Kardinal Péter Erdő: ‘Vjera’ je ono što je ‘najvažnije u životu’ – Vatican News

Od Deborah Castellano Lubov

“Vjera je najvažnija stvar u životu i zato je služenje vjeri drugih, prenošenje vjere, poučavanje vjeri, a posebno služenje na liturgiji, najveća stvar u životu…”

U opširnom intervjuu za Vatican News, nadbiskup Esztergoma-Budimpešte, kardinal Péter Erdő, primas Mađarske, izrazio je to dok je razmišljao o uvjerenju koje je nadahnulo njegov vlastiti svećenički poziv i iščekivao skoru svetkovinu Uznesenja Blažene Majke i nadolazeću proslavu sv. Stjepana Ugarskog u njegovoj naciji.

Dok Crkva slavi sveca 16. kolovoza, mađarska slavlja održavaju se 19. kolovoza.

Papa Franjo posjetio je ovu istočnoeuropsku zemlju od 28. do 30. travnja 2023., obilježavajući svoje 41. apostolsko putovanje u inozemstvo. Štoviše, Sveti se Otac nakratko zaustavio u glavnom gradu Budimpešti kako bi slavio misu za zatvaranje 52. međunarodnog euharistijskog kongresa 12. rujna 2021., na putu za Slovačku.

Više od polovice Mađara su kršćani, a nakon komunističke ere, vjera među vjernicima nudi sjeme nade u Europi koja je uvijek izložena riziku da izgubi svoje kršćanske korijene.

U ovom intervjuu, kardinal Erdő govori o svetom Stjepanu i zašto on održava tako veliku pobožnost, kao io kardinalovom vlastitom odgoju, vjeri i pozivu, uključujući i to kako se povjerio molitvi i Gospodinu čak iu najizazovnijim i najrepresivnijim trenucima povijesti.

Vjera je svakako bila na prvom mjestu, prisjetio se, umirujući, moji roditelji to nisu doživjeli na tragičan način, već na prirodan način, znajući da je Bog vrhovni.

****

Vaša Eminencijo, za nekoliko dana Mađarska slavi blagdan svetog Stjepana Ugarskog. Koji su glavni događaji na rasporedu? I zašto je ovaj praznik tako značajan?

Sveti Stjepan bio je prvi kršćanski kralj u zemlji. Tijekom njegove vladavine prije 1000 godina, zemlja je kristijanizirana metodama koje nisu bile grube, već više uvjerenja, organizacije. Sveti Stjepan također označava jedinstvo mađarske države. Zato ga poštuju ne samo vjernici katolici, nego svi, pa tako i ovaj blagdan koji je državni praznik. Program, glavne točke: svake godine dan počinje vojnom akcijom. Novi časnici polažu prisegu. Potom slijede programi političara, au poslijepodnevnim satima vjerski programi, poput svete mise ispred bazilike svetog Stjepana, a zatim velika procesija s njegovom relikvijom. Sačuvana je desnica ovog prvog svetog kralja i s tom relikvijom činimo veliku procesiju. Nakon povorke u kasnim večernjim satima uvijek se organizira i vatromet, a dan završava kao popularni festival.

Kako biste strancu objasnili tko je sveti Stjepan Mađarima? I zašto je njegovo štovanje tako rašireno u Crkvi?

Za Mađare općenito, on je kralj, koji je imao kršćanska načela ne samo iz svrhovitosti – postao je kršćanin poput svog oca, princa Géze–, nego i iz osobnog uvjerenja. Činio je sve da učvrsti kršćansku kulturu i svjetonazor. U Mađarskoj je to značilo i gospodarski razvoj i novi odnos prema narodima oko nas. Stoga su povjesničari uvjereni da je o toj velikoj odluci ovisio naš opstanak kao naroda. Sveti Stjepan želio je da se Mađari pridruže velikoj obitelji kršćanskih naroda Europe.

Bila je to sjajna odluka jer je kralj tražio misionare, osobito sa Zapada. Međutim, za njegova života kršćanski Zapad i Istok još nisu bili razdvojeni. Umro je 1038., dakle prije raskola Istoka. I zbog toga se u Pravoslavnoj Crkvi štuje kao svetac i apostol, kao svetac koji je obratio svoj narod.

Lik svetog Stjepana vraća nas na početke povijesti Mađarske kao kršćanske zemlje. U ostalim zemljama Europe gubi se ta veza sa svojim povijesnim korijenima obilježenim kršćanstvom. Ponekad se čak čini da su ti korijeni osporeni, uklonjeni ili namjerno odbačeni. Što mislite o ovom kulturnom trendu?

Za nas encikl Mit Brennender Sorgekoju je papa Pio XI. objavio prije Drugog svjetskog rata 1937. godine, ostaje temeljna, u kojoj se jasno ističe da narodi kao kulturne zajednice sa svojim jezikom, svojim pamćenjem, svojim ustrojstvom, vlastitom kulturom predstavljaju pravu vrijednost, oni pripadaju bogatstvu stvorenoga, pa su stoga dragi Stvoritelju. Na nekoliko mjesta u Bibliji nalazimo da će i na posljednjem sudu Gospodin suditi narodima. I narodi, a ne samo pojedinci. Dakle, narodi imaju određenu ulogu u Božjem velikom naumu. Ipak, nacije ne predstavljaju vrhunsku vrijednost. Gledati nacije na ovaj način bilo bi idolopoklonstvo. Stoga uvijek tražimo tu ravnotežu koju nam ukazuje papin nauk. I čini se da je ovo učenje aktualno, čak iu naše vrijeme.

U ovom scenariju, koja je vrijednost slavljenja kršćanske vjere na javni i svečani način, kao u slučaju blagdana poput Svetog Stjepana?

Čini se da javno i privatno nije odvojivo u ljudskom životu, u životu društava, jer odluke, pa i one privatne, mogu imati reperkusije za društvo i obrnuto. I tada javni prostor, ulice, trgovi, nikad ne ostaju prazni. Odnosno, nije moguće da ne postoje simboli koji izražavaju neku viziju svijeta. Čak i za vrijeme komunizma bilo je toliko kipova koji su izražavali komunistički pogled na svijet. I sjećam se da je u Albaniji, gdje su zabranili sve vjere, Enver Hoxha, komunistički diktator, sebi dao izgraditi piramidu u središtu Tirane da javni prostor ne ostane potpuno prazan. I kršćanski simboli, primjerice crkve, pokazuju da su mnoge generacije prepoznale da svakodnevni život nije vrhovni horizont, već da postoji viši horizont koji daje smisao i vrijednost malim stvarima u našem životu. Stoga je važno svako malo, barem na velikim festivalima, razmisliti o ovoj stvarnosti.

Mladi Mađari danas možda nisu iskusili iste poteškoće koje su imale prethodne generacije, poput vaše, u životu i svjedočenju vjere u vremenima kada bi politička moć htjela iskorijeniti kršćanstvo iz nacionalnog identiteta. U tom teškom razdoblju kada ste bili mladi, što vam je pomoglo da ne izgubite vjeru?

Prije svega to su bili moji roditelji, naša obitelj, jer ne samo da smo kod kuće molili, razgovarali o vjerskim blagdanima, zajedno išli u crkvu, nego nam je tata predavao i katehezu. A onda smo saznali da se moj tata, budući da je bio pravnik, nije mogao baviti svojom profesijom jer su ga smatrali previše religioznim. A moja mama, koja je bila učiteljica, nije mogla predavati jer su je smatrali previše religioznom.

Tako smo vidjeli što je najvažnije u životu. Vjera je svakako bila na prvom mjestu. I tako, moji roditelji to nisu doživjeli na tragičan način, nego na prirodan način, znajući da je Bog vrhovni. Prirodno je da je vjera najvažnija stvar u našem životu.

A ova činjenica koju ste mi sada rekli je da je vašim roditeljima, koji su bili katolici i nisu se skrivali u planovima vladajućeg komunističkog režima, bilo zabranjeno baviti se svojim zanimanjem. Je li vam ova priča bila primjer? Ovaj primjer, kakvu je ulogu imao za vas kada ste prihvatili svećenički poziv? Možete li ukratko ispričati kako ste u svemu tome otkrili svoj poziv?

Da, svakako. Dakle, ako je vjera najvažnija stvar u životu, onda su služenje vjeri drugih, prenošenje vjere, poučavanje vjere, a posebno služenje na liturgiji, najveća stvar u životu, najvažnije što čovjek može učiniti, i najkorisnije, također i za spasenje drugih. To je glavna motivacija koju sam osjećao još kao dječak. I tako sam postupno došao do odluke da uđem u sjemenište.

I papa Franjo želio je da ova godina, ova godina prije Jubileja, bude posebna godina molitve. Možete li nam reći kako živite ove godine? I nešto osobno o vašem molitvenom životu?

Moj molitveni život započeo je kad sam bio u srednjoj školi. Uvijek sam započinjao dan s Himnom ljubavi iz Prve poslanice Korinćanima svetog Pavla i završavao dan moleći Te Deum. Već je molitva dala okvir mom danu. Također vam kažem da mi je moj duhovnik preporučio da malo razmišljam o Svetom pismu, ne više od 10 minuta, uvijek, svaki dan, o nekom odlomku iz Novog zavjeta. To mi je također bila velika pomoć za orijentaciju u životu.

U ovoj Godini molitve postoje osobni programi, zajednički programi, u biskupiji za molitvu krunice, pa tako i svake prve subote u deset sati ujutro. I tu je molitva, krunica ispred bazilike svetog Stjepana, na trgu, gdje ljudi kleče i mole krunicu, što je veliko svjedočanstvo pred svijetom. A onda je u Crkvi vječnog klanjanja klanjanje svaki dan, od osam sati ujutro do šest navečer. U drugoj crkvi, u crkvi Svetih anđela, cijeli je dan, pa i noću, neprestano klanjanje. A zatim svakog prvog petka u mjesecu, u 6 sati, u župi Cristina, Zajednica Emanuel organizira molitvenu večer sa svetom misom i uz mogućnost ispovijedi. Svakog četvrtka od 20 sati do petka ujutro u 5 sati u bazilici svetog Stjepana održava se i klanjanje. Potom postoji mogućnost ispovijedi kod franjevaca u Pešti, svaki dan, od šest ujutro do 22 sata. Prvog četvrtka također se moli u Crkvi trajnog klanjanja za svećenička i redovnička zvanja. A svake prve subote je krunica i sveta misa za obitelji i mlade. Mogu nastaviti ovako. Sada također pokušavamo identificirati crkve u kojima se mogu dobiti oprosti koje daje Sveta Stolica.

Vaša Eminencijo, vraćamo se na trenutak na svetog Stjepana, skoro smo na blagdan Velike Gospe i znamo da je i sveti Stjepan imao veliku pobožnost prema Gospi. Imate li kakvih želja s obzirom na ovu svetkovinu i s obzirom na vaš blagdan svetog Stjepana? Imate li kakve molitve ili želje za ove dane?

Da, Sveti Stjepan je svoju krunu i svoju zemlju posvetio Gospi. Mađarska je bila prva zemlja koja je, prema tradiciji, posvećena Gospi, pa se Gospa u Mađarskoj štuje i kao zaštitnica našeg naroda i naše zemlje. Radost je znati da postoje i mnogi drugi narodi koji su također izabrali Djevicu Mariju za svoju zaštitnicu, jer ista Majka može imati više djece.

Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje