‘Budući tješnje sjedinjeni s Kristom, oni koji prebivaju na nebu … ne prestaju zagovarati kod Oca za nas’ (KKC 956)
Protestanti vjeruju da proslavljeni sveci na nebu ne mogu čuti zagovorničku molbu ili peticiju od ljudi na zemlji i da to nije jedna od njihovih osobina ili funkcija. No, je li to ono što Biblija uči? Nikako. To otkrivamo, međutim, proučavanjem puno srodnih tekstova, a ne samo nekoliko navodnih, neuspjelih “potvrdnih tekstova” u suprotnosti s katoličkim gledištem, koji se ponavljaju ad nauseam.
Sveci na nebu imaju proslavljena tijela, “uskrsnuta u slavi” (1. Korinćanima 15:35-54, RSV, kao i svuda), i bit će “ujedinjeni s njim u uskrsnuću poput njegova” (Rimljanima 6:5; usp. 8: 30). Naša će tijela biti “kao tijelo njegove slave” (Filipljanima 3,21). Sveti Pavao navodi da sada samo “vidimo u zrcalu mutno” i “djelomično znamo” (1. Korinćanima 13,12), te da “oko nije vidjelo” (1. Korinćanima 2,9) što je Bog pripremio za nas . Mi ćemo “vidjeti njegovo lice” (Otkrivenje 22:4) i vidjeti ga “licem u lice” (1. Korinćanima 13:12), i on će biti naše “svjetlo” (Otkrivenje 22:5). Sveci na nebu “u potpunosti će razumjeti” (1. Korinćanima 13:12) i posjedovati savršeno znanje (1. Korinćanima 13:9-10).
Sveti Pavao implicira da vjernici čak i dok su na zemlji mogu postići “spoznaju njegove volje u svoj duhovnoj mudrosti i razumu”
(Kološanima 1:9) i može dobiti “sva bogatstva sigurnog razumijevanja i spoznaje Božjeg otajstva, Krista” (Kološanima 1:10). I oni će “biti kao” Isus (1. Ivanova 3:2) i potpuno “sjedinjeni s Gospodinom” i “jedan duh s njim” (1. Korinćanima 6:17). Kršćani se “promijenjuju u njegovu priliku s jednog stupnja slave na drugi” (2. Korinćanima 3,18). Ovo će biti usavršeno na nebu. Sveci na nebu bit će u potpunosti “ispunjeni svom puninom Božjom” (Efežanima 3,19) i “puninom Kristovom” (Efežanima 4,13) i bit će u potpunosti “sudionici božanske naravi” (2. Petrova 1: 4) i potpuno bez grijeha (Otkrivenje 19:8; 21:8, 27; 22:14-15).
Hebrejima 12:1 (“okruženi smo tolikim oblakom svjedoka”) i Otkrivenje 6:9-10 (“Vidio sam pod žrtvenikom duše onih koji su bili ubijeni za Riječ Božju i za svjedočanstvo koje su nosili; povikali su jakim glasom: ‘O Suvereni Gospodine, sveti i istiniti, koliko dugo prije nego što ćeš suditi i osvetiti našu krv onima koji žive na zemlji?’”) dokazuju da su sveci prilično svjesni događaja na zemlji.
Ako smo “jednaki” anđelima nakon smrti, prema Isusu (Luka 20:36), i “kao anđeli” (Matej 22:30; Marko 12:25), a znamo da anđeli komuniciraju s onima na zemlji ( mnogo primjera u Bibliji; npr. “anđeo Božji pozvao je Hagaru s neba” – Postanak 21:17), onda je logično da će mrtvi sveci po analogiji moći učiniti istu stvar. Isus je rekao: “Kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog grešnika koji se kaje” (Luka 15:10). To je unutarnja dispozicija. Ako anđeli to znaju, a mi ćemo im biti “jednaki”, onda mrtvi sveci na nebu sigurno mogu čuti molbu, jer će po analogiji s anđelima moći razabrati unutarnje misli.
Je li, dakle, razumno vjerovati da, iako sveci na nebu posjeduju sve ove izvanredne karakteristike, sposobnost saslušanja zagovorničke molbe ili peticije je ne dio njihovih sposobnosti? Taj stav nije ni uvjerljiv ni biblijski. Njihova će ljubav biti savršena i svakako će uključivati zagovor. Također imamo mnogo izravnih, eksplicitnih biblijskih primjera kojima se možemo poslužiti.
Sveci i anđeli prikazuju naše molitve Bogu na nebu (Otkrivenje 5:8; 8:3-4). Što su oni rade s njima i kako su ih dobili? Najlogičnije, izvedivo objašnjenje je da su primili molitve (tehnički, posredničke zahtjeve) od ljudi na zemlji kao posrednika do Boga. “Starješine” na nebu (mrtvi sveci) razgovarali su sa svetim Ivanom (Otkrivenje 5,5; 7,13-17), a Ivan je razgovarao s jednim od njih (Otkrivenje 7,14). Anđeli su također razgovarali s Ivanom (Otkrivenje 1:1-2; 10:9, 11; 11:1-2; 17:1-2; 7-18; 19:9-10; 21:9, 15; 22:6 -11), i razgovarao je s jednim od njih (Otkrivenje 10:9). Sveti Ivan u to vrijeme nije bio na nebu; bio je “na otoku zvanom Patmos” (Otkrivenje 1:9).
Sam Isus dvaput je zazvao mrtvu osobu: Jairovu kćer (Luka 8,54: “Dijete, ustani”; usp. Marko 5,41) i Lazara (Ivan 11,43: “Lazare, iziđi”). Očito oboje čuo mu. Sveti Petar je učinio istu stvar: “Okrenuvši se prema tijelu reče: ‘Tabita, ustani.’ I ona otvori oči” (Dj 9,40).
Kralj Šaul razgovarao je s mrtvim prorokom Samuelom, koji mu se ukazao nakon smrti, i uputio molbu (1. Samuelova 28,15). Samuel je razgovarao s njim i odbio mu ispuniti zahtjev (1. Samuelova 28,15-19). Samuel nikada nije rekao: “Zašto me onda pitaš, budući da je Bog zabranio svako zazivanje preminulih osoba? Morate pitati samo Boga.” Lot je uputio dvije molitvene molbe anđelima i obje su im uslišane (Postanak 19:15, 18-21). Isus je razgovarao s mrtvim Mojsijem i Ilijom na gori Preobraženja (Matej 17,1-4; usp. Marko 9,2-5; Luka 9,29-33). Da je takva praksa bila apsolutno zabranjena, Isus je sigurno nikada ne bi oblikovao.
Nakon što je Isus umro, “mnoga tijela svetaca” su podignuta i “mnogima se ukazala” (Matej 27:52-53). Vjerojatno su neki ili mnogi ili svi od njih razgovarali s ljudima i vodili razgovore s njima, baš kao što su to učinili Savle, Mojsije, Ilija i uskrsli Isus kad su se vratili iz mrtvih.
U Isusovoj priči o Lazaru i bogatašu (Luka 16,19-31), Abraham prima molbu od bogataša i ne kori bogataša što je to učinio.
U Jeremiji 15:1 Bog kaže: “Kad bi Mojsije i Samuel stajali preda mnom, moje se srce ne bi okrenulo prema ovom narodu…” Ovo pretpostavlja da Mojsije i Samuel posreduju na nebu za ljude na zemlji. I 2. Makabejcima 15:12-16 također opisuje Oniju, velikog svećenika (1. Makabejcima 12:7-8, 19-20), i Jeremiju kako mole za Židove i razgovaraju s Judom Makabejcem.
