Sveti Petar Kanizije, svećenik Družbe Isusove tijekom 16th Stoljeća, bio je veliki evangelizator, odgojitelj i pisac. Pomogao je dovesti mnoge ljude da upoznaju i zavole Isusa, te da prihvate i razumiju učenja Katoličke crkve. Osnovao je isusovačke fakultete u Ingolstadtu, Pragu, Münchenu, Dillingenu, Innsbrucku i Fribourgu te podučavao studente. Često je putovao na susrete s kardinalima, biskupima i političkim vođama. Nazočio je i govorio na trima konferencijama koje su održali katolički i protestantski vođe: Wormskom kolokviju 1557. i Augsburškim saborima 1559. i 1565. Sudjelovao je na Tridentskom koncilu 1547. i kada se nastavio 1562. Poslan je o tajnoj papinoj misiji da nakon sabora biskupima dostavi dekrete Tridentskog sabora. Cijelog života pomagao je siromašnima, bolesnima i zatvorenicima. Tijekom svih godina svog rada o. Petar Kanizije suočavao se s mnogim izazovima: nedostatkom novca, pomoćnicima koji nisu bili prikladni za svoju službu ili nisu mogli raditi zbog lošeg zdravlja, protivljenjem protestanata, neprijateljstvom nekih dijecezanskih svećenika, zadacima u nekoliko različitih gradova, i toliko posla da je imao malo vremena za odmor. U svakoj poteškoći oslanjao se na Boga. Jednom je rekao: “Ako imaš previše posla, uz Božju pomoć naći ćeš vremena da sve to obaviš.”
Sveti Petar Kanizije rođen je 8. svibnja 1521. u Nijmegenu u Nizozemskoj. Studirao je na Sveučilištu u Kölnu u Njemačkoj i stekao stupanj magistra umjetnosti u svibnju 1540. Iste godine zavjetovao se na celibat. U proljeće 1543. sveti Petar Faber, isusovački svećenik, uputio ga je u Duhovni Vježbea 8. svibnja Petar Kanizije ulazi u Družbu Isusovu. Potom je studirao teologiju i pomogao u formiranju zajednice novaka u Kölnu, gdje je predavao na Sveučilištu. Zaređen je za svećenika 12. lipnja 1546. Imenovan je teološkim savjetnikom kardinala Otta Truchsessa von Waldburga, augsburškog biskupa tijekom Tridentskog koncila 1547. Nakon koncila, otac Petar obavio je tercijat (dio svoje duhovna formacija kao isusovac) kod svetog Ignacija Loyolskog u Rimu: vrijeme molitve, duhovne vježbe, pomoć u kućanskim poslovima i njega bolesnika u bolnici. Otac Petar poslan je s još devet ljudi iz njegova reda na Siciliju u ožujku 1548. da osnuju koledž. Vratio se u Rim u lipnju 1549. kako bi se pripremio za svoj sljedeći zadatak: podučavanje u Ingolstadtu, u Njemačkoj. Otac Peter je u listopadu polagao ispite za doktorat na Sveučilištu u Bologni, stekao diplomu iu studenom stigao u Njemačku. Bio je to početak dugogodišnje službe oca Petra u Njemačkoj; tu je proveo veći dio svog života podučavajući, propovijedajući, osnivajući fakultete i pišući. Zbog njegove ljubavi prema njemačkom narodu i svega što je činio da mu pomogne, papa Lav XIII ga je nazvao Drugim apostolom Njemačke.
Otac Peter je 1550. godine dodijeljen da predaje na isusovačkom koledžu u Beču, u Austriji. Uskoro je preuzeo dodatne odgovornosti jer je vidio potrebe tamošnjih ljudi. Započeo je zatvorsku službu, posjećivao je zatvorenike, donosio im hranu i odjeću i ostajao s njima kad su bili pogubljeni. Cijelo vrijeme svog svećeništva služio je zatvorenicima. Također je jako volio siromahe, te su on i njegova braća isusovci pomagali u zbrinjavanju njihovih potreba. Pomagao je bolesnicima za vrijeme kuge 1552. godine i posjećivao bolesnike u bolnicama. Nakon što je kralj zatražio da isusovci posjete katolike u ruralnim područjima Austrije, otac Peter je putovao kilometrima po zimskom vremenu kako bi posjetio mnoge župe bez svećenika. Držao je propovijedi u katedrali i na dvoru, a godinu dana bio je i upravitelj Biskupije.
Sveti Ignacije imenovao je oca Petra Kanizija provincijalom Gornje Njemačke (koja je uključivala Mađarsku i Austriju) 1555. godine i ostao je provincijalom četrnaest godina.
Otac Peter Canisius živio je za vrijeme protestantske reformacije, što je bilo užasno vrijeme za Crkvu u Njemačkoj. Mnogi katolici nisu poznavali svoju vjeru i lako su bili pod utjecajem protestantskih propovjednika i knjiga, zbog čega su neki napustili Crkvu. Previše je svećenika zanemarivalo svoju službu i živjelo svjetovnim životom. Neke su biskupije bile bez biskupa ili su imale biskupe koji se nisu bavili problemima u Crkvi. Otac Peter smatrao je da su mnogi ljudi postali protestanti iz neznanja i zbog utjecaja kulture, a ne zbog mržnje prema Katoličkoj crkvi. Nije vjerovao u raspravljanje s nekatolicima i želio je da katolici budu milosrdni u interakciji s njima. U pismu isusovcima, preporučio je da se protestanti “uvijek poučavaju u duhu krotkosti, kako bismo ih milosrđem i dobrom voljom cijeloga srca pridobili za sebe u Dominu.”
Otac Peter shvatio je da postoji potreba za jasnim uputama u katoličkom nauku, pa je napisao katekizam, koji je objavljen 1555. godine. Sažetak kršćanskog naukanapisan na latinskom jeziku bio je namijenjen srednjoškolcima i studentima. Kasnije je objavljen na njemačkom, a na kraju je objavljen na 12 jezika. Bio je tako dobro prihvaćen da je za svečeva života objavljeno dvjestotinjak izdanja, a tiska se i danas. Otac Peter je napisao a Kraći katekizam za srednjoškolce i a Manji katekizam za učenike osnovnih škola, a koja je uključivala molitve. Sveti Alojzije Gonzaga čitao je Kraći katekizam kao dječak, a kasnije je rekao da ga je to pomoglo dovesti do njegova zvanja kod isusovaca. Pisanje je postalo važan dio svećeničke službe oca Petra. Napisao je trideset i sedam knjiga uključujući djela apologetike, komentare Evanđelja i biografije svetaca. Također je uredio spise nekih crkvenih otaca, uključujući svetog Jeronima i svetog Ćirila Aleksandrijskog. Potaknuo je druge katolike da pišu i zatražio od Pape da financira katoličke tiskare za tiskanje knjiga apologetike.
Drugi značajan dio službe oca Petra Kanizija bilo je propovijedanje—to je bio način evangelizacije i poučavanja ljudi istinama vjere. Uložio je mnogo truda u pripremanje svojih propovijedi, svaku je napisao i revidirao. Često je propovijedao o ispovijedi, svetoj pričesti, postu, pobožnosti prema Blaženoj Majci i dobroti prema siromasima. Svaku je propovijed započinjao ovom molitvom: “Ljubav Boga Oca, milost i milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, prebivalište i utjeha Duha Svetoga, neka bude sa svima nama sada i zauvijek.” Zatim je zamolio zajednicu da zajedno s njim izmole Oče naš i Zdravo Mariju prije nego što počne propovijedati. Svoje je propovijedi zaključio molitvom: „Prepuštam vaše duše i tijela, časti i imanja zaštiti Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.” Mnogi su ljudi bili dirnuti i poučeni njegovim propovijedima, a neki su dovedeni do obraćenja.
Otac Petar je jako volio Isusa i bio je vrlo predan molitvi. Svaki je dan započinjao jutarnjom molitvom Presvetom Srcu Isusovu i molio se cijeli dan. Imao je veliku pobožnost prema Blaženoj Majci i molio je krunicu mnogo puta na dan. Također je slijedio ignacijanski način gledanja Boga u svemu. U pismu ocu Claudeu Aquavivi, generalu Družbe Isusove, napisao je: Uvelike će nam pomoći… ako pokušamo vidjeti Boga prisutnog u svemu i ne samo podići svoje vlastite misli k Njemu u molitvi, nego uputiti sve i svako djelo koje činimo Njemu, osjećajući ništa manje duh pobožnosti u našem radu nego u samoj meditaciji, kao što je naš otac Ignacije divno činio i učio nas činiti.”
Otac Peter Canisius poslan je u Fribourg u Švicarskoj u studenome 1580. da osnuje novi isusovački koledž. Ondje je ostao do kraja života i proveo je većinu vremena propovijedajući, podučavajući obraćenike i pišući. Imao je moždani udar 1591. godine, a nakon toga je teško hodao uz pomoć štapa. Međutim, njegov um je još uvijek bio jak i nastavio je pisati knjige, kao i pisma ohrabrenja svojoj braći isusovcima. Zdravlje mu se pogoršalo u posljednjih devet mjeseci života; bio je slab i često u velikim bolovima, ali ipak vrlo posvećen molitvi. O njemu se brinuo brat isusovac koji je rekao da je otac Petar uvijek bio strpljiv unatoč njegovoj patnji. Ujutro 21. prosinca 1597. otac Petar Kanizije primio je svetu pričest i proveo vrijeme u molitvi. U 3:00 tog popodneva primio je posljednji obred i mirno umro.
Oca Petra Kanizija blaženim je proglasio 20. studenog 1864. blaženi papa Pio IX., a svetim ga je proglasio svetim i crkvenim naučiteljem 21. svibnja 1925. papa Pio XI.
Pater Petar Kanizije primjer je nama danas, jer i mi živimo u vremenu kada mnogi katolici pod utjecajem kulture napuštaju Crkvu. Mnoge je ljude mogao vratiti vjeri svojim molitvama, ljubavlju i dobrotom, kao i pomažući im da nauče dobrotu nauka Crkve. Možemo ga moliti da nas zagovara u našem djelu evangelizacije.
✠
Slika Zvonimira Atletica na Shutterstock
