Daniel Hernández Rabanales dobio je poziv dva dana unaprijed: karavana se formirala i on je trebao biti spreman.
Hernández je okupio svoju širu obitelj i tražio donacije. Njegova obitelj i tim volontera susreli su oko 700 umornih putnika u karavanu s loncima graha i riže, vrećama peciva i hrpama banana. Također je prikupio deke i kartonske listove za migrante na kojima su spavali, zajedno s “puno vode” i elektrolita.
“Stigli su dehidrirani”, rekao je jednog sparnog dana sredinom listopada nakon što je karavana krenula autocestom. “Zahvalni smo Bogu što smo uspjeli nahraniti karavanu koja je upravo otišla.”
Hernández rutinski susreće karavane u općini Huixtla – nekih 50 milja od granice s Gvatemalom u meksičkoj južnoj državi Chiapas – gdje stižu iscrpljene. Obično provode dan odmarajući se na zasjenjenom košarkaškom igralištu, a zatim odlaze u predzorom kako bi pobijedili žarko sunce duž pacifičke obale.
Međutim, njegova spremnost da pomogne karavanama nije široko prihvaćena, a on priznaje: “Ljudi se umore od tako čestog doniranja.”
Ali Hernández, zajedno sa svojom suprugom, Cristinom Robledo, nikad se ne umara pomagati migrantima – bilo da hrane karavane ili daju obroke iz male pučke kuhinje nazvane po Majci Terezi ili nose pakete za skrb u lokalnom zatvoru za migrante koji se drže iza rešetaka.
Propovjednik laik i dugogodišnji župljanin crkve svetog Franje Asiškog u Huixtli, Hernández, 76, navodi svoje iskustvo u župnom životu kao inspiraciju za pomoć migrantima. Pomaganje migrantima, kaže on, oblik je prakticiranja onoga što propovijeda.
„Kada se netko posveti propovijedanju, rađa se želja za milosrđem, kada istinu shvaća ozbiljno“, rekao je Hernández za OSV News. “Milosrđe je vrlo važno za propovjednika. Da, jer ja ću samo nešto reći, a zatim ništa ne učiniti da pomognem drugima, zar ne? To mora biti popraćeno djelima milosrđa.”
Hernández pruža pomoć migrantima u teškim trenucima — posebice jer Meksiko pojačava mjere prije američkih izbora. Meksiko je 2024. zabilježio rekordna pritvaranja migranata, iako ne deportira mnogo migranata. Umjesto toga, meksički imigracijski službenici šalju migrante natrag u južni Meksiko, gdje im često nedostaju resursi za prolazak kroz špalir kontrolnih točaka na cestama koje vode prema američkoj granici.
Migranti koji su se vratili u južni Meksiko pokušavaju dobiti termine za ulazak u SAD putem CBP One aplikacije za pametne telefone — sustava koji je prethodno bio dostupan nakon što su stigli u Mexico City, ali sada je dostupan u južnom Meksiku. Mnogi se migranti skupljaju u Tapachuli, koja se nalazi između Huixtle i granice s Gvatemalom, gdje zagovornici migranata kažu da su skloništa puna i da ima malo ekonomskih mogućnosti za preživljavanje.
Aplikacija, koja nudi 1450 termina dnevno – s još tisućama koje se zapravo prijavljuju – znači da većina ne-Meksikanaca mora čekati u prosjeku sedam mjeseci, prema zagovornicima migranata.
Međutim, neki čekaju relativno kratko. Brayan Osorio, kolumbijski migrant, čekao je otprilike mjesec dana u Tapachuli na termin kod CBP One. Ubrzo nakon toga napustio je Tapachulu sa suprugom i malim sinom 9. listopada na dvodnevnom izletu do američke granice u autobusu koji je osigurala meksička imigracija u pratnji meksičke Nacionalne garde.
Ali mnogi migranti u Tapachuli postali su frustrirani, a neki su formirali karavanu – na što se Hernández obratio.
Glasnogovornik karavane, koji se predstavio kao José, migrant iz Venezuele, rekao je: “Dugo smo čekali na aplikaciju CPB One”, opisujući je kao “zasićenu”.
Migranti u karavani vidjeli su veliki broj osiguranja, a nekoliko ih je reklo da su oteti nakon što su prešli rijeku Suchiate u Meksiko. Jedan migrant iz Venezuele pokazao je račun za 2400 pezosa (120 američkih dolara) koje su rođaci platili kao otkupninu, zajedno s fotografijom marke na ruci kao dokazom plaćanja.
Hernández je vidio sve veću prisutnost kriminalnih skupina koje vrebaju migrante dalje od granice u unutrašnjosti. Mnogi su oteli, kaže on, i prisiljeni platiti otkupninu od 40.000 pezosa (2000 američkih dolara). Uz rašireno nasilje u Chiapasu, narkokarteli koji se bore “nasilno vrbuju migrante”, rekao je.
Drugi rizik su krijumčari, kojima se migranti obraćaju u očaju. Šest migranata je ubijeno, a 17 je ozlijeđeno nakon što su vojnici početkom listopada otvorili vatru na vozila s migrantima koja se nisu zaustavila na kontrolnoj točki. Hernández i njegova supruga su nakon incidenta otišli u bolnicu, ali im nije dopušteno vidjeti ozlijeđene migrante.
“Šest je umrlo, 17 ih je ozlijeđeno. I nisu mogli zadržati nijednog od ovih kojota. Niti jednog”, skrušeno je rekao Hernández.
Međutim, pomoći migrantima nikada nije bilo lako. Hernández, liječnik naturopat, prvo je pomogao tako što je pozvao migrante u svoj i suprugin dom, ponudio im zalogaj i mjesto za spavanje.
Meksički imigracijski službenici bili su agresivni proteklih godina, upadali su u župu kako bi zgrabili migrante i optuživali Hernándeza za trgovinu ljudima. Kaže da sada ima dobar odnos s meksičkom imigracijom, što mu omogućuje da hrani migrante bez uplitanja.
Hernández je 1996. godine osnovao dobrotvornu udrugu za pomoć migrantima i otvorio malu pučku kuhinju — zajedno sa svetištem s Niñom Díosom, djetetom Isusom, odjevenim kao migrant i fotografijom Majke Terezije — koju je nazvao “Veliki utjecaj”.
Pučka kuhinja bila je tiha tijekom nedavnog posjeta, a toga su dana posjetila samo četiri migranta. Ali Hernández i njegova obitelj uvijek su spremni poslužiti.
“Tok migranata (je) sve jači i jači”, rekao je. – Svaki dan je sve jači.
