Katolička etika je kombinacija formalne (spekulativnog znanja) i praktične znanosti. Kant činilo bi se posve formalnim, dok bi se utilitarizam činio posve praktičnim. Crkva međutim vidi važnost njihove integracije.
Prvo, spekulativno znanje se može smatrati nejasnim principima, počevši od prvih principa ili apsolutnih izjava. Na primjer: “Čini dobro, a izbjegavaj zlo.” Iako je tako ustrojeno svako ljudsko biće, znati što je zapravo dobro od zla postaje vrlo praktičan pothvat.
Drugo, praktična znanost preuzima te principe i primjenjuje ih na različite okolnosti koje variraju od jednostavnih situacija do nevjerojatno složenih.
Sada se etika ne smatra vrstom znanja koja se traži radi nje same. Zbog toga je njegova svrha usmjerena na primjenu ljudskog ponašanja. U konačnici, njegov je cilj povezan s ljudskim procvatom, ili u aristotelovskim terminima: ljudi koji ostvaruju svoj potencijal. Stoga, budući da etika nije sama sebi cilj, već sredstvo za postizanje tog cilja, to znači da je spekulativno znanje podređeno praktičnoj znanosti etike. John Oesterle tada navodi da takvu etiku možemo nazvati “formalnom praktičnom znanošću”. Podređenost znači da je opće znanje koje imamo o načelima u svrhu praktične primjene. Tako je ono što je podređeno sredstvo, a ono što je nadređeno cilj.
Ovo je važno jer postoji tendencija, čak i među katolicima, da se etička pitanja počnu tretirati na deontološki način, pri čemu postoji tvrdo postavljena kategorizacija morala koja u konačnici proizlazi iz čistog razuma. Katoličko učenje o etici, međutim, sugerira nešto dinamičnije i složenije na djelu. Zašto? Jer stvarnost je složena, barem za razliku od Boga. Bez priznavanja ove složenosti moralnom životu se pristupa u jednoj vrsti fundamentalizma ili vrsti apsolutizma koji je pretjeran.
S druge strane, bez dimenzije spekulativnog znanja, vjerojatno ćemo zapasti u relativizam. Ova nas opća načela drže daleko od proturječnosti i ilustriraju kriterije u procesu primjene.
Kao takva, Crkva ima razne izraze koji nam pomažu pri donošenju moralnih izbora:
Objekt, Namjera, Okolnost,
Primarni i sekundarni krajevi
Prva načela
i sekundarna načela.
Rod, vrsta, specifična razlika
Suština, Slučajnosti
Forma, materija i agencija
Materijalna i formalna suradnja
Dvostruki učinak
Udaljeno i blisko zlo.
I još mnogo toga.
Ova dinamika priznaje složenost života u palom svijetu, a također se smatra odgovornom prema prvim načelima. Ovo nije fundamentalizam.
Fotografija: Javno vlasništvo
