U “Pukom kršćanstvu,” CS Lewis je primijetio, “Kako su monotono slični svi veliki tirani i osvajači: kako su veličanstveno različiti sveci.”
GK Chesterton, koji je napisao male biografije svetog Tome Akvinskog i svetog Franje, bio je oduševljen jedinstvenošću ove dvojice ljudi. Toma je bio najveći filozof svog vremena dok je Franjo bio lutajuća budala. Thomas veliki bik od čovjeka s odgovarajućim intelektom; Franjo otrcani prostak.
Sveta Terezija iz Lisieuxa (1873.-1897.) također se divila individualnosti svetaca. Napisala je: “Kako su različiti putevi kojima Gospodin vodi duše! Duše se razlikuju više od lica.”
Sveci su jedinstveni jer su obični ljudi koji su dopustili neobičnoj moći da ih dovede do njihovog punog potencijala. Svetac je potpuno živo ljudsko biće – osoba koja pokazuje Božju slavu u običnostima, njegova milost sjaji na njihovom licu.
Iako su sveci jedinstveni, oni se međusobno nadopunjuju. Slažu se kao članovi obitelji — svaki jedinstven, ali svaki na svoj način pokazuje obiteljsku sličnost.
Svetac je jedinstvena slika Krista, pa svaki svetac otkriva Krista kao brat nalikuje bratu, sestri ili ocu. Svoje srodstvo pokazuju izgledom, ponašanjem, darovima, interesima i osobnošću jer su jedne krvi.
Poput članova obitelji, sveci ovise jedni o drugima. Ovdje veliki filozof, ondje skromni pjesnik. Ovdje ratnik i mučenik, ondje obični sluga siromaha. Pjesnik Dante vidi da je na nebu svaki svetac savršeno sretan jer je svaki upravo na onom mjestu gdje bi trebao biti u odnosu ne samo prema Bogu, nego i jedni prema drugima.
Meditirajući o svecima, Thérèse kaže: “Svi će sveci biti dužnici jedni drugima … tko zna kakvu ćemo radost iskusiti gledajući slavu velikih svetaca, i znajući da smo tajnom odredbom Providnosti tamo pridonijeli … i ne mislite li da će ih s njihove strane veliki sveci, videći što duguju sasvim malim dušama, voljeti neusporedivom ljubavlju? Prijateljstva koja se tamo zateknu bit će divna i iznenađujuća – siguran sam u to.
„Omiljeni suputnik apostola ili velikog crkvenog učitelja možda će biti mladi pastir; a jednostavno malo dijete može biti intimni prijatelj patrijarha.”
U govoru u kojem je odobravao čuda svete Terezije, papa Pio XI. ponovio je istu misao, rekavši: “Bog je stvorio divove revnosti i svetosti kao što su Ignacije Loyola i Franjo Ksaverski. Iza njih, na dalekom horizontu, naziremo Petra i Pavla, Atanazija, Zlatoustog i Ambrozija. Ali gle! Isti nebeski Umjetnik potajno je oblikovao, s ljubavlju gotovo beskrajnom, ovu tako skromnu, tako poniznu djevojku – ovo dijete.”
Vojska i obitelj
Sveci čine svojevrsnu vojsku Božju – sa svakim vojnikom u svom pravom činu i ispunjavajući svoju dužnost prema svojim darovima i pozivu. No, ako sveci tvore vojsku, tvore i obitelj, a ako obitelj, onda bismo očekivali da zajedno vidimo majke i očeve, braću i sestre, starost i mladost, mudrost i nevinost.
Benedikt iz Nursije (oko 480.-543.) i Thérèse su svetački simboli te ravnoteže i plesa između mladih i starih. Oni stoje zajedno kao mudri starac i nevina djevojka — djed i unuka u ekonomiji Duha. Kao takvi, uvode nas u mudrost starosti i mudrost nevinosti.
Kroz njih učimo na iskustvu koje nam donosi starost, ali zadržavamo mladenački žar i radost djetinjstva.
Voleći Benedikta i Thérèse ponovno cijenimo vlastite djedove i bake i djecu i u njima vidimo potencijalnu slavu Božju.
Povezivanjem s Thérèse Djetetom i Benediktom Ocem također uspostavljamo veze s našim djetinjstvom i podrijetlom. Povezivanje s Thérèse i Benedictom može osvijetliti mračne kutove poremećenog djetinjstva i obiteljske povijesti.
U molitvi s njima dogovorena je transakcija. Otvaraju otključana vrata mudrosti starosti i mudrosti nevinosti.
Simboli svetosti
Simboli jačaju duhovni život. Simbol se povezuje s dubokim značenjima na razini života ispod jezika svakodnevne trgovine. Voda u krštenju ne samo da čisti i osvježava fizički, već signalizira i djeluje na duhovno osvježenje i čišćenje.
Tako je i sa svecima. Svatko na svoj način ukazuje na nešto veće od sebe. Sveti Juraj ili sveti Ignacije Loyola, na primjer, stoje kao sveci ratnici Duha – vitezovi Gospodnji. Sveti Ivan Vianney ili Padre Pio predstavljaju nadnaravno svete pastire i ispovjednike. Sveti Jeronim, sveti Franjo Saleški i sveti Toma Akvinski predstavljaju svjetske književnike, znanstvenike i intelektualce, a time i važnost intelekta.
Stoga svaki svetac kao simbol nadilazi vlastitu osobnost i postaje kozmički i univerzalni lik.
Benedikt i Thérèse stoga ne postaju samo starac i djevojka, već ikone starosti i nevinosti. Benedikt se obično prikazuje u crnoj redovničkoj odjeći. S kukuljicom preko glave, u jednoj ruci drži pastoralni štap, a u drugoj otvorenu knjigu.
Knjiga je poznato Benedictovo pravilo — ali knjiga je također simbol svake učenosti i univerzalne mudrosti.
Gavran stoji pred Benedictovim nogama poput poznanika čarobnjaka. Prema legendi, crne ptice su hranile Benedikta u pustinji kao i Iliju. Prema drugoj poznatoj legendi, skupina redovnika odmetnika pokušala je otrovati Benedikta zaraženim kruhom i vinom jer su odbili da im on bude vođa. Benedikt se pomolio nad otrovanom hranom, prozreo opasnost i razbio čašu s vinom te zapovjedio gavranu da odnese kruh.
Zajedno simboli upućuju na lik univerzalniji od samog povijesnog Benedikta.
Benedikt stoji kao tihi mistik. Sa svojom dugom bijelom bradom, svojim štapom, knjigom i pticom, Benedikt je prorok, vidioc i mudri starac. Opat Benedikt u kršćanskoj mašti poprima gotovo mitsku dimenziju.
On je arhetipski mentor i očinska figura. On je Abraham i Elijah, Merlin i Gandalf.
Thérèsina slika također nadilazi njezinu vlastitu osobnost. U ikonografiji se prikazuje u karmelskom ruhu, s rukama koje drže raspelo i naramkom ruža. Ruže su amblem njene ljepote i nevinosti.
Kao na staromodnom slavlju Tijelova, ona je univerzalna cvjećarka koja usput posipa ruže.
Ona bi mogla biti princeza iz bajke, Snjeguljica ili Crvena ruža – koja nudi svoj dom i sebe da spasi napaćenog medvjeda.
Ruže su također drevna poveznica s Djevicom Marijom. Thérèseina nevinost odjekuje njezinom.
Ruže su uvijek paradoksalan znak. Njihovo trnje podsjetnik je da njihova svježa ljepota ima visoku cijenu.
Kao što Djevica iz Nazareta pati sa svojim Sinom, tako djevica iz Lisieuxa drži raspelo kao crveni znak hrabrosti jer ono povezuje njezinu vlastitu patnju sa sveopćom patnjom na Križu.
Poput Benedikta, Thérèse je arhetip. On je otac; ona je dijete.
U martirologiju on je antički Polikarp suočen s plamenom, ona nevina Lucija koja grli mač.
U mitu, Benedikt je mudri starac, Thérèse nevina žrtva. U bajci on je prorok; ona je princeza.
On utjelovljuje mudrost iskustva, ona mudrost nevinosti.
Ako je Benedict mudri stari mentor, Thérèse predstavlja mitsko dijete i mogućnost nevinosti unutar svake osobe. Ona je Eva i Esther, Daphne, Ivana Orleanska i Lucy iz Narnije.
Dodatni darovi
Poput Tome Akvinskog i Franje, Benedikt i Thérèse radikalno su različite osobnosti; također poput Tome i Franje, oni se nadopunjuju na iznenađujuće i duboke načine.
Augustin je o Svetom pismu napisao da je “Novi zavjet skriven u Starom i da se Stari očituje u Novom.” Tako je i sa spisima Thérèse i Benedicta; nevjerojatni Thérèseini uvidi skriveni su unutar Benediktova jednostavnog monaškog pravila, a univerzalna Benediktova mudrost u potpunosti se očituje u Thérèseinim spisima.
U njih dvoje ostvaruje se Thérèseina slika svetaca na nebu, jer u Thérèse i Benediktu “jednostavno malo dijete postaje intimni prijatelj patrijarha.”
Od njih dvoje ne učimo samo komplementarnost mladosti i starosti, ne samo da cijenimo naše mudre starije i cijenimo svoju djecu, nego nas također podsjećaju na potrebu da toleriramo i volimo jedni druge.
Svaki svetac na nebu je jedinstveno djelo Božjeg umijeća, ali također je istina da je svaki svetac ovdje dolje jedinstveno djelo Božjeg umijeća — čak i ako je to djelo još u tijeku.
Sudbina je svake duše da se usavrši u Kristu. To je konačno odredište svakoga od krštenika da postane jedinstvena i vječno dragocjena ikona Gospodnja. Ako je to moja sudbina, onda je dio mog rasta da postanem sve svjesniji tog istog potencijala u drugima.
Mogu dosegnuti potencijal koji Bog ima za mene samo dok polako počinjem shvaćati i cijeniti da je svaki član moje obitelji u Kristu pozvan biti svetac i stoga pokazati slavu Božju kao ljudska bića koja su potpuno živa.
Otac Dwight Longenecker piše iz crkve Naše Gospe od Ružarija u Greenvilleu, Južna Karolina. On je popularan bloger, govornik na konferencijama i voditelj povlačenja. Može se pronaći na web stranici dwightlongenecker.com.
