ jedne od najpoznatijih crkava na svijetu.
Pet godina nakon razornog požara 2019. koji je gotovo progutao katedralu Notre Dame, jedno od njenih najcjenjenijih blaga, Trnova kruna, konačno se vratila u svoj dom. U petak, 13. prosinca, relikvija je svečano ugrađena u novodizajnirani, suvremeni relikvijar, bilježeći tako u gradu na Seini snažan trenutak vjere, otpornosti i obnove.
Trnova kruna, za koju se prema tradiciji vjeruje da ju je nosio Isus Krist tijekom svoje muke, bila je središnji dio svečanog liturgijskog slavlja koje je predvodio mons. Laurent Ulrich, nadbiskup Pariza. Događaj, kojem su nazočili samo oni koji su unaprijed rezervirali svoje mjesto, protekao je u dubokoj sabranosti. „Ovdje smo da dopratimo Svetu krunu u njezin novi dom“, poručio je nadbiskup Ulrich okupljenim vjernicima.
Dragocjena relikvija, kruna od pletene trske uvezana zlatnom niti, preživjela je burna stoljeća povijesti. Prvi put se u pisanom tragu spominje godine 409. Sveti Paulin iz Nole uputio je vjernike da časte relikvije Svetog Trna u bazilici na brdu Sion u Jeruzalemu, uz Stup bičevanja i Sveto koplje. Grgur iz Toursa je 591. godine ponudio najraniji poznati opis relikvije Trnove krune. Poslije nekoliko stoljeća relikvija se pojavljuje u Carigradu.
Kralj Luj IX. (Luj Sveti) 1239. godine otplatio je dug Balduina II. Flandrijskog, mladog cara Latinskog Carstva u Carigradu i tako je Trnova kruna završila u Parizu. U početku je bila pohranjena u Sainte-Chapelle, gotičkom čudu od crkve izgrađenoj posebno za njezin smještaj. Kruna je preživjela i Francusku revoluciju. Bijesna pariška gomila provalila je 1793. godine u Sainte Chapelle i uništila njenu unutrašnjost. Uništili su dio Svetog križa iz bizantskog relikvijara, smatran najvećim fragmentom te relikvije na svijetu, dršku Longinova koplja, komadić platna i spužvu kojom su Isusu na križu navlažena usta. Od uništenja je spašen drugi dio Križa i Sveti čavao te Trnova kruna.
Početkom 19. stoljeća, 1804. godine, Trnova kruna je prenesena u Notre Dame gdje je ostala sve do kobnog požara. Usred kaosa izazvanog požarom u travnju 2019. hitne službe i svećenstvo, uz veliki osobni rizik, uspjeli su spasiti Trnovu krunu i druge neprocjenjive relikvije, uključujući Sveti čavao i fragment drveta koji se drže dijelom Kristova križa. Nakon toga, kruna je bila čuvana u sigurnom trezoru pariške Gradske vijećnice pod budnom paskom gradonačelnice Anne Hidalgo.
Sada je Trnova kruna ugrađena u suvremeni relikvijar koji gotovo izaziva strahopoštovanje i spaja tradiciju s modernim umijećem izrade. Dizajniran od strane poznatog arhitekta Sylvaina Dubuissona i izrađen umješnim rukama obrtnika iz prestižne Zaklade Coubertin, novi relikvijar je upečatljiva, tri metra visoka građevina koja odražava i umjetničku domišljatost i svetu predanost. Relikvijar se sastoji od masivnog mramornog podnožja u kojemu se nalaze Sveti čavao i drveni ulomak Križa dok se Trnova kruna nalazi u njegovu središtu. Relikvijar je uklopljen u okomiti kružni metalni okvir i ukrašen stotinama kristala koji reflektiraju svjetlost. Dizajn simbolizira vječnu vezu između patnje i spasenja. Kristali raspršuju svjetlost u svim smjerovima, stvarajući blistav, eteričan sjaj koji privlači pogled i dušu prema Trnovoj kruni.
Povratak Trnove krune dio je niza proslava kojima se obilježava ponovno otvaranje katedrale Notre Dame koja je svoja vrata vjernicima i posjetiteljima otvorila 7. prosinca nakon opsežnih radova na rekonstrukciji. Za vjernike i za Pariz taj je trenutak bio i simboličan i duboko dirljiv – svjedočanstvo o „postojanom duhu“ jedne od najpoznatijih crkava na svijetu.
Dok su ožiljci katedrale i dalje vidljivi, povratak Trnove krune predstavlja nadu. Stoljećima je Isusova Trnova kruna nadahnjivala milijune kao simbol žrtve i iskupljenja. Sada ponovno stoji u srcu katedrale Notre Dame, sačuvana za buduće naraštaje. Zaključimo riječima pariškog nadbiskupa izrečenim tijekom obreda: „Ova nas relikvija poziva na poniznost i jedinstvo. Njezin povratak nas podsjeća da se ljepota i vjera mogu obnoviti čak i kroz uništenje.“
(kta/zenit)
