Danas slavimo istinu da već sada Krist vlada kao Kralj nad cijelom zemljom. Ali kakvo je to kraljevstvo?
Evanđelje (Pročitaj Iv 18,33b-37)
Ove posljednje nedjelje naše liturgijske godine, Crkva nam daje izvještaj svetog Ivana o Isusu pred Pilatom kako bi nam pomogao razumjeti kraljevstvo koje je On došao uspostaviti. To je lekcija koja nam je očajnički potrebna. Ako imamo lažnu predodžbu o vladavini Krista kao Kralja svemira, možemo biti podložni razočarenju i razočarenju dok iščekujemo njegovo konačno očitovanje pri Drugom dolasku.
Vidite da je Pilat vrlo znatiželjan o Isusu i njegovom kraljevstvu: “Jesi li ti židovski kralj?” Isus se pita odakle mu ta ideja. Je li Pilat vidio dokaze da je Isus putovao po Judeji pokušavajući postaviti prijestolje za sebe? Ili mu je netko drugi sugerirao da je Isus suparnik Cezaru? Pilat odmah odgovara: “Tvoj narod i svećenički glavari predadoše mi Te. Što si učinio?” Pilat u potpunosti radi na tvrdnjama Židova. Nitko od njegovih rimskih vojnih časnika nije predlagao ništa slično.
Isus priznaje da ima kraljevstvo (i stoga mora biti njegov kralj), ali njegovo kraljevstvo “ne pripada ovom svijetu”. Možemo li zamisliti kako je to čudno moralo zvučati Pilatu? Kako bi naglasio svoju poantu, koliko god bila čudna, Isus se poziva na razum: “Da Moje kraljevstvo pripada ovom svijetu, Moji bi se sluge borili da Me ne predaju Židovima. Ali kako jest, Moje kraljevstvo nije ovdje.” Ova bi činjenica imala smisla za čovjeka poput Pilata; on bi shvatio da Isusovo kraljevstvo, gdje god bilo je, nije predstavljalo prijetnju Rimu jer je “kralj” bio upravo ovdje u svom pritvoru.
Uočio je jedan detalj: “Onda si kralj.” Želi barem ovo utvrditi. Međutim, Isusov odgovor, umjesto da razjasni stvar, zacijelo ju je samo učinio tajanstvenijom.
“Kažeš da sam ja kralj.” Isus nije poricao svoje pravo na kraljevstvo. On jednostavno priznaje da, ne mrdnuvši ni prstom u nasilju bilo koje vrste, Rim, u osobi Pilata, priznaje Isusa kraljem. Briljantno!
Zatim nastavlja govoriti o svom kraljevskom djelu: “Rodio sam se… i došao na svijet da svjedočim za istinu.” Koji je kralj ikada ovako govorio? Od svih velikih tvrdnji koje su kraljevi iznosili kroz ljudsku povijest, je li itko od njih sebe opisao kao da dolazi negdje izvan ovog svijeta kako bi mu prenio istinu? I ako je neki kralj iznio tvrdnju koja bi se približila neobičnosti ovoga, je li to učinio dok je bio zarobljenik carskog namjesnika koji je imao moć života i smrti nad njim, nakon što je odbio dopustiti svojim sljedbenicima da uzmu oružje da oslobode mu?
U ovom trenutku, korisno je zastati i razmisliti o Isusovim riječima. Rekao je Pilatu: “Svatko tko pripada istini sluša moj glas.” Oni koji traže vidljivu moć kraljevstva, bogatstvo ili ugled sigurno će se razočarati u Isusa i Njegovo nadzemaljsko kraljevstvo. Samo će oni koji traže istinu – o Bogu, nama samima, našoj svrsi u životu, kako živjeti u ovom svijetu – htjeti slijediti ovog Kralja.
Papa emeritus Benedikt XVI. dobro je napisao o vrsti kraljevstva kakvom se često nadamo i kakvom je Isus zapravo došao uspostaviti. Vrijedi ga opširno citirati. Govoreći o trećoj Kristovoj kušnji u pustinji, on piše:
Đavao mu … pokazuje sva kraljevstva zemlje i njihov sjaj i nudi mu kraljevstvo nad svijetom. Nije li upravo to poslanje Mesije? Ne bi li On trebao biti kralj svijeta koji ujedinjuje cijelu zemlju u jedno veliko kraljevstvo mira i blagostanja? … Ovaj sjaj, kako ukazuje grčka riječ doxa, iluzorna je pojava koja se raspada. Ovo nije vrsta sjaja koja pripada Kraljevstvu Kristovu. Njegovo Kraljevstvo raste kroz poniznost naviještanja u onima koji pristaju postati Njegovi učenici, koji su kršteni u ime trojedinog Boga i koji drže Njegove zapovijedi (usp. Mt 28,19f) … [T]ovo vodi do velikog pitanja: Što je Isus zapravo donio, ako ne svjetski mir, univerzalni prosperitet i bolji svijet? Što je donio? … On je donio Boga, i sada znamo Njegovo lice, sada ga možemo zazvati … Isus je donio Bogu i s Bogom istinu o našem podrijetlu i sudbini: vjeru, nadu i ljubav. Samo zbog naše tvrdoće srca mislimo da je to premalo. Da, doista, Božja sila tiho djeluje u ovom svijetu, ali to je prava i trajna moć. Opet i iznova, čini se da je Božja stvar u samrtnoj hropci. Ipak, uvijek iznova pokazuje se kao stvar koja uistinu podnosi i spašava. Zemaljska kraljevstva koja je Sotona mogao staviti pred Gospodina… sva su prošla. Njihova slava… pokazala se kao samo privid. Ali Kristova slava, ponizna, samopožrtvovana slava Njegove ljubavi, nije nestala, niti će to ikada učiniti.
(Isus iz Nazareta, I dioIgnatius Press, str. 38-39, 44)
Neka je blagoslovljena vladavina Kralja Isusa!
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, molim te daj mi oči da vidim tvoje kraljevstvo na zemlji onakvo kakvo stvarno jest.
Prvo čitanje (Pročitaj Dn 7,1-14)
Bog je Danielu, proroku koji je živio u Babilonu tijekom izraelskog progonstva, dao viziju budućnosti. U njemu on vidi “nekog kao Sina čovječjeg kako dolazi na oblacima nebeskim”. On opisuje nebesko uzašašće Sina čovječjeg na prijestolje pred “Drevnim”. On prima vječno kraljevanje nad svim ljudima, narodima i jezicima. Prisjetimo se da se Pilat pitao je li Isus “Kralj Židova”, pitanje na koje Isus nikada nije izravno odgovorio, jer je On trebao biti kralj nad svim, a ne samo nad židovskim narodom.
Ne možemo propustiti činjenicu da je Isus ispunio ovo proročanstvo. On je uzašao na nebo “u oblacima” i jednog dana, kako su anđeli rekli apostolima koji su ga gledali kako nestaje, “Ovaj Isus, koji je od vas uzet na nebo, doći će na isti način kao što ste ga vidjeli da odlazi” (Djela 1:11). Kristova vladavina započela je kada mu je na glavu stavljena kruna od trnja; objavljeno je u sili apostolima pri Njegovom uzašašću, a bit će potpuno ostvareno u slavi pri Njegovom drugom dolasku. Isus vlada sada: “Njegova vlast je vječna vlast koja se neće oduzeti, Njegovo kraljevstvo neće biti uništeno.”
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da se prisjetim da je moć u Tvome kraljevstvu moć Evanđelja da mijenja srca i živote.
Psalam (Pročitaj Ps 93,1-2, 5)
Psalam nam je danas od velike pomoći dok nastojimo vjerovati i vjerovati onome što za sada možemo vidjeti samo prikriveno. Kako god mi to osjećali, kako god svijet ili Crkva danas izgledali, možemo pjevati, “Gospodin je kralj; Odjeven je u veličanstvo.” Kada se naša srca i umovi čine slabima u odnosu na vidljive stvarnosti koje nas okružuju, možemo potvrditi svoju vjeru ovim riječima: “Tvoje prijestolje čvrsto stoji od davnina; oduvijek si Ti, Gospodine.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Otk 1,5-8)
Sveti Ivan je, kao i Daniel, dobio viđenje od Boga dok je bio u progonstvu na otoku Patmosu. Daje nam opis našeg Kralja i djela koje on obavlja u svom kraljevstvu: “Onome koji nas ljubi i oslobodio nas je od naših grijeha svojom krvlju, koji nas je učinio kraljevstvom, svećenicima svoga Boga i Oca, Neka mu je slava i moć u vijeke vjekova. Amen.” Razmislite koliko se ovo kraljevstvo razlikuje od bilo kojeg drugog zemaljskog kraljevstva—ovaj nas Kralj oslobađa od nas samih, od naših grijeha. Isusova tvrdnja o sebi ovdje je još ekstravagantnija od one koju je izrekao pred Pilatom: “Ja sam Alfa i Omega… Onaj koji jest i koji je bio i koji će doći, Svemogući.”
Hoćemo li se na ovu svetkovinu Krista Kralja usuditi vjerovati ovim riječima? Hoćemo li im dopustiti da nas umire dok čekamo Njegov povratak po nas?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala Ti što si pobijedio moje istinske neprijatelje — grijeh, smrt, đavla — svojom kraljevskom moći.
Slika iz Wikimedia Commons
