Svetkovina sv. Stjepana I., pape i mučenika, zaštitnika Hvarske biskupije i grada Hvara, svečano je proslavljena, u srijedu, 2.listopada 2024., euharistijom koju je u hvarskoj katedrali predslavio spolitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić.
Prije početka misnog slavlja hvarski biskup Ranko Vidović pozdravio je okupljeni narod, svećenike, dekane Hvara, Visa i Brača, redovnike i redovnice, bogoslova Božidara Plenkovića, posebno predslavitelja mons. Križića i suslavitelje biskupe: zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, šibenskog biskupa Tomislava Rogića, dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića, umirovljenog šibenskog biskupa Antu Ivasa, umirovljenog splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, te ministra Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenka Hontića, provincijskog vikara fra Martina Jakovića te gradonačelnika Hvara Rikarda Novaka i predsjedatelja Gradskog vijeća Juricu Miličića, njihove suradnike i goste iz Črnomelja u Sloveniji.
„O štujmo i mi, Hvarani, svojega odvjetnika da sretne i nas dovede do nebeskih vidika. Jer sveti Stjepan mučenik našeg je grada zaštitnik“, rekao je biskup Vidović.
Nadbiskup Križić u propovijedi je govorio o mučeništvu kršćana u prvim stoljećima Crkve i o svjedočenju kršćanstva danas. Naglasio je da Crkva danas, kao i uvijek kroz svoju povijest, živi od svjedočenja mučenika. Istaknuo je kako je uz svetog Stjepana I., papu i mučenika, Crkva u prvim stoljećima imala veliki broj mučenika o kojima najčešće znamo samo njihovo ime i da su bili mučenici. Tako i o sv. Stjepanu znamo da je mučen 257. godine. Prvi kršćani štovali su samo mučenike, jer su oni bili kršćanski svjedoci, uzori vjere i ljubavi prema Kristu. I zbog toga su ih držali kao svoje moćne zagovornike kod Gospodina. Na nagovor rimskih sudaca i mučitelja da odaju štovanje poganskim rimskim božanstvima kršćani su odgovarali: „To ne mogu, jer ja sam kršćanin“. „Ja sam kršćanin’ za prve kršćane bilo je i ime i prezime, državljanstvo i obiteljska pripadnost. To je bio identitet Isusovih učenika. Isus je bio njihova snaga. Imali su jako iskustvo Isusove prisutnosti u svom životu. Živjeli su u svemu kao kršćani i zato su imali neizmjernu snagu odozgo“, pojasnio je nadbiskup Križić. „Radosni smo što možemo i danas vidjeti da imamo još dosta ljudi vjere, ljudi koji vole Isusa i za njega bi bili spremni dati sve,“ posvjedočio je Nadbiskup. Istaknuo je kako se u prvim stoljećima i kroz svu povijest, pa i danas, kršćane proganjalo i progoni zbog nepoznavanja Isusa i njegove neuke ili su ga progonitelji upoznali preko kršćana čiji život ni po čemu nije sličio Isusovu životu. U rimsko doba kršćani su se od razni krivi optužbi branili govorom kako poštuju vlast, pošteni su građani, izuzetno moralni i u javnom i u privatnom životu, i da među osuđenicima za razbojstva, za krađu i kriminal, nema kršćana. „Kamo sreće da je i danas tako“, poželio je Nadbiskup. Naglasio je kako je uzorni život prvih kršćana bio privlačna snaga nekršćanima. Proizvodio je u njima želju da upoznaju Isusa. Kršćanska krv i mučeništvo bili su sjeme novih kršćana. Kršćanstvo je raslo na temeljima mučeništva i mučenika koji su, iz velike ljubavi prema Isusu, bili spremni na smrt. „Jako iskustvo Boga oslobađa straha. Ljudi duboke vjere znaju da Bogu nije ništa nemoguće, i da je s Bogom sve moguće. Bog im je udjeljivao nadnaravnu snagu s kojom je bilo moguće i ono što je izgledalo nemoguće“, istaknuo je Nadbiskup.
„Crkva i danas živi od mučenika našega vremena. I danas se u mnogim krajevima svijeta kontinuirano prolijeva krv kršćanskih mučenika. I danas je kršćanstvo najprogonjenija vjera na svijetu“, rekao je nadbiskup Križić, dodavši kako je samo prošle godine više od 365 milijuna kršćana diljem svijeta bilo izloženo progonima i diskriminaciji, a ubijeno je 4.998 kršćana, što znači da je svaki dan bilo oko 14 novih kršćanskih mučenika.
„Crkva u našem narodu danas nije progonjena i nemamo mučenika krvlju. Ali nisu rijetkost neki drugi oblici progona koji se manifestiraju u smislu ponižavanja, omalovažavanja, izrugivanja vjernika zbog njihove kršćanske dosljednosti. To je postalo posve dopušteno i opravdava se kao sloboda govora ili sloboda nekakvog umjetničkog izražavanja,“ istaknuo je Nadbiskup.
„Ako danas, hvala Bogu, nemamo u našoj domovini mučenika krvlju, nužno je da imamo mučenike služenja i ljubavi. Ako nemamo takvih, onda nećemo biti prepoznatljivi kao Crkva Isusa Krista. Hvala Bogu da takvih mučenika ima i danas. To su osobe koje se žrtvuju za druge, za svoje obitelji, i to čine sa strpljivošću i ljubavlju. To su osobe koje puno trpe, ali ne psuju niti proklinju, ne optužuju druge, nego svoju patnju prikazuju Bogu u šutnji i strpljivosti, u vjernosti i nadi. Kako su nam dragocjene takve duše,“ posvjedočio je Nadbiskup.
„Kršćana danas neće biti brojčano manje zato što nas progone, ponižavaju ili ismijavaju, nego će nas biti manje ako ne budemo živjeli autentično kršćanstvo, ako ne budemo dosljedni u svojoj vjeri, ako ne budemo živjeli vjernost Evanđelju. Molimo Gospodina da naš narod trajno prati svojim blagoslovom, da nas po zagovoru svetog Stjepana mučenika, zaštitnika ove biskupije, očuva u vjeri koju su nam prenijeli naši pradjedovi i koja je uvijek bila snaga našeg naroda u njegovim mukama i trpljenjima, a to narod ovih otoka zna jako dobro“, zaključio je nadbiskup Križić.
Na kraju euharistijskog slavlja hvarski župnik i dekan don Toni Plenković svima u gradu Hvaru i Hvarskoj biskupiji čestitao je blagdan sv. Stjepana i poželio „da nam izmoli kako bismo bili autentični i dosljedni kršćani“.
Po završetku misnog slavlja oko Trga sv. Stjepana prošla je veličanstvena procesija sa svečevim moćnikom te njegovim poprsjem i poprsjem suzaštitnika grada Hvara i Hvarske biskupije sv. Prošpera. Među velikim mnoštvom osobito su bili primjetni brojni bratimi Vrboske i Jelse kao i oni hvarskih bratovština sv. Križa i sv. Nikole koji su nosili moćnik.
Liturgijsko pjevanje u katedrali, kao i ono u procesiji predvodio je Biskupijski zbor pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju biskupijskog povjerenika za liturgijsku glazbu maestra Slavka Reljića.
Euharistijsko slavlje i procesija završeni su blagoslovom nadbiskupa Križića i himnom sv. Stjepana koja se uvijek pjeva i u procesiji.
Proslava svetkovine počela je u utorak 1. listopada u hvarskoj katedrali izlaganjem svečeva moćnika, svečanim pjevanjem I. Večernje i prigodnim koncertom. (kta/s.m.)
