U nedjelju 29. rujna 2024. navršilo se 102 godine od preminuća službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, jedine riječke autohtone redovnička družbe. Tradicionalno, toga dana u kapeli samostana na Pomeriju, gdje je djelovao Zavod Presvetog Srca Isusova sa sirotištem i vrtićem za siromašnu i nezbrinutu djecu i žensku mladež, kojega je osnovala ova službenica Božja, slavi se misa. Ove godine predvodio ju je barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj. Na misi je pjevao župni zbor Župe BDM Karmelske s Donje Drenove.
Na početku propovijedi istaknuo je da je Riječka Majka, kako su je Riječani nazvali, osnovala Družbu iz potrebe da se brine o onima koje je društvo često zaboravljalo, siročad, siromašne djevojke, bolesne i napuštene. „Upravo je ona u tom služenju prepoznala Krista i nastavila djelovati s vjerom i predanošću. Ovaj dan nije samo spomen na preminuće jedne službenice Božje, nego proslava života koji je bio ispunjen Kristovom ljubavlju, požrtvovnošću i neizmjernom brigom za druge. Kroz njezin primjer i život pozvani smo dublje razmatrati o Božjoj prisutnosti u svijetu i kako se očituje kroz ljubav prema bližnjemu, poslušnost volji Božjoj i trajnoj predanosti služenju. Ona nas uči kako biti posvećeni Bogu u služenju drugima, kako otvoriti srce Božjoj volji i prepoznati Krista u svakom čovjeku.“
Naglasivši da je poruka Riječke Majke aktualna i danas, kada se suočavamo s brojnim izazovima, siromaštvom, nepravdom i društvenom isključenošću, potaknuo je sestre da se po uzoru na njihovu utemeljiteljicu, u potpunost predaju Božjoj predanosti i u ljubavi prema Isusu Kristu predaju njemu i njegovom Presvetom Srcu. Dok služite njemu i njegovoj Crkvi, neka on učini vaše srce po srcu svome, poručio je Gjonlleshaj.
Progovorivši u nastavko o crticama iz života Riječke Majke koja je iskoristila talente koje joj je Bog dao kako bi se posvetila Bogu i onima u potrebi, poručio je da ovaj svijet, u kojemu prevladava sebičnost, ima što naučiti od kršćana. „Ako želiš biti sretan, trebaš misliti na druge. Ako želiš imati život, trebaš ga darovati drugima. Samo je jedan način za biti sretan – živjeti za druge.“ Bog nas je obdario različitim talentima. Nemojmo ih koristiti misleći samo na sebe, nego po uzoru na službenicu Božju Mariju Kricifisku Kozulić, gledajmo na najpotrebnije, rekao je nadbiskup. U tom smislu istaknuo je potrebu da se u današnjem vremenu svijet ima potrebu čuti Božju riječ. Ljudi, a osobito mladi, imaju potrebu za susretom s posvećenim ljudima koji svjedoče Isusa Krista.
Osvrčući se na pročitana liturgijska čitanja, kazao je da ista opominju da ne težimo za prolaznim blagom, da budemo pravedni i da nepravda koje ima u svijetu, ne smije prolaziti kroz vrata naših samostana i srdaca. Čuvajmo se grijeha nepravde učinjene prema Bogu i prema drugima. Imamo jedno blago – Isusa – i to blago darujmo jedni drugima. To je neprolazno blago koje nas čini sretnima i svetima i to je jedino što našem životu daje smisla i radosti, kazao je Gjonlleshaj.
Iz evanđelja (Mk 9,38-43.45.47-48) je izdvojio rečenicu: »Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«, i uz nju tri zaključka. Kao prvi naveo da smo pozvani učiniti sve ono što možemo učiniti, pa makar i malo: „napojiti čašom vode“. Svi imamo čašu vode za onu koji nemaju. U mentalitetu svijeta, sposoban i uspješan je onaj koji čini velike stvari. Isus nas uči da darujemo sebe i svoje talente koristima na službi drugih. Nismo pozvani činiti velike stvari, nego ‘napojiti žednoga’, rekao je propovjednik. Kao drugi zaključek naveo je da ne pripadamo svijetu nego smo Kristovi i vodi nas Božja riječ. Zaključno, kao treći je naveo da Isus obećaje ‘neće mu propasti plaća’. Bog uočava naše dobro djelo i nagrađuje ga. Svi se nadamo Božjoj nagradi – vječnom životu. Nadamo se toj nagradi, a ne onim nagradama koje nam svijet obećaje. Plaća koju nam Bog daje plod je njegove ljubavi i providnosti, poručio je nadbiskup.
Okupljenim vjernicima još je pojasnio da je „čaša vode“ metafora žeđi koju treba redovno utažiti. „Isus nam obećaje plaću koja ne propada, vodu koja utažuje žeđ zauvijek. Važno je da osjećamo tu žeđ za Isusom i da bez njega nema života, ni u ovom vremenu ni u vječnosti.“ Isus nas poziva na osobno obraćenje, a taj poziv koji je i poziv na svetost je radikalan i zahtjeva cjelovitu predanost. Majka Marija Krucifiksa je upravo tako živjela, popuno predana Kristovom pozivu. Svoj je život posvetila napajajući mnoge svojom ljubavlju, molitvom i djelima milosrđa. Ona nije postavljala granice ljubavi prema bližnjima, nego je poput Krista prihvaćala sve koji su tražili pomoć. Njezina otvorenost , poslušnost Duhu Svetom i spremnost na služenje gdje god je bila potreba, pokazuje njezinu vjeru i hrabrost. Neka nas njezin primjer nadahnjuje da budemo proroci u našem vremenu, glasnici Božje ljubavi i milosrđa. Molimo se za njezino proglašenje blaženom, a još više da njezin duh ljubavi i požrtvovnosti živi i djeluje u svakome od nas kako bismo poput nje mogli reći: „Gospodine, evo me. Dolazim vršiti volju tvoju.“ Molite se i za nova zvanja koja će biti spremna odgovoriti Gospodinu: Evo me Gospodine, mene pošalji, zaključio je nadbiskup.
Marija Krucifiksa Kozulić rođena je u Rijeci, 20. rujna 1852. godine, a preminula 29. rujna 1922. godine u Rijeci. Družbu sestara Presvetog Srca Isusova utemeljila je 1899. godine. U listopadu 2013. godine započeo je postupak za proglašenje blaženom. Grob Riječke Majke nalazi se u samostanu Družbe sestara Presvetog Srca Isusova na Pomeriju, uz istoimenu kapelu u kojoj je slavljena misa.
Objavljeno: 30. rujna 2024.
