Mudr 11,22-12,2; 2. Solunjanima 1,11-2,2; Lk 19,1-10
Nedavno sam razgovarao s jednom vjernom katolkinjom koja je prolazila kroz vrlo teško razdoblje u životu. Proživljavala je niz bolnih iskustava jedno za drugim. Kad sam je pozvao da se drži svoje vjere u našega Gospodina Isusa Krista, odgovorila je: “Nikad nisam sumnjala u Gospodinovu prisutnost punu ljubavi u svom životu. Samo se pitam što zaboga On radi.”
Vjerujem da se mnogi od nas mogu poistovjetiti s njezinim iskrenim odgovorom. Trenuci tame, boli, tjeskobe, zbunjenosti, itd., mogu nas natjerati da se zapitamo: “Ljubavni Bože, što radiš u mom životu?”
Knjiga Mudrosti nam govori dvije stvari o Bogu i cijelom stvorenju. Prvo, On je uvijek pun ljubavi prema svemu što je stvorio, bez obzira na njihovu neznatnost, “Pred Gospodinom je cijeli svemir kao zrno s tava… Ali ti se smiluj svima jer ti sve možeš.” On je uvijek milostivi Gospodar svega stvorenoga.
Drugo, On uvijek djeluje kako bi spasio sve duše, “Vi previđate ljudske grijehe da bi se mogli pokajati…Ali štedite sve stvari jer su vaše, O Gospodine i ljubitelju dušajer je tvoj neprolazni duh u svemu!” (Mudr 11:22,26) On je također Gospodin koji cijelo vrijeme radi na spašavanju duša.
U Isusu Kristu, Bogočovjeku, naš Bog ljubi i spašava duše cijelo vrijeme, bez obzira na to koliko se duše nalaze u nedostatku službe. Vidimo da Ljubitelj duša čini upravo to u priči o Zakeju.
Isus je namjeravao proći kroz Jerihon, ali se zaustavio i tamo proveo cijeli dan zbog jedne jedine duše – Zakejeve duše, duše držane u ropstvu životom prijevare, pohlepe i nepoštenja. Zakeja je susreo tamo gdje je bio, na vrhu sikomore, i ponudio mu spasenje koje nije očekivao.
Kada je gomila gunđala zbog njegovog postupka, On je objavio svoju vječnu i nepromjenjivu svrhu u svim našim životima, “Sin Čovječji je došao potražiti i spasiti izgubljeno.” To je ono što On radi svake sekunde našeg života, bez obzira na tamu ili bol koju proživljavamo. Sve što On čini ili dopušta u našim životima je da nam ponudi spasonosnu ljubav tamo i tada. To znači da On uvijek radi na tome da nas oslobodi od stvari koje nas sprječavaju da budemo i činimo ono što Bog želi za nas i On nam daje novu slobodu da započnemo novi život koji je usredotočen na slavljenje Boga i pomaganje drugima da učine isto .
Upravo tamo na stablu, Zakej je točno prepoznao što je Isus radio u svom životu i odgovorio je s ljubavlju.
On ga je, prije svega, primio tamo i tada, ne pravdajući se da njegova kuća nije spremna ugostiti Gospodina u njegovom neočekivanom posjetu. Zamislite ovo – njegovo prvo “Da” Isusu bilo je na krošnji drveta! Isus nas sigurno susreće svojom spasonosnom ljubavlju upravo tamo gdje jesmo.
Drugo, Zakej ga je primio s radošću, “brzo je sišao i primio ga s radošću.” Čovjek kojeg su njegovi sugrađani Izraelci mrzili i izbacivali zbog njegova grešnog i prijevarnog života bio je izvan sebe od radosti što će Sveti, Spasitelj cijeloga čovječanstva, doći prebivati s njim.
Treće, dopustio je Isusu da djeluje u njegovom životu i presloži njegove životne prioritete. Nekoć pohlepni i sebični carinik odjednom je postao velikodušan i osjetljiv na potrebe siromaha: “Evo, polovicu svoga imanja, Gospodine, dat ću siromasima.”
Na kraju, dopustio je Isusu da ga koristi i odražava drugima svoju milosrdnu ljubav. Slobodno je otišao iznad i dalje od zahtjeva pravde u svom činu restitucije, “Ako sam od nekoga išta iznudio, vratit ću to četiri puta više.”
Draga moja braćo i sestre u Kristu, Gospodin naš Isus Krist dolazi nam uvijek, bez obzira što proživljavali u životu, iu najneočekivanijim trenucima. On je uvijek u poslu spašavanja duša i On to čini u svakom trenutku iu svakom konkretnom iskustvu našeg svakodnevnog života. On sam je posvjedočio da nema određeno radno vrijeme: “Otac je moj do sada na poslu, a i ja.” (Iv 5,7) Njegova radost je reći o nama ono što je rekao o Zakeju: “Danas je spasenje je došao u ovu kuću.” On čezne da iskusimo radost spasenja i da je svjedočimo pred drugima kao Zakej.
Naš današnji izazov je primiti ga kao Zakej. Moramo ga primiti odmah i bez opravdanja za naše grešne živote. Ne smije nas pronaći kako opravdavamo, opravdavamo, umanjujemo ili ignoriramo naše grešne živote kao što to mnogi čine danas i završavaju s neradosnim životima. Ne smijemo dopustiti da nam srce zbog životnih kušnji postane toliko okorjelo i tvrdoglavo da ne prihvatimo milosrdnu i spasonosnu ljubav koju nam On uvijek nudi iu tim teškim trenucima. Uvijek Ga moramo dočekati s nadom i očekivanjem.
Moramo ga također primiti s radosnom zahvalnošću, umjesto da žalimo za onim što nemamo ili što smo izgubili. Ako nas je Isus Krist odlučio spasiti na križu, onda ne postoji ljudsko iskustvo na koje On ne bi mogao djelovati da nam donese plod križa, osobito svoju radosnu nadu. Utapamo se u bolima života kada nam nedostaje ta radost da nas Dobri Pastir traži i nalazi.
Također moramo činiti ono što je Sveta Terezija iz Calcutte opisala kao “davanje Isusu dopuštenja da djeluje.” Ne možemo promijeniti sebe koliko god se trudili. Dajmo mu slobodu da potpuno preoblikuje naše živote i unese svoje prioritete u naše živote. On nas ne može promijeniti kada smo toliko fiksirani na to kakav bi naš život trebao biti.
Na kraju, moramo mu dopustiti da nas koristi za svoju svrhu. Radost zbog spasenja polako počinje prodirati u naša srca čak iu najmračnijim trenucima kada možemo s povjerenjem ponavljati fiat Blažene Djevice Marije, “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi” ( Lk 1,28).
Naš uvijek milosrdni i spasiteljski Gospodin, dušeljubac, ponovno dolazi k nama u Euharistiji, sakramentu spasenja. par excellence. Ovdje je On tjelesno prisutan kao u nebeskoj slavi i gdje neumoljivo radi za naše spasenje. Nikada ga ne smijemo primati ležerno i izvan rutine. Primimo ga kao Zakej i doživjet ćemo radost spasenja danas. Tada nikada ne bismo postavljali pitanje što Isus čini u bilo kojem trenutku našeg života.
Slava Isusu! Svaka čast Mariji!
✠
