Malo izaslanstvo kineskog svećenstva koje je registrirano u kineskoj katoličkoj patriotskoj udruzi svoje vlade došlo je na konferenciju u Chicagu od 2. do 4. kolovoza kako bi dalo uvid u život crkve u njihovoj zemlji.
Razgovori koje su prezentirali registrirani i neregistrirani kler i redovnici naglasili su duboku zabrinutost za katehizaciju mladih, potrebu da se podupre svećenstvo i redovnici, te da se održi rast vjere u komunističkoj zemlji koja nema službene diplomatske veze sa Svetom Stolicom.
Izrazi podzemno i nadzemno često su se koristili na konferenciji čiji je domaćin bila Američko-kineska katolička udruga sa sjedištem u Berkeleyu. Odnose se na svećenstvo, vjerske i vjerske subjekte koji su službeno registrirani ili nisu u Kineskoj katoličkoj patriotskoj udruzi.
Za oca Heping Wanga, bilo registrirana ili neregistrirana, postoji “jedna crkva”.
“Potpuno sve je isto”, rekao je za OSV News.
Registrirani svećenik i profesor moralne teologije na Nacionalnom katoličkom sjemeništu Kine i sjemeništu svetog Mihaela, oba u Pekingu, Wang je dao pregled vjernika u Kini. Rekao je da vjernici u njegovoj zemlji svoju vjeru primaju uglavnom od svojih katoličkih obitelji.
Stariji katolici, rekao je, često mole pobožnosti i često dolaze na misu i ispovijedaju se. Također, poštuju crkvene propise i daju primjer mladima. No, teologija ih uglavnom ne zanima.
Nasuprot tome, rekao je Wang, mladi su aktivni u svojoj vjeri, vrlo zainteresirani za teologiju i crkvena učenja i nada su crkve u Kini. Naglasio je da će primat dobro oblikovane savjesti voditi, poučavati i izazivati pastoralne službenike, poštujući također njihov “slobodan moralni izbor”.
Dodao je da crkva u Kini “pokušava koristiti kinesku filozofiju, običaje i kulturu kako bi objasnila značenje Božje riječi i teologije”.
Kasnije je Wang objasnio OSV Newsu: “Školovao sam se ovdje u Sjedinjenim Državama i naučio sam nešto, a kad sam postao učitelj, podučavao sam ono što sam naučio ovdje. Ali u smislu enkulturacije, moramo koristiti kinesku kulturu, ili kineski izrazi da objasnimo ono što crkva kaže. To je veliki izazov za nas, jer kada govorite o teologiji… to je univerzalno. Koristimo istu teologiju… ali lokaliziranu … izraz.”
Prema riječima sudionika konferencije, edukacija vjernika je kontinuirana, uz redovito proučavanje Biblije i kontinuirani katekizam kako bi što bolje poučavali vjeru. Te su se prakse odvijale u sve restriktivnijem okruženju.
Godine 2018. Vatikan i kineska vlada potpisali su sporazum u kojem se navode procedure kojima se osigurava da katoličke biskupe izabere katolička zajednica u Kini i odobri papa prije njihova ređenja i postavljenja. Te je godine na snagu stupila stroža kontrola vjerskih običaja u komunističkoj zemlji. Mladima ispod 18 godina od tada je zabranjen odlazak u crkvu.
Dvije godine kasnije, pravila su proširena na financije i značajne poteze vjerskih organizacija. U tijeku su napori da vlada “sinizira” religiju miješanjem državne ideologije s vjerskim učenjima.
U prošlom desetljeću kineska je vlada srušila one koji su u neregistriranim crkvama i na tajnim crkvenim sastancima, novčanim kaznama, zatvorom i uništavanjem crkvenih struktura. Represije također dopiru do tibetanskih budista i ujgurskih muslimana, od kojih je više od milijun zatočeno u takozvanim logorima za preodgoj.
U Kini ima 10 do 12 milijuna katolika, a nedavne studije nisu pokazale rast ili čak pad, ali nije jasno ukazuju li trendovi na nevoljkost katolika da se identificiraju.
Iako je suočen s takvim izazovima, crkveni život i upornost da se vjera nastavi razvijati se neometano, pod vodstvom registriranih i neregistriranih svećenika i redovnika.
Otac isusovac Augustine Tsang s Teološkog fakulteta Fu Jen Fakulteta sv. Roberta Bellarmina u Taipeiju, Tajvan, u svom je izlaganju oslikao snažan osjećaj zajednice i entuzijazam za vjeru. Anketirao je desetke svećenika, redovnika i katolika laika koji su također opisali izazove.
Rekao je da se svećenstvo i redovnici bore s iskušenjima svijeta i da neki sjemeništarci imaju sve manji interes za teološke studije. Međutim, Tsang je primijetio da je “mnogim svećenicima i posvećenim osobama još uvijek jako stalo do Crkve, te su željni žrtvovati se za nju unatoč velikim poteškoćama.”
Sjemeništa su počela uključivati ”duhovnu godinu studija” za duhovni rast i formiranje zajednice. Župni svećenici osnovali su vlastite grupe za moralnu podršku kako bi se okupljali i dijelili obroke. Tsang je rekao da mnogi svećenici i redovnice s kopna stječu visoke diplome u inozemstvu i vraćaju se poučavati u sjemeništima i župama.
Iako su mladi službeno isključeni s mise, viđaju ih se u velikim gradskim crkvama. Roditelji im daju učenje katekizma i Svetoga pisma i uključuju ih u razne službe. Mladi se obučavaju da budu vođe i poučavaju vjeri svoje vršnjake.
Tsang je rekao da sporazum između Vatikana i Kine nije nimalo olakšao život vjernicima. Sve dok se ne obnove diplomatske veze između njih dvoje, rekao je, vjernici će nastaviti s radom formacije i evangelizacije čuvajući svoju vjeru.
Ipak je rekao: “Dokazi pokazuju da se problemi crkve u Kini ne mogu riješiti drugim sredstvima osim vjerom.”
“Iako je teško vidjeti sunce, vjernici čvrsto vjeruju u konačno jamstvo nade. Krist je uskrsnuo. On je odlučno pobijedio vlast grijeha i smrti. Ako je Bog za nas, tko može biti protiv? Doista, naši nada je u Kristu Gospodinu“, rekao je.
