U subotu, 19. listopada 2024. u duhovnom centru Sacro Cuore u mjestu Rocca di Papa održana je mjesečna obnova svećenika-studenta Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, u zajedništvu s rektorom Markom Đurinom te časnim sestrama i djelatnicama Zavoda. Duhovna obnova sastojala se od nagovora duhovnika p. Alana Modrića, mogućnosti za svetu ispovijed i osobnu molitvu te euharistijskog slavlja koje je predslavio Rektor, dok je propovijedao duhovnik p. Modrić.
Duhovnik je u nagovoru kojeg je naslovio „Hodočasnici nade“ istaknuo aktualnost Psalma 126. Naime, p. Modrić istaknuo je kako ovaj psalam pripada skupini hodočasničkih psalama koji izražavaju oduševljenje izraelskog naroda povratkom u domovinu koju su morali napustiti nakon razaranja Jeruzalema i odlaska u babilonsko ropstvo. Istaknuti psalam sažima smisao hodočašća – u Dom ćemo Gospodnji radosni ići. Hodočašće je, dakle, putovanje koje ima za cilj otkriti Božju otajstvenu prisutnost u povijesti u vremenima i mjestima, to jest hoditi, tragati za granicama gdje se ljudsko i božansko osobito dotiču. Hodočašće ima dva aspekta – putovanje i molitvu; cilj koji osmišljava traganje. Do početka jubilarne godine preostala su 66 dana. Moto jubilarne godine – Hodočasnici nade – ima za cilj donijeti nadu u nasilje i beznađe začaranog kruga sukoba kojima svjedočimo u svijetu oko nas. Duhovnik je podsjetio kako je i u Isusovo vrijeme vladalo ozračje beznađa uzrokovano političkom neslobodom te vjersko-političkim vođama naroda koji su svojim (ne)djelovanjem povećavali stanje malodušja. U takvom kontekstu Bog postaje čovjekom, postaje jedan od nas kako bi ostao trajno prisutan dajući nadu koja je konkretna, neugasiva. Papa Franjo, bulom Spes non confundit kojom proglašava jubilarnu godinu, ističe: „Nada se rađa iz ljubavi i temelji se na ljubavi koja izvire iz Srca Isusova probodena na križu… A njegov se život očituje u našem životu vjere, koji počinje krštenjem, razvija se u poučljivosti Božje milosti i stoga je oduhovljen nadom koja se neprestano obnavlja i koja po djelovanju Duha Svetoga postaje nepokolebljiva. Duh Sveti je, naime, taj koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi kako bi davao potporu i snagu našemu životu. Naime, kršćanska nada ne vara i ne razočarava, jer se temelji na sigurnosti da nas ništa i nitko nikada ne može rastaviti od Božje ljubavi… Zato se ta nada ne slama pred teškoćama: ona se temelji na vjeri i hrani ljubavlju, te nam tako omogućuje ići naprijed kroz život.“ Ovim riječima dan je i nama – članovima Zavoda – nastavlja duhovnik, jasno usmjerenje i poticaj – izgrađivati se kao vjernici i osobe svjesni svoje odgovornosti u služenju Bogu i ljudima. Odgovornost služenja, prožeta strpljivošću i nadom, protkana zahvalnošću za Božja dobročinstva u svakodnevici, usmjerava naše korake pripremanju za cilj ovozemaljskog hodočašća – susret s Isusom Kristom. U homiliji p. Modrić nadovezao se na izrečeni duhovni nagovor ističući važnost svakodnevnog osluškivanja poticaja koji dolaze od Duha Svetoga te osmišljavaju i vode naše djelovanje. Hod koji je osmišljavan Duhom, molitvom, kajanjem i djelima milosrđa jedini je jamac ustrajnosti i stabilnosti; hod koji ima cilj i odgovornost koja rađa radost.
Na kraju svete mise rektor Đurin zahvalio je predvoditelju duhovne obnove p. Modriću na upućenim riječima, a zatim duhovna obnova zaključena je zajedničkom večerom i povratkom u Zavod sv. Jeronima. (kta/m.m.)
