Krist je trebao trpjeti: dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Krist je trebao trpjeti: dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu

Učenici govore Isusu da ljudi ne znaju njegov pravi identitet, ali Petru, koji je znao, rečeno je da im to ne kaže. Zašto?

Evanđelje (Pročitaj Mk 8,27-35)

Sveti Marko opisuje razgovor koji je Isus vodio s učenicima o svom identitetu. Pitao je o žamoru na ulici: “Što ljudi kažu tko sam ja?” Svi su odgovori bili pogrešni.

Pritisnuvši bit, upitao ih je: “Ali tko to radi vas reći da jesam?” Petar je dobro shvatio: “Ti si Krist.” Netko bi mogao pomisliti da bi Isus žarko želio razjasniti pogrešne percepcije. Zašto ne zadužiti Petra, na licu mjesta, da izađe i širi dobru vijest? Umjesto toga, “Upozorio ih je da nikome ne govore o Njemu.” Znatiželjan.

Pitamo li se zašto još nije došlo vrijeme za objavljivanje Isusova identiteta, sljedećih nekoliko stihova pomaže nam to razumjeti. Isus je počeo opisivati, vrlo detaljno, svoju muku, smrt i uskrsnuće. Sveti Marko nam naglašava kako je Isus jasno rekao ove stvari: “Ovo je rekao otvoreno.”

Pogledajte Peterov odgovor. Na nježan način, Petar ga je “odveo u stranu i počeo ga koriti”. Iako je Petar znao da je Isus “Krist” ili Mesija, je li doista imao pojma što to znači? Zamislite da odvedete Mesiju u stranu da ga ispravite. Peteru je bilo preko glave. Zapravo, ovaj apel Isusu da se odvrati od puta patnje mirisao je na kušnju s kojom se Isus suočio u pustinji, kada ga je Sotona pokušao odvratiti od Božjeg puta za osvajanje spasenja za svijet.

“Odlazi od mene, sotono. Vi ne razmišljate kao Bog, nego kao ljudska bića.” Kakav oštar prijekor! Isus ne sugerira da je Petar sada postao Sotonino vlasništvo. Vidite kako On kaže: “Odlazi od mene,” umjesto, “Odlazi.” Isus želi da ga Petar slijedi, a ne da ga pokušava odvesti od njegove sudbine, iako ona uključuje veliku patnju. On koristi riječ “Sotona” zbog njenog značenja, a to je “protivnik”. Svi ljudi prirodno zaziru od fizičke boli i smrti. Nije iznenađenje da je Petar pokušao odgovoriti Isusa od njegova opasnog plana.

Bog je, s druge strane, želio da njegov Sin prođe kroz patnja – i to mnogo toga – da ga osvojimo, zatim da ga posvetimo. Nakon što je Isus dovršio svoje djelo na križu, posvetio je za sva vremena gubitak života koji vodi njegovom spašavanju. On nije samo prigrlio svoj križ, nego je također pozvao sve svoje učenike da učine isto: “Jer tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene i Evanđelja, spasit će ga.”

Zašto Petar nije bio spreman izaći i širiti vijest o Isusu? Petar je Isusa poznavao samo kao čudotvorca, iscjelitelja, Onoga koga su slušali čak i vjetar i mora. Trebao je naučiti da je Isus također Sluga patnik kojeg je prorekao Izaija, Onaj koji će biti poput ovce odvedene na klanje. Mesija će ostvariti svoj plan iu snazi ​​iu slabosti. Sve dok ne budemo spremni slijediti Isusa kamo god On vodi (ne pokušavajući predložiti alternativni plan koji završava oko patnje), mi ga zapravo ne poznajemo – još.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, iskreno, nikad ne volim da me se podsjeća da slijediti Tebe znači izgubiti svoj život. Oprosti mi što sam pokušao biti poput Petera, tražeći drugačiji put.

Prvo čitanje (Pročitaj Iz 50,5-9a)

Izaijino proročanstvo, toliko godina prije Isusova rođenja, podsjeća nas da je Mesija kojeg je Bog obećao poslati Izraelu uvijek bio predodređen da pati. U poglavljima 50-55 svoje knjige, Izaija opisuje Izraelovog “Slugu koji pati”. Opisi su toliko slikoviti da ne možemo ne vidjeti da upućuju na Isusa.

Razlog zašto su se Židovi u Isusovo vrijeme spotakli oko Njegovog identiteta bio je taj što su očekivali (i željeli) Davidovog Mesiju — velikog kralja koji će obnoviti slavu Izraela. Nisu očekivali Izaijinog Slugu Patnika. Čak ni Petar, u našem evanđelju, ne može podnijeti ideju o Mesijinoj patnji. I to ga je dovelo u nevolje.

Ovdje vidimo Izaiju kako opisuje onoga tko ostaje pri Božjem planu, čak i pred fizičkom brutalnošću: “Leđa sam podmetnuo onima koji su me tukli, obraze svoje onima koji su mi bradu čupali; svoje lice nisam zaštitio od buffeta i pljuvanja.” Kako ovaj čovjek može izdržati takav tretman?

Njegovo pouzdanje u Boga pobjeđuje svaki strah ili iskušenje da se vrati: “Gospodin Bog je pomoć moja, zato nisam osramoćen; Učvrstio sam lice svoje kao kremen, znajući da se neću postidjeti.” Doista, povjerenje Sina u ljubav njegova Oca omogućilo je Isusu da podnese svoju muku i smrt.

Ovo objašnjava Njegov oštri ukor Petru u Evanđelju, upozoravajući ga da ne misli kao ljudi. Isus je znao da je i Davidov kralj i Sluga patnik, ne jedan bez drugoga. Na kraju, na Križu, On je jedini, osim Marije i razbojnika pokraj Njega kojemu je obećao raj, to znao. Nakon Njegovog slavnog Uskrsnuća, Izaijine riječi bile bi najprikladnije na Njegovim usnama: „Gle, Gospodin Bog pomoć je moja; tko će mi dokazati da nisam u pravu?”

Mogući odgovor: Nebeski Oče, pomozi mi da danas okrenem svoje lice prema Tebi poput kremena, ne okrećući se iz samozadovoljstva, rastresenosti ili straha.

Psalam (Pročitaj Ps 116,1-6, 8-9)

Ovaj psalam nam pomaže vidjeti zašto se ne bismo trebali bojati patnje koja dolazi na sve sluge Gospodnje: “Ljubim Gospodina jer je čuo moj glas u molitvi, jer je prignuo uho svoje k meni u dan kad sam ga zazvao.” Psalmist proročanski govori o vremenu kada će jedan od Božjih “malenih” biti “ponižen”. Isus je bio taj “maleni”, Koga su “uzice smrti obavile” i “zamke podzemnog svijeta uhvatile”. Isus je znao da iza Njegove smrti slijedi uskrsnuće, kao što je svojim sljedbenicima “otvoreno” rekao u našem današnjem evanđelju. Mogao je proći kroz smrt, jer su psalmistove riječi bile njegove: “Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.”

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj Jam 2,14-18)

Sveti Jakov postavlja oštro pitanje: “Što koristi, moja braćo i sestre, ako netko kaže da ima vjeru, a nema djela?” Što bi bilo dobro za Isusa (ili nas) da je imao vjere u svog Oca, ali nije htio ići na križ? Naša će nas vjera uvijek nešto koštati na djelu.

Praktično govoreći, sveti Jakov nam govori da će naša vjera u Boga značiti djelovanje u korist potrebitih koji se pojavljuju u našim životima. Svoju vjeru pokazujemo svojom spremnošću da se žrtvujemo (naše pogodnosti, naš novac, naša energija itd.) u ime drugih. Ovo je jednostavno činjenje na maloj razini onoga što je Isus učinio na kozmičkoj razini. Vidjevši našu potrebu za spasenjem, On je napustio Nebo kako bi u sebi mogao osigurati “potrebno” za naša tijela – obući nas u svoju pravednost i hraniti vječnim kruhom.

Isus je pokazao svoju vjeru iz svojih djela; On nas poziva da činimo isto.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi održati svoju vjeru živom održavajući je aktivnom. Pomozi mi djelovati za druge kao što si Ti djelovao za mene.


van Dyck, A. (1618-1620). Krist i pet apostola [painting]. Preuzeto sa Wikimedia Commons.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Pranje nogu: Bujica ljubavi

Katoličke vijesti

S pogledom na naše beskrajno dostojanstvo

Katoličke vijesti

Isusova euharistijska poniznost I. dio

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti