Zašto, pita se Matthew Desmond — dobitnik Pulitzerove nagrade, autor knjige “Poverty, By America” (Crown) i profesor sociologije na Sveučilištu Princeton — postoji tolika neimaština u Americi?
Desmond — govoreći 9. listopada na drugom godišnjem simpoziju Katoličkih dobrotvornih društava Baltimorea “Putovanje u društvenu pravdu” u Crkvi rođenja Kristova u Timoniumu — ponudio je skup od nekoliko stotina nekih odgovora, kao i teških istina, o visokoj cijeni siromaštva u Sjedinjenim Državama.
U rujnu 2024. Ured za popis stanovništva SAD-a izvijestio je: “U 2023. službena stopa siromaštva pala je za 0,4 postotna boda na 11,1 posto. U 2023. bilo je 36,8 milijuna ljudi u siromaštvu, što se statistički ne razlikuje od 2022.”
Smjernice američkog Ministarstva zdravstva i društvenih usluga za 2024. o siromaštvu rangiraju prag siromaštva za jednočlano kućanstvo na 15.060 USD; dvočlano kućanstvo, 20.440 dolara; tročlano kućanstvo, 25.820 dolara; četveročlano kućanstvo, 31.200 dolara; i tako dalje.
Za kontekst, Desmond je primijetio da budući da je više od 30 milijuna Amerikanaca “službeno siromašno prema državnim standardima. … Kad bi američki siromašni osnovali državu, ta bi zemlja imala više stanovnika od Australije.”
Ne jedini put tijekom večeri, iz publike su se čuli šokirani zvukovi.
“Razmislite o tome kada je pokrenut rat protiv siromaštva, 1964.”, pozvao je svoje slušatelje. “Tada je Johnsonova administracija pokrenula ova duboka ulaganja u najsiromašnije obitelji Amerike – učinila pomoć u hrani trajnom; uložila u obrazovanje; pokrenula Job Corps; pokrenula javnu pomoć; pokrenula javne zdravstvene beneficije. To su bila stvarna ulaganja u najsiromašnije obitelji u Amerika.”
A povrat na ta federalna ulaganja?
“Deset godina nakon što je pokrenut Rat protiv siromaštva, stopa siromaštva je prepolovljena”, rekao je Desmond. “Dakle, ideja da vlada ne može učiniti ništa – da smo vodili rat protiv siromaštva i da je siromaštvo pobijedilo, kao što je predsjednik Reagan slavno rekao – samo je empirijski lažna.”
Možda, može se zamisliti, jednostavno nema dovoljno državne pomoći.
“Zemlja s vremenom nije postala škrta kada je riječ o borbi protiv siromaštva. Istina je upravo suprotno”, izvijestio je Desmond. “A to čini našu upornu razinu siromaštva još frustrirajućom – jer desetljeće za desetljećem za desetljećem, siromaštvo i dalje postoji, čak i dok se novac koji mu posvećujemo povećava.”
Doista, Desmond je rekao da mnogi siromašni u zemlji izbjegavaju socijalnu pomoć.
Između poreznih olakšica i programa – kao što su zarađeni porezni kredit, bonovi za hranu, državno zdravstveno osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti i dopunski sigurnosni prihod – Desmond je rekao “milijarde i milijarde dolara ostaju na stolu svake godine.”
Procijenjena brojka je 142 milijarde dolara neprikupljene pomoći.
“To nije slika ovisnosti o socijalnoj pomoći”, izjavio je Desmond. “Mislim da je to slika o tome kako radimo prilično loš posao u povezivanju obitelji s programima koje bi stvarno mogle koristiti.”
Gubitak sindikalnog utjecaja još je jedan faktor trajnog siromaštva, rekao je Desmond.
“Kada je pokrenut Veliki rat društva protiv siromaštva, sindikati su bili jaki, a plaće su rasle. Ali kako su sindikati gubili moć, plaće radnika počele su stagnirati”, objasnio je. “Danas je prosječna plaća čovjeka bez fakultetske diplome manja nego što bi bila prije 50 godina, usklađena s inflacijom.”
Desmond je siromaštvo usporedio s bolešću. “Kad je ekonomija pružala rezultate za radnike – čak i one radnike na dnu platne ljestvice – programi protiv siromaštva bili su lijekovi”, rekao je. “Danas ih je tržište rada pretvorilo u nešto poput dijalize – tretman koji siromaštvo čini manje smrtonosnim, ali ne i nestaje.”
Ironično, također je skupo biti siromašan.
“Uzmite u obzir da se svake godine iz džepova siromašnih izvuče 11 milijardi dolara naknada za prekoračenje, 1,6 milijardi dolara naknada za unovčavanje čekova, 9,6 milijardi dolara naknada za brze kredite”, naglasio je Desmond. “To je 61 milijun dolara kazni i naknada koje se svakodnevno naplaćuju siromašnim ljudima.”
Kako bi izbjegli priznavanje takve surove stvarnosti, Amerikanci su skloni formulirati ono što Desmond naziva “teorijama oslobađanja siromaštva” – jednom riječju, izgovorima.
“Prosječna obitelj, u donjih 20% raspodjele prihoda — naše najsiromašnije obitelji — prima oko 26.000 dolara godišnje od vlade,” rekao je Desmond. “Ali naša prosječna obitelj u prvih 20% raspodjele prihoda – naše najbogatije obitelji – primaju oko 35.000 dolara godišnje od vlade. To je razlika od 40%.”
Desmondova frustracija bila je opipljiva.
“Najviše dajemo obiteljima kojima je to najmanje potrebno,” rekao je, “i onda imamo drskosti — poput besramnosti — izmišljati priče o ovisnosti siromašnih ljudi o državnoj pomoći i odbaciti prijedloge za smanjenje njihovih poteškoća jer previše košta.”
Priuštivo stanovanje još je jedan ključni čimbenik siromaštva — onaj kojem se često opiru imućne zajednice, unatoč činjenici da “studija za studijom pokazuje da kada je pristupačno stanovanje dobro izgrađeno, dobro njime upravljano, ono se uklapa u zajednicu i nema utjecaja na vrijednost imovine – nula,” rekao je Desmond.
Vlasništvo nad kućama od strane siromašnih također je nisko; u 2023., primijetio je Desmond, 27% svih domova prodanih u Americi prodano je za manje od 100 000 dolara — ali samo 23% je financirano hipotekom. Ostatak su kupili špekulanti ili budući posjednici.
“Kada gradite zajednice koncentriranog bogatstva – a mi gradimo zid oko te zajednice i gomilamo prilike iza tog zida – postoji nuspojava”, rekao je Desmond. “Zajednice koncentriranog očaja i siromaštva izvan našeg zida.”
Desmondov “Deviled: Poverty and Profit in the American City” (Crown) donio mu je Pulitzerovu nagradu; kao glavni istraživač Princetonovog Eviction Laba, to je tema s kojom se uvijek bori.
Pa što ako je Amerika doista odlučila stati na kraj siromaštvu?
“Koštalo bi oko 177 milijardi dolara godišnje da se svi dovedu ispod službene granice siromaštva iznad nje”, objasnio je Desmond. “Ovo je stvarno gruba procjena, ali je dobra polazna točka – daje nam nešto da znamo, kao, o čemu pričamo kada govorimo o iskorenjivanju siromaštva u Americi? Jer ono o čemu govorimo je nešto potpuno moguće dobiti; to je manje od 1% našeg BDP-a.”
Porezna struktura također igra ulogu.
“Nedavne studije su pokazale da kada bi 1% onih koji najviše zarađuju u Americi samo platio sav svoj savezni porez na dohodak – ne bi (dobio) porez na višoj razini, samo platio svoj porez na dohodak – da bismo mi kao država mogli prikupiti 175 milijardi dolara godinu”, rekao je Desmond. “Mogli bismo gotovo zatvoriti jaz siromaštva kad bi najbogatiji među nama platili ono što su dugovali.”
Desmond je završio svoj govor sažetkom.
“Dakle, to je prijedlog”, rekao je. “Vi podižete dno ponovnim balansiranjem sigurnosne mreže; vi osnažujete siromašne vladajući u eksploataciji; i mi se konačno okrećemo od segregacije i otvaramo naše susjedstvo. Ovo je način na koji bismo mogli stati na kraj siromaštvu u Americi.”
Nije da bi to nužno bilo lako, priznao je Desmond.
“Ovo će zahtijevati nove politike; bit će potrebni novi društveni pokreti”, potvrdio je. “Ali također će zahtijevati da svatko od nas, na svoj način, postane abolicionistički pokret za ukidanje siromaštva. Poput abolicionističkih pokreta protiv ropstva, ovaj prepoznaje da profitiranje na tuđoj boli kvari sve nas. A ovaj abolicionistički pokret priznaje da siromaštvo ne može uopće biti toleriran na ovim obalama.”
Desmond je rekao da je to pokret za sve.
“Ako ste nezaposleni ili beskućnici; ako ste bili osuđeni, zatvoreni, iskorištavani, nagaženi – da, ovo je vaša borba”, rekao je. “Ako ste mlada osoba, kojoj su dosta ne samo fakultetskih diploma od 100.000 dolara i nevjerojatno skupih gradova, nego i svih naših pristojnih govora zašto su stvari takve kakve jesu, ovo je vaša borba.”
“Ako ste jedan od onih desetaka milijuna Amerikanaca koji lebde u tom prostoru između siromaštva i sigurnosti – rezanje kupona, strah od računa – mislim da je ovo vaša borba”, dodao je. “I ako ste pronašli blagostanje, i želite isto za svog bližnjeg – ako sva ova glad, i poniženje, i očaj vrijeđaju vaš osjećaj pristojnosti, a možda i vaš osjećaj kršćanstva – ovo je također vaša borba, mislim.”
Ako izbjegnemo tu borbu, rekao je Desmond, Amerika će biti smanjena.
“Kraj siromaštva je nešto za što se treba zalagati; to je nešto za što se treba žrtvovati. Sav ovaj očaj vrijeđa svaku tvrdnju o našoj nacionalnoj veličini – a ljudi u najbogatijoj zemlji na planetu mogu i trebaju tome stati na kraj,” rekao je.
“Ne trebamo nadmudrivati ovaj problem”, izjavio je Desmond. “Samo to još više trebamo mrziti.”
