Čitanja za dvadeset i šestu nedjelju kroz godinu
Evanđelje prošle nedjelje završilo je Isusovim upozorenjem: “Ne možete služiti i Bogu i mamonu.” Danas čitamo o čovjeku koji je mislio da može.
Evanđelje (Pročitaj Lk 16,19-31)
Sveti Luka rekao nam je u čitanju prošle nedjelje da je Isus imao neke ohrabrujuće riječi za reći o novcu farizejima koji su se okupili da ga slušaju. Međutim, sveti Luka nam kaže “Farizeji, koji su bili srebroljubivi, … rugali su mu se” (16,14). Možda zbog ove tvrdoće srca, Isus im priča još jednu priču. Daje im još jednu priliku da čuju istinu.
Isus započinje svoju priču riječima: “Bio jedan bogat čovjek.” Ne smije se propustiti činjenica da je ova prispodoba namijenjena muškarcima koji su bili “ljubitelji novca”. Trebale bi biti sve uši. Bogataš je živio poput kralja, s lijepom odjećom i raskošnim gozbama “svaki dan”. Trebamo se sjetiti da su u Isusovo vrijeme Židovi mislili da je bogatstvo znak Božjeg blagoslova; isto tako, siromaštvo i nevolja moraju biti znak Božjeg neodobravanja. Bio je siromašan, bolestan čovjek, Lazar, koji je ležao pred bogataševim vratima. Zašto je ležao tamo? Je li bio previše bolestan i slab da radi bilo što drugo? Je li se nadao da će time što se smjestio na tako vidljivo mjesto – vrata – imati mnogo bolje šanse da ga vidi bogataš i da od njega dobije neku pomoć?
Vrijedno je napomenuti da ovaj jadni, bolesni čovjek ima ime — Lazar. On je jedina osoba koja se spominje u bilo kojoj od Isusovih prispodoba. Na hebrejskom njegovo ime znači “Bog je moja pomoć”. Kakvo ime! Siromašan je i bolestan, ali ima dostojanstvo imena. On je ikona svih siromaha ljudske povijesti koji su odlučili staviti svoju vjeru u Boga. Vjeruju da će ih spasiti čak i u svim njihovim strašnim nevoljama. Možda je to razlog zašto je Lazar opisan kao onaj “koji bi se rado nasitio ostataka što su padali s bogataševa stola”. Ne nalazimo ga kako ogorčeno gunđa protiv bogataša. Nema ogorčenog zahtjeva za pravdom i preraspodjelom bogatstva. Ne, Lazar je znao da mu je Bog prava pomoć u životu i da mu se može vjerovati. Njegova sudbina nije ovisila o ovom ravnodušnom bogatašu.
“Kada je siromah umro, anđeli su ga odnijeli u krilo Abrahamovo.” Njegova vjera u Boga, koji mu je bio pomoćnik, bila je dobro nagrađena. I bogataš je umro, ali je otišao u podzemni svijet, mjesto muka. Koliko su farizeji koji su slušali Isusa morali biti iznenađeni kad su čuli ovaj obrat u priči. Bogataš je, vidjevši Abrahama i Lazara pokraj sebe, zavapio za milošću koju nikada nije bio spreman iskazati siromahu na svom pragu. Abraham ga je podsjetio da je “primio ono što je dobro” u svom životu (i nikada to nije podijelio). Lazar je primio “ono što je loše” (i nikada nije izgubio vjeru u Boga). Sada su stvari preokrenute. Naravno, ova vrsta preokreta jedna je od temeljnih istina o ljudskom postojanju kojima je Isus poučavao mnoštvo koje ga je slijedilo na samom početku njegove službe. Prisjetimo se da Govor na gori počinje blaženstvima (vidi Mt 5,1-12). U svakoj od njih Isus jasno govori koliko je ludo živjeti samo za ono što možemo vidjeti i dokučiti u ovom životu; naše vrijeme ovdje zapravo je priprema za vječnost (tj. “Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko”). Bogataš se našao u Hadu, ne zato što je bio bogat, već zato što je izgubio tu perspektivu.
Abraham objašnjava zašto ne može ispuniti bogataševu molbu za pomoć: “Između nas i vas postoji velika provalija kako bi se spriječio prijelaz bilo koga tko bi želio prijeći s naše strane na vašu ili s vaše strane na našu.” Što ovo znači? Bilješka iz Ignacije Katolička studija Biblije (str. 138-139) pomoći će:
“Had (podzemni svijet ili carstvo mrtvih) odnosi se na mjesto čekanja gdje se preminule duše zlih zadržavaju do posljednjeg suda (Otkrivenje 20:13). Ovdje stoji nasuprot Abrahamovoj prisutnosti, gdje su pravedne duše starozavjetne ere strpljivo čekale da Krist otvori vrata raja (Ef 4,8-10). Grešnici klonu u stisku muke. Od obitavališta pravednika odvojena je trajnim, nepremostivim jazom koji ne dopušta nikakav promet između njih (vidi KKC 633).”
Bogataš zatim moli Lazara da upozori njegovu braću da izbjegavaju “ovo mjesto mučenja”. Budući da je bogataš mjesto zloga, moramo pretpostaviti da ovaj zahtjev ne dolazi iz milosrđa, jer ga on nije imao. Najvjerojatnije je zbog ponosa na ime i ugled svoje obitelji želio da njegova braća izbjegnu muke. Primijetite da njegova briga nije bila da njegova braća nauče voljeti Boga i živjeti milosrdno sa svojim bližnjima, kao što je naloženo Mojsijevim zakonom. Samo što izbjegavaju muke.
Abraham je mudro odgovorio: “Imaju Mojsija i proroke. Neka ih slušaju.” Da je bogataš jednostavno živio zakon ljubavi prema Bogu i bližnjemu, srž saveza koji je Bog sklopio sa svojim narodom preko Mojsija i koji su propovijedali svi proroci koji su im bili poslani iako nisu, on bi se našao u krilo Abrahamovo, također. On se, nažalost, oglušio o taj zakon. Sada je, međutim, uvjeren da će se “ako netko od mrtvih dođe k njima, pokajati”. Abraham je znao bolje: “Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće se uvjeriti ni ako netko ustane od mrtvih.” To su naravno proročanske riječi. U prvom slučaju, kada je Isus uskrisio drugog čovjeka po imenu Lazar iz mrtvih, to je samo dodatno otvrdnulo srca onih koji su odbacili Isusa kao izraelskog Mesiju. Vjerske su elite zbog toga nastojale usmrtiti i Isusa i Lazara (vidi Iv 11,45-53; 12,9-11). Nakon Isusova uskrsnuća, apostoli su propovijedali Evanđelje Židovima u Jeruzalemu, Judeji i Samariji. Vjerske su elite to ponovno odbacile. Čak ni čudo uskrsnuća ne može promijeniti srce koje je potpuno otvrdnulo protiv slušanja Boga.
Poruka koju je Isus imao za “ljubitelje novca” bila je jednostavna: Ne dopustite da vas novac zaslijepi za one koji su u potrebi. Upotrijebite svoj dar bogatstva da volite Boga svim svojim srcem i svog bližnjega kao samoga sebe. Ono što izaberemo u ovom životu bit će ono što ćemo dobiti u sljedećem. Ako izaberemo sebe, dobivamo samo sebe. Ako odlučimo vjerovati da je “Bog moja pomoć”, dobit ćemo Njega!
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da držim oči otvorene da vidim svog bližnjega koji bi danas mogao trebati moju pomoć.
Prvo čitanje (Pročitaj Amos 6,1a, 4-7)
Amos je bio prorok koji je živio u 8th stoljeća prije Krista Poslao ga je Bog da upozori bogate i neposlušne u Izraelu, deset sjevernih plemena koja su se otrgla od Davidova kraljevskog prijestolja. Živopisnim jezikom on opisuje njihovo samozadovoljavanje, ali “nisu oboljeli zbog Josipovog sloma”. Drugim riječima, bili su potpuno ravnodušni prema činjenici da su oni i njihovi sugrađani Židovi izgubili vjeru, prekršili savez i stajali na rubu uništenja. Njihov luksuz ih je zaslijepio za tragično duhovno stanje njihovih duša i njihove nacije. Živjeli su samo za sebe. Slijedom toga, Gospodin se zavjetovao da će “oni biti prvi koji će otići u izgnanstvo, i da će njihovo razuzdano veselje biti dokinjeno.” Oni bi, po Božjem pravednom sudu, izgubili sve osim sebe – samu definiciju pakla.
Mogući odgovor: Nebeski Oče, živim u kulturi koja voli luksuz i samozadovoljstvo. Ojačaj me protiv njegove ljage.
Psalam (Pročitaj Ps 146,7-10)
Ovaj psalam otkriva značenje imena “Lazar” – “Bog je pomoć moja.” Detaljno opisuje pouzdanje onih koji se uzdaju u Gospodina da će osloboditi, iscijeliti, podići one koji su pokleknuli, zaštititi strance i podržati potrebite. Onaj tko živi ovom vjerom, poput Lazara u našem Evanđelju, je “blagoslovljen”. On “osigurava pravdu za potlačene, daje hranu gladnima”. Oni koji se uzdaju u Božju velikodušnost i sami pokazuju velikodušnost prema drugima. Bogataš u prispodobi trebao je znati, iz ovog psalma, kao i iz spisa Amosa i svih proroka, da je to način na koji vjerni Židov živi savez koji je Bog sklopio sa svojim narodom. Izabrao je drugačiji put, put zlih, koji Bog “spriječava”. Put koji je Lazar izabrao je put koji pjeva, “Slavi, dušo moja, Gospodina!”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Tim 6,11-16)
Moramo znati kontekst našeg čitanja poslanice kako bismo razumjeli njegovu punu snagu. U stihovima koji danas nisu uključeni (vidi 6,6-10), sveti Pavao piše svetom Timoteju, mladom biskupu Efeza, o tome kako najbolje služiti kao pastir stadu koje mu je povjereno. Cijela poslanica daje široku paletu uputa o tome kako biti dobar župnik. U tome se sveti Pavao dotiče teme novca: “Oni koji se žele obogatiti padaju u napast, u zamku, u mnoge besmislene i štetne želje koje čovjeka guraju u propast.” To je upravo onakva vrsta učenja koju bismo očekivali od apostola zaduženog za prenošenje Isusovog Evanđelja svijetu. Sveti Pavao nastavlja s još jednim trijeznim upozorenjem: “Jer je ljubav prema novcu korijen svih zala; upravo zbog te žudnje neki su odlutali od vjere i proboli svoja srca mnogim bolima.”
Sada počinje naše čitanje: “A ti, čovječe Božji, težiš za pravednošću.” Naš odlomak sadrži protuotrov za ljubav prema novcu, a to je ljubav prema vrlini. Ovdje sveti Pavao potiče svetog Timoteja da se “uhvati za život vječni”. Ovo je nebeska perspektiva koja će ljubav prema novcu držati pod kontrolom. To je život koji je bogataš u Evanđelju zanemario, život “pravednosti, odanosti, vjere, ljubavi, strpljivosti i blagosti”.
Zašto bismo bili voljni živjeti na ovaj način? Jer znamo da je “Bog [our] pomoć,” kako kaže ime “Lazar” i da iščekujemo “pojavu Gospodina našega Isusa Krista… Njemu čast i moć vječna. Amen.”
Mogući odgovor: Sveti Pavle, moli da u sebi mogu umrtviti ljubav prema novcu kad god se pojavi; pomozi mi da zaštitim svoje srce od njegovih “mnogih muka”.
✠
Slika: Parabola o Lazaru i bogatašuDomenico Fetti, javno vlasništvo.
