U subotu 30. studenog u crkvi Sv. Andrije apostola u Bakru proslavljen je blagdana sv. Andrije zaštitnika župe Bakar. Proslavi blagdana prethodila je trodnevna priprava koju je predvodio Kristijan Pandl, župni vikar župe Donja Drenova. Blagdansku misu prijepodne predvodio je župni upravitelj župe Bakar, Zdenko Lendl, a poslijepodnevnu Kristijan Zeba, župnik Srdoča. Suslavili su dekan Prvostolnog dekanata Sanjin Francetić, dekan Bakarskog dekanata Ivan Friščić te svećenici Marko Šarić, Dražen Volk, Dalibor Peričić, Domagoj Duvnjak i župnik Zdenko Lendl.
U velikoj bakarskoj konkatedrali Sv. Andrije bilo je vjernika iz Bakra i hodočasnika iz susjednih župa. Misno slavlje pjesmom su animirali pjevači župnog zbora Bakra i desetak pjevača iz ostalih župa Dekanata. Na orguljama je svirao Bartol Reljac a violinom je pratio prof. Tomislav Huhn, pod vodstvom Anđelka Dujmića.
U propovijedi je Zeba govorio o svjedočkoj vjeri apostola Andrije koji je za svoju vjeru u Isusa Krista umro mučeničkom smrću, te okupljene potaknuo da razmisle o svojoj vjeri i da li su ju spremni u današnjem svijetu svjedočiti :”Kako smo čuli u današnjem evanđelju Isus prolazi uz Galilejsko more i poziva dva brata ribara, Šimuna, zvanog Petar i brata mu Andriju. Evo upravu tom svetom Andriji kojeg, je Isus pozvao, je posvećena ova divna crkva. Ovi ribari su ostavili svoje mreže i krenuli su biti ribari ljudi. To je pozivnica koja je poslana svakome od nas. Ne trebamo mi, braćo i sestre, biti svećenici da bismo bili ribari ljudi. Mi smo svi po sakramentu svetoga krštenja poslani biti svjedoci vjere a potom i ribari ljudskih duša i zato je ovaj poziv, kojeg smo čuli u današnjem evanđelju, poziv koji je upućen svima nama jer svi mi trebamo donositi radosnu vijest spasenja a to je Isusova riječ, riječ sv. evanđelja društvu i vremenu u kojem danas živimo. Zato sam na početku spomenuo lijepu i bogatu povijesti koju ovaj Grad Bakar ima, kao i naša cijela domovina i Europa, povijest prekrasnu, kršćansku. No, ne možemo mi živjeti samo u prošlosti nego se preispitati što činimo danas, jesmo li danas i mi ti koji živimo evanđelje, jesmo li mi ti glasnici nade koju su živjeli naši preci koji su prihvatili evanđelje kao svoj životni put ili smo, braćo i sestre, samo ostali u življenju te povijesti? Nažalost svjedoci smo nekoliko stvari:
Prva stvar je da smo kao narod sve stariji i stariji i ako se okrenemo oko sebe u ovoj crkvi vidimo da je prosjek naših godina poprilično stari. Ali to je prosjek cijelog našeg naroda, dakle postajemo jedan stari europski narod. A kada smo stari znači da smo na izmaku. Nećemo postojati, doći će neki drugi narod kao što smo već polako svjedoci toga da se naseljavaju drugi narodi, druge kulture, druge civilizacije i već polako popunjjvaju ove naše prostore i koji nisu kršćanski narod. Zato treba biti svjestan da će doći vrijeme kada nećemo mi više biti većina, nego da će tu biti svega i svačega. Pitajmo se:što mi činimo danas u ovom vremenu? Što mi činimo kao kršćani? Jesmo li ostali samo u onome što je bilo u prošlosti i živimo u prošlosti ili smo uistinu ljudi koji žele i danas u ovom vremenu donositi evanđelje? To je temeljno pitanje koje se postavlja svima nama.
Druga stvarnost, s kojom se susrećemo danas, je vrijeme liberalizma, vrijeme gdje čujemo od svih raznih vođa da se može živjeti kakogod tko hoće. To je jedna zamka u koju upadamo i mi ako ju prihvaćamo. Možeš živjeti i raditi kako te volja. A kad se to uvuče u naše misli, u naše stavove, onda nismo ribari ljudi po Kristovom načelu, nego postajemo ribari nekog drugog učitelja, ne Isusa. I zato su danas tolike silne ponude, toliko je toga da se ljudi u svemu polako gube. Jednostavno ne snalaze se. Župnik sam na Srdočima već deset godina i moram biti iskren da gledajući malo unazad vidim strašne promjene Živjeti u kršćanskom crkvenom braku to više nije važno.
Živimo u takvom vremenu gdje mnogi žele sakramente samo koje oni hoće. To su krštenje, pričest, krizma. To obavezno još uvijek a sakramenat ženidbe ne. Sprovod crkveni žele, da svećenik bude jer je to još uvijek dobro došlo da bar netko nešto kaže. Ali u biti na sprovodima sve manje i manje ljudi moli.
Sv Andrija, kada je čuo Isusov poziv , ostavlja sve, on odlučuje slijediti Krista do kraja. On je svoj ovozemaljski život završio mučeničkom smrću ali nije odustao od Isusove riječi, nije odustao od ispovijedanja riječi i vjerovanja u Krista uskrsloga . Jesmo li mi danas spremni dati svoj život i žrtvovati se za Isusa? Ne mora to biti doslovna smrt, da nas netko ubije, nego danas biti kršćanin znači biti odbačen od ovog modernog društva, znači biti nazivan raznim pogrdnim imenima, biti odbačen i ismijan. To je danas tako. Jesmo li mi na to spremni ili ćemo ići linijom manjeg otpora šutjeti i reći : mene se to ne tiče. Moga glasa u javnosti nema, ja ću se zatvoriti i živjeti svoj život. Je li to svjedočenje vjere, je li to javni nastup? Nije. Apostoli se nisu zatvorili u svoje kuće, nego su išli i propovijedali. Toga danas nedostaje nama u ovo današnjem vremenu, nedostaje svjedoka vjere kao što su bili blaženi Alojzije Stepinac, Miroslav Bulešić i mnogi drugi naši hrvatski sveci koji se nisu bojali, dali su život za Isusa Krista. Mi smo danas u vremenu razne demagogije, raznih koncenzusa, samodopadnosti . Nama nedostaje danas autentične vjere, one vjere svjedočke, gdje će ljudi znati :ovo je čovjek vjere i spreman je dati i svoj život za Krista i neće se dati prodati, u njega imamo povjerenje. Imamo li mi jedni u druge povjernja? Vjerujete li vi nama svećenicima, vjerujemo li mi vama, vjerujemo li mi svećenici jedan drugome? Ili više ne vjerujemo nikome? Kada se to uvuče u naše živote, to je znak da smo na lošem putu i zato želim moliti s vama neka nam Gospodin po zagovoru sv Andrije pomogne da budemo svi zajedno zagovornici jedni za druge kako reče zborna molitva ,neka nas Andrija zagovara pred licem Gospodnjim, ne ogovara nego zagovara. Mi jedni drugi često radije ogovaramo. “ – rekao je propovjednik Zeba te pozvao okupljene da ostanu čvrsti u svjedočenju vjere, da im se u srca ne uvuku sumnje ni u prijatelje, ukućane, ni u voditelje društva , niti u Crkvu :” Ako se to, braćo i sestre, uvuče u nas, onda ćemo postaii izgubljeni, razočarani, frustrirani. i živjet ćemo u jednom teškom vremenu. Zato počnimo vjeriovati jedni u druge ,nemojmo sumnjati. Nama danas nedostaje prijateljstvo, susret, ljubav, povjerenje. Nemojmo mjerkati tko je kakav, tko što ima, nego budimo jedni drugima prijatelji. Želim vam čestitati vaš blagdan, čestitati svima koji danas slave imendan. Želim zaželjeti svima nama blagoslovljeno vrijeme došašća koje sutra započinje. To je milosno vrijeme, Neka to bude vrijeme naših unutarnjih čišćenja i molimo Gospodina neka nas oslobodi tereta u našim srcima. Vratimo osmjeh na svoje lice, vratimo radost, nemojmo živjeti u grču, Živimo slobodno. Neka sv Andrija svojim zagovorom svima nama u tome pomogne. Braćo i sestre budimo ljudi ljubavi , istine i radosti i beskrajne nade vjerujući u milosrđe Božje. Sv Andrija neka nas zagovara pred licem Gospodnjim .” rekao je Zeba.
Gordana Fumić
Objavljeno: 1. prosinca 2024.
