Današnje evanđelje govori zanimljivu, ponekad duhovitu priču o slijepom čovjeku koji vidi i ljudima s vidom koji su slijepi.
Evanđelje (Pročitaj Iv 9,1-41)
U Evanđelju se odmah upoznajemo s kontrastom koji se pojavljuje u sva četiri lekcijska čitanja: vid i sljepoća, tama i svjetlo. Postoje slojevi značenja za nas dok pratimo radnju ove priče; nije iznenađenje da nam je ovaj odlomak dan kao obrok s Stola riječi tijekom korizme. Ovdje ima mnogo hrane.
“Prolazeći Isus ugleda čovjeka slijepa od rođenja” (Iv 9,1). U samo ovih nekoliko riječi možemo shvatiti da ćemo čuti priču o sebi. Otkako su naši praroditelji pali iz milosti u Vrtu, svatko od nas bio je “slijep od rođenja”. Prisjetite se zmijine primamljive ponude Evi. Potaknuo ju je da jede voće jer “…kad ga jedeš otvorit će ti se oči i bit ćeš kao Bog…” (Post 3,5). Zapravo, kada su Adam i Eva pojeli zabranjeno voće, obuzelo ih je duboko sljepilo. Crkva nam govori da su svojom neposlušnošću izgubili nadnaravnu milost u kojoj su stvoreni. Ta je milost bila njihova leća na stvarnost. Bez toga ne bi mogli vidjeti Boga, jedni druge, pa čak ni sebe u istini. Svi njihovi potomci došli su na svijet bez milosti jasnog viđenja. Svi smo mi duhovno “slijepi od rođenja”.
Učenici pretpostavljaju da čovjekova fizička sljepoća dolazi kao rezultat nečijeg osobnog grijeha. Isusov odgovor vjerojatno ih je iznenadio. On sugerira da je Bog dopustio prisutnost ovog fizičkog nedostatka kako bi pokazao svoju slavu. Izvorni čovjekov pad srušio je i Božje milosrđe i Njegovu pravdu. Imao je plan da se suprotstavi i porazi svog neprijatelja u vrtu (“žena i njezino sjeme”), ali, u međuvremenu, patnja i smrt će biti uvijek prisutni podsjetnik da ovaj svijet i ova grešna tijela nisu kao Bog stvorio ih da budu. Patnja će postati naša prilika da se “vidimo” onakvima kakvi doista jesmo: potpuno smo, potpuno ovisni o Bogu.
Isus govori svojim učenicima da je On “svjetlost svijeta” (Iv 9,5b), zatim pokazuje što to znači. On liječi slijepca glinom i vodom, koji su za nas puni sakramentalne simbolike. Obični elementi u prirodi postaju nadnaravna sredstva za liječenje naše urođene sljepoće uzrokovane grijehom. U vodama krštenja Isus nam vraća “vid”. Odbacujemo sljepoću koju nam nudi zmija i umjesto toga biramo vid koji je Bog uvijek želio da imamo.
Tek progledanog slijepca vuku pred farizeje; pomažu nam vidjeti kako izgleda biti slijep od rođenja. Umjesto da vide čudo, farizeji vide zločinca – Isus je izliječio čovjeka u subotu. On je prekršitelj zakona i autsajder: “Znamo da je Bog govorio Mojsiju, ali ne znamo odakle je ovaj” (Iv 9,29).
Priča se odvija produbljivanjem sljepoće kod farizeja i produbljivanjem vida slijepca, koji svog Iscjelitelja prvi opisuje kao “čovjeka zvanog Isus” (Iv 9,11). Dok ga Isus traži nakon što je izbačen od farizeja, čovjek otkriva da Isus nije samo “prorok” (Iv 9,17), već i “Sin Čovječji” (Iv 9,36), i štuje ga. Farizeji, međutim, nastavljaju u svojoj namjernoj sljepoći, usprkos svim dokazima i svjedočanstvima o Isusu. Oni potpuno odbacuju svoju potrebu za vidom: “Nismo valjda i slijepi?” (Iv 9,40). Nažalost, Isus im govori da u tom odbijanju njihov “grijeh ostaje” (Iv 9,41).
Mogući odgovor: Isuse, molim te, ozdravi moj vid da vidim Tebe, druge i sebe u istini. Ponekad mi je vid zamagljen.
Prvo čitanje (Pročitajte 1 Sm 16:1b, 6-7, 10-13a)
Priča o Božjem izboru Davida da zamijeni neposlušnog Saula kao kralja Izraela podsjeća nas zašto naš prirodni vid treba biti izliječen. Jahve je poslao Samuela, svećenika i posljednjeg od sudaca, Jišaju iz Betlehema. Novi kralj je trebao biti izabran između Jišajevih sinova. Samuel je vidio prvog sina, Eliaba, i “pomislio je da je Jahvin pomazanik sigurno ovdje pred njim” (1 Sam 16:6). Međutim, Eliab nije bio Jahvin izbor. “Nemojte suditi po njegovom izgledu ili po njegovom uzvišenom stasu, jer ja sam ga odbacio. Bog ne vidi kako čovjek gleda, jer čovjek gleda lice, a Jahve gleda u srce” (1 Sam 16,7). Prava vizija gleda dalje od izgleda. David, najmlađi Jišajev sin i običan pastir, bio je Božji izbor. Onaj koji je najmanje izgledao kao kralj, predvodit će Božje stado. Sljepoća s kojom smo rođeni – ova sklonost da vidimo samo privid – objašnjava zašto farizeji u evanđeoskoj priči nisu mogli “vidjeti” Isusa. Čovjek kojemu je vid vraćen u vodi mogao je. Kad je izliječeni čovjek pokušao posvjedočiti farizejima, što su oni “vidjeli”? Samo pojava jednog “rođenog potpuno u grijehu” (9,34) koji ih nije imao čemu poučiti. Bili su slijepi, doista.
Mogući odgovor: Oče, oprosti mi što sam sudio po izgledu. Pomozi mi da vidim kao Ti.
Psalam (Pročitaj Ps 23)
Psalmist razrađuje paradoks pastira koji je izabran za kralja Izraela. Kakav kralj može biti pastir? Kada je On Božji izbor, On je pastir opisan u ovom psalmu. Dobri Pastir, budući da je “svjetlost svijeta” (Iv 9,5b), omogućuje psalmistu da “vidi” iu mraku: “I ako hodim tamnom dolinom, zla se ne bojim; jer ti si uza me sa svojim štapom i svojim štapom koji mi daje hrabrost” (Ps. 23,4). Gdje god je Dobri pastir, tu je svjetlojasnoća, vid: “Jahve je pastir moj; ne postoji ništa što bih želio.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Efežanima 5:8-14)
Sveti Pavao opisuje vjernikovo kretanje iz tame (grijeha) u svjetlo (svetost), baš kao što smo u Evanđelju gledali kako slijepac prelazi iz tame u svjetlo. U krštenju smo bili izliječeni od naše sljepoće za Boga i sada smo, kako kaže sveti Pavao, postali “djeca svjetla” (Ef 5,8). Potiče nas da u ovom novom životu “nastojimo naučiti što je milo Gospodinu” (Ef 5,10). Taj život sljepoće za Boga (što je samozaokupljenost, kao što smo vidjeli kod farizeja) bio je poput smrti. Sveti Pavao koristi riječi koje bi mogle biti iz drevne liturgije krštenja da nas pozove na život istinske vizije: “Probudi se, spavajući, ustani od mrtvih i Krist će te obasjati” (Efežcima 5:14) . Moramo živjeti kao ljudi koji nemaju što skrivati.
Mogući odgovor: Oče, mogu li se sjetiti živjeti kao dijete svjetla? Želim naučiti što je Tebi drago u ovo vrijeme korizme.
Slika: Eustache Le Sueur, Krist liječi slijepca, javno vlasništvo.
