Jeruzalem, 7. listopada 2024. / 05:00 ujutro
Prošla je godina dana otkako je Monicu Biboso, 36-godišnju Filipinku koja radi kao njegovateljica u Izraelu više od 10 godina, iznenada probudila buka bombi i pucnjava u kibucu Be’eri, blizu granice s Gazom .
U razgovoru za CNA, Biboso su se ovlažile oči prisjećajući se tog dana. Borci Hamasa opkolili su kuću, razbili prozore i zapalili kuću. Još uvijek ima noćne more i skače kad god netko pokuca na vrata njezine sobe u David Dead Sea Resortu na Mrtvom moru, gdje je bila raseljena posljednjih godinu dana.
Tijekom masakra 7. listopada 2023. u Izraelu koji je odnio živote gotovo 1200 ljudi, 101 civil je ubijen u Be’eri, a 30 talaca je odvedeno u Gazu, od kojih je 11 još uvijek u zatočeništvu.
Biboso ne samo da je preživjela, nego je uspjela zaštititi i staricu o kojoj se brinula — Ester Rot, koja ima 81 godinu i ima demenciju. Oni su bili jedini preživjeli iz svog susjedstva.
“Nikad se nisam prestao moliti jer sam uvijek vjerovao da je Bog tu”, rekao je Biboso, katolik, za CNA. “Cijelo vrijeme sam molila Boga i molila ga da, ako je došlo moje vrijeme, barem zaštiti moju djecu. Ali Bog me još nije htio pozvati i ja sam preživio.”
Biboso je udana za sumještanina kojeg je upoznala u Izraelu, a koji se vratio na Filipine samo nekoliko dana prije 7. listopada. Par ima dvoje djece, u dobi od 7 i 5 godina, koja odrastaju na Filipinima pod brigom Bibosove sestre .
U prvih nekoliko sati zaključavanja u kućnu sigurnu sobu, Biboso je ostala u kontaktu sa svojom obitelji, filipinskim kolegama u kibucu i Rotovom djecom, no onda joj se baterija na mobitelu ispraznila.
“Kada sam uspjela ponovno uključiti telefon, pronašla sam video poruke svoje djece, u kojima su plakala, ljubila se i govorila mi da se čuvam”, prisjetila se.
Biboso, koji je s Rotom bio zaključan u skloništu 16 sati, pokušavao je zaboraviti to iskustvo, no od početka je bilo jasno da to nikada neće biti moguće.
“Stalno nosim torbu s dokumentima i važnim stvarima. Bojim se da ih opet ne izgubim. Svake noći prije spavanja moram provjeriti vani i zaključati vrata.”
Posljednjih godinu dana Biboso je bila podvrgnuta psihološkoj terapiji koja joj pomaže da se nosi sa sjećanjima, strahom, tjeskobom i noćnim morama – i da priča o tome kroz što je prošla.
“Kad sam čuo sirene, probudio sam gospođu Ester, presvukao je i brzo obukao. Dao sam joj lijekove i nešto za spavanje, pa smo se sklonili u sigurnu sobu u kući. Shvatio sam da je situacija ozbiljna jer sam čuo pucnjeve sve bliže i bliže”, ispričao je Biboso za CNA.
Televizijske kamere koje su Rotova djeca prethodno postavila u kuću pokazivale su militante Hamasa kako dolaze i odlaze sve dok nisu uspjeli provaliti u kuću.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
“Cijelo vrijeme dok sam bio zatvoren u skloništu, molio sam se i govorio Bogu, ‘Pomozi nam, znam da nas je nemoguće spasiti, ali znam da nas ti možeš spasiti’.”
Hamasovci su oko 11 sati provalili u kuću minirajući rupu eksplozivom.
“Možda me Bog čuo jer nisu mogli otvoriti vrata skloništa. Držao sam ručku iznutra. Dao mi je nevjerojatnu snagu.”
Zatim su zapalili kuću.
“Jedva smo disali, bilo je tako vruće. Nismo imali vode, hrane, ništa. Mislio sam da ćemo umrijeti, ali nastavio sam se moliti.”
Na pitanje kako je uspjela preživjeti, Biboso je rekla: “Bog me spasio. Nitko nam nije mogao pomoći. Bila sam slaba, nisam mogla disati, tijelo mi se treslo, ležala sam na podu, ali sam nastavila moliti. Zbog njega sam preživio. U to iskreno vjerujem. Bio je uz mene cijelo vrijeme dok sam bila u skloništu. Mogao sam to osjetiti. Bez Boga ne bih bio ovdje.”
Biboso i Rot proveli su dan u bolnici, a potom su prebačeni u hotel na Mrtvom moru zajedno s preživjelim stanovnicima kibuca Be’eri. Među njima je bilo i 10-ak Bibosovih kolega. (Dvoje drugih umrlo je u napadu, a pet se vratilo na Filipine.)
“Zajedno sa suprugom odlučili smo da je najbolje da ostanem, barem zasad. Nikada ne bih mogao ostaviti gospođu Ester ili dopustiti da završi u staračkom domu nakon što je sve ovo preživjela. Ona mi je poput majke”, rekla je Biboso koja je vlastitu majku izgubila sa 16 godina.
“Ne osjećam se kao heroj jer sam spasio gđu Ester”, dodao je Biboso. “Učinio bih sve da je spasim. Samo sam je tretirao kao svoju majku. Svako bi dijete učinilo isto.”
“Znala sam da ako želim imati ikakvu šansu za izliječenje i prevladavanje ove traume, to mogu učiniti samo ovdje”, rekla je. “U Izraelu bi mi psiholozi mogli pomoći jer razumiju kontekst.”
U konačnici, ekonomski razlozi motivirali su Bibosa da ostane. Trenutačno je njezina plaća jedini stabilni prihod njezine obitelji s kojom se uspjela okupiti nekoliko tjedana u travnju.
Život u hotelu odvija se prilično redovnom rutinom. “Kad ustanemo, pomognem gospođi Ester oko doručka, okupam je, izvedem u šetnju i vježbam. Nakon ručka se odmaramo. Kad ne mogu spavati, heklam. Pomaže mi da se opustim.” Ponekad njih dvoje šetaju uz more, kupaju se i druže se s prijateljima.
Četiri mjeseca nakon 7. listopada Biboso je zajedno s Rotovom djecom posjetio kibuc Be’eri. “Bilo je jako teško. Nisam mogao tamo dugo ostati.” Kuća je u potpunosti uništena plamenom.
“Sve su moje stvari izgorjele, sve se pretvorilo u pepeo”, ispričao je Biboso, “Ali moja krunica nije izgorjela. Našao sam ga pokraj kreveta. Malo je zagorjelo, ali zrnca su bila čitava, a križ je i dalje bio križ. Suprug mi ga je dao i s njim sam klanjala svaki dan prije spavanja. Znam da sam siguran zbog toga.”
Bibosa i danas svaku večer prije spavanja moli krunicu. “Na Filipinima, dok je moja majka bila živa, svaki dan u 6 sati zajedno smo molili krunicu prije večere. Nastavio sam to raditi.”
Nakon 7. listopada, časna sestra koja živi u Tel Avivu svaki je dan zvala Biboso i zajedno su molile. “Puno mi je pomogla. Ako ne mogu spavati, nazovem je i molimo zajedno preko telefona.”
“Molitva mi je velika pomoć u ozdravljenju, olakšavanju tereta na srcu i oslobađanju uma od negativnih misli”, rekao je Biboso.
Očekuje se da će se Biboso i Rot sredinom listopada preseliti u kibuc Hatzerim, gdje su izgrađene nove stambene jedinice za preživjele Be’eri.
“Prvo, morate imati vjere u Boga i biti zahvalni za sve”, rekao je Biboso. “Samo mu trebaš vjerovati i on će pronaći način da te spasi. Zbog njega će završiti i ovaj rat. Pronaći će način da izvuče dobro iz svega.”
Rođena i odrasla u Italiji, Marinella Bandini profesionalna je novinarka od 2008. Radi za nekoliko novinskih agencija i internetskih novina u katoličkom prostoru. Trenutačno smještena u Jeruzalemu, surađuje s Kustodijom Svete zemlje.
