Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak, 18. listopada, misno slavlje u Pastoralnom centru katedralne župe u Sisku, a povodom Dana branitelja Sisačko-moslavačke županije. Koncelebrirali su katedralni župnik Marko Karača i župni vikar Ivan Sandrin.
Slavlju su, uz okupljene vjernike i branitelje, nazočili i zamjenik župana Mihael Jurić te predsjednik županijske skupštine Mato Fofić.
U homiliji, biskup se prisjetio ratnih događanja i Domovinskog rata te posebno bitke za Novi Farkašić od 17. do 19. listopada 1991. godine, koja je, kako je istaknuo, imala ključnu ulogu u zaustavljanju agresije na ovom području te kojom su obranjeni Sisak i Zagreb. Rekao je i kako je posebno simboličan trenutak bio pucanj agresora u raspelo i Krista u Novom Farkašiću, što je bilo ne samo fizičko uništenje simbola naše vjere, već i njegovo metaforičko strijeljanje. „Smatram da je taj pucanj i ta agresija koja se izvršila devedesetih godina u našoj domovini, na naš narod, bilo zapravo strijeljanje samoga Isusa. I on je bio ranjen. On je imao pogođene ruke, noge, srce i tijelo. Tako su i mnogi naši branitelji stradali, mnogi su i poginuli, ali su imali to hrabro srce i zaustavili su neprijatelja“, ustvrdio je biskup, dodavši kako su branitelji bili prije svega oboružani ljubavlju, ljubavlju prema svojoj obitelji, prema svom narodu i prema svojoj domovini.
Poseban naglasak biskup je stavio na ideju pravednog rata, što je bila dilema u katoličkoj moralnoj teologiji. Pojasnio je kako je Katolička Crkva kroz povijest uvidjela da je u nekim slučajevima obrana legitimna i da postoji pravo na obranu kad je rat nametnut. Ovu ideju povezao je s riječima kardinala Kuharića, koji je prilikom boravka u Njemačkoj branio hrvatsku borbu, uspoređujući je s borbom slabijeg protiv jačeg. Kuharić je tada istaknuo da, kada bi na ulici netko snažniji tukao malo dijete, bilo bi moralno ispravno stati u djetetovu obranu, što se može prenijeti na borbu Hrvatske protiv nadmoćnog agresora.
Na kraju, podsjetio je i na današnji blagdan sv. Luke te Isusove riječi iz Evanđelja: „Žetva je velika, ali radnika je malo.“ „Isus je poslao svoje apostole pred sobom u svako mjesto kamo je kanio poći te im je tada rekao: Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Pazite vi ovu rečenicu! Isus, dakle, šalje svoje apostole u neprijateljsko okruženje. Odmah im govori da tu gdje idu neće biti prihvaćeni, da ih neće nositi na rukama i neće im klicati, neće za njih crvene tepihe prostirati, nego će ih razdirati, kao vukovi ovce. Ali, oni se trebaju obraniti i opstati. A čime će to opstati? Sveti Pavao kaže: Nije naše oružje mač niti nekakav oklop, nego to neka bude vjera i mač Duha Svetoga, to neka bude ljubav Božja. Dakle, njima je braniti se tim duhovnim sredstvima. Ali moramo biti svjesni toga da mi nismo u domovini koja je vječna. Mi tek prema njoj težimo i na ovome svijetu moramo se boriti za mnogo toga. Još je Job u Starom zavjetu rekao da je život neprestana borba u kojoj se moramo opredijeliti na kojoj smo strani, koga slijedimo i tko je onaj pod čiji smo barjak stali, s kojim napredujemo i koga trebamo slušati. Mi kršćani znamo da je to Gospodin naš Isus Krist, naš branitelj, vođa i učitelj“, zaključio je na kraju biskup.
