Svetopisemska lekcija tajanstvenog Stranaca na prašnjavoj cesti priprema dvojicu učenika da prepoznaju Uskrsloga Isusa u lomljenju kruha; što su naučili?
Evanđelje (Pročitaj Lk 24,13-35)
Nije li zanimljivo da kada se Isus ukazao dvojici “potištenih” (Lk 24,17) učenika na Dan uskrsnuća, nije učinio upravo ono što bi ih slomilo u očaj – identificirao se? Zašto su ti ljudi putovali iz Jeruzalema? To je sigurno bilo zato što ih je Isusova smrt tamo duboko razočarala. Oni su se “nadali da će on biti taj koji će otkupiti Izraela” (Lk 24,21), a to je palo u prah i poraz. Koja je bila svrha duljeg ostanka u Jeruzalemu?
Kad im se Isus ukazao, mogao je sve to ispraviti. Međutim, skrivajući svoj identitet od njih, izabrao je drugačiji put. Ovo bi trebalo odmah privući našu pozornost. Da je Isus otkrio svoj identitet, bi li se mogli usredotočiti na ono što je uslijedilo? Vjerojatno ne. Kako se pokazalo, bili su prikovani za ono što je imao za reći; Imao je njihovu punu pozornost. I on bi trebao imati naše.
Što ih je naučio? Počevši s Knjigom Postanka, prvom od pet knjiga koje se pripisuju Mojsiju, a zatim u cijelom ostatku Starog zavjeta, Isus je otkrio učenicima da su njegova užasna patnja, smrt i uskrsnuće bili dio plana već zapisano, stotinama godina prije. Ono što je izgledalo kao užasan neuspjeh i kolaps bio je upravo način na koji je Bog namjeravao provesti svoj plan. Možemo li zamisliti utjecaj ove lekcije na muškarce koji su je prvi čuli? Bili su Židovi koji su cijeli život poznavali Sveto pismo, ali ni oni ni njihovi učitelji nikada nisu primijetili da će Mesija biti Božji Sin, koji će ući u slavu svoje vladavine kao kralj Izraela kroz patnju. Kako su to propustili? Zapravo, nije se radilo o “nestanku”. Ti starozavjetni spisi čekali su da budu otkriveni. Njihovo pravo značenje nije bilo jasno sve do utjelovljenja, iako su bili tamo na stranici. Sve dok se Gabrijel nije ukazao Mariji u Nazaretu, bili su nijemi, u sjeni i skriveni. Isus je želio da se učenici iz Emausa uvjere da Bog nije izgubio kontrolu nad svojim stvaranjem, čak ni u katastrofi koju su nedavno doživjeli u Jeruzalemu. Ponekad me ova činjenica tjera da se zapitam čitamo li mi sada neke dijelove Novog zavjeta bez potpunog razumijevanja dok se Isus ne vrati. Sveti Pavao to sugerira kada piše da sada vidimo “kroz tamno staklo” (1 Kor 13,12). Na primjer, kada nam Isus kaže: “Blago gladnima i žednima pravednosti, jer će se nasititi” (Mt 5,6), jesmo li glupi i spora srca da vjerujemo? Koja su nam iznenađenja Bog spremio dok čekamo Gospodinov drugi dolazak?
Nakon što su učenici iz Emausa imali povjerenja u Božji plan da održe svoja obećanja, bili su spremni prepoznati Isusa u lomljenju kruha. Ovdje je Crkva naučila da nas Stol Riječi priprema za Stol Euharistije. Čitanja lekcionara pomažu nam da “vidimo” Božji plan na djelu kroz mnoga doba i autore i događaje u Svetom pismu; Euharistija nam omogućuje susret s Božjim planom, Isusom.
Punina spoznaje Isusa iz Svetoga pisma i Euharistije bila je ono što je zaslijepilo učenike: “Nisu li naša srca gorjela u nama dok nam je putem govorio i otvarao nam Pisma?” (Lk 24,32) Ova “sveta žgaravica” neka nam bude na svakoj misi.
Mogući odgovor: Oče, nauči me da imam povjerenja u tvoj plan dobrote za tvoje stvorenje. Moram zapamtiti da Ti znaš što radiš.
Prvo čitanje (Pročitajte Djela apostolska 2:14, 22-33)
Iz čitanja evanđelja znamo da je Isus želio odagnati tugu učenika iz Emausa ne tako što im se jednostavno ukazao (kao što je na kraju učinio), nego pokazujući im iz Pisma da je Bog uvijek imao plan za svoje stvaranje, i da Odabrao je upotrijebiti patnju (pravednu kaznu za grijeh) kako bi ostvario ovaj plan.
Stoga nas ne bi trebalo iznenaditi da vidimo da je Petar na dan Pedesetnice hrabro propovijedao jeruzalemskim Židovima da je Isusova smrt na križu došla “po Božjem planu i predznanju” (Djela 2,23). Iz evanđeoskog čitanja shvatili smo koliko je Isusu nakon njegova uskrsnuća bilo važno da njegovi učenici to shvate. Dok se odvijala, Muka je izgledala kao kaos i poraz. Poslije ih je Isus poučio da je to bila Njegova pobjeda i slava.
Shvatili su! Zato je Petar mogao tako pouzdano propovijedati o Božjem planu na Pedesetnicu. Nastavio je također objašnjavati Psalam 16 gomili (i to od neobrazovanog ribara!). Kako je Peter to mogao učiniti? Sigurno je ono što je Isus započeo na putu za Emaus nastavljeno s apostolima tijekom četrdeset dana između Njegovog uskrsnuća i Uzašašća. Isus je iskoristio to vrijeme da otvori Sveto pismo ljudima koji su ga sada zaista mogli razumjeti. To je jedino objašnjenje za Petrov duboki uvid u Psalam 16. On je vidio da je to bio proročanski mesijanski psalam koji je napisao David, kralj Izraela, stotinama godina ranije. Ono je zapravo opisivalo Isusa, jer je govorilo o onome koga smrt nije mogla zadržati (i Petar je uslužno ukazao okupljenima da Davidov grob dokazuje da je umro). Sva rana propovijedanja Crkve Židovima uvelike su se oslanjala na Sveto pismo Staroga zavjeta. Kako su apostoli uživali u ovoj radosti! Petar je želio da svijet zna: “Bog je uskrisio ovoga Isusa; toga smo svi svjedoci. Uzvišen zdesna Bogu, primio je obećanje Duha Svetoga od Oca i izlio ga, kao što vidite i čujete” (Dj 2,33). Sva Božja obećanja su “da” u Isusu.
Mogući odgovor: Gospodine, Petar je pomogao Židovima da shvate novo značenje riječi Svetoga pisma koje su poznavali cijeli život. Molim te daj mi uši da čujem što Tvoja Riječ zapravo govori.
Psalam (Pročitaj Ps 16: 1-2a, 5, 7-11)
Ovo je psalam koji je Petar upotrijebio u našem prvom čitanju kako bi Židovima pomogao razumjeti da je Mesijino uskrsnuće uvijek bilo dio Božjeg plana: “Nećeš ostaviti duše moje u podzemlju, niti ćeš dopustiti da tvoj vjerni propadne” (Ps 16,10). U vrijeme kada je David to napisao, govorio je o sebi. Bio je u teškoj situaciji i očekivao je da će mu Bog sačuvati život. Međutim, Petar nam pomaže vidjeti da je David također proročanski pisao o jednom od svojih potomaka, Isusu. Petar je to mogao naučiti samo od samog Isusa. Naše potpunije razumijevanje psalama sada nam omogućuje da ih vidimo prvenstveno kao molitve Isusa, pravog kralja Izraela. U ovom psalmu, Isus uživa u Božjoj brizi za Njega kao svog Sina, vjerujući da će ga Bog osloboditi od smrti. Sada, naravno, psalmi postaju i naše molitve, kao članovi Kristova mističnog tijela. Mi, zajedno s Davidom i Isusom, možemo se radovati vlastitom bijegu od smrti i pokvarenosti. Njihove riječi postaju naše: “Gospodine, Ti ćeš nam pokazati put života” (Ps 16,11).
Mogući odgovor: Gospodine, ponekad ne tražim “stazu života”, jer sam zauzet svojim vlastitim putem. Pomozi mi da imam oči da vidim put kojim trebam ići.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Pt 1,17-21)
U odlomku Djela apostolskih čitamo opis Petrova propovijedanja koji je napisao sveti Luka. U poslanici čujemo izravno od samog Petra. Još jednom nalazimo naglasak na Božjem vječnom planu koji se ne može osujetiti: “[Jesus] bio poznat prije postanka svijeta, ali objavljen u posljednje vrijeme za vas” (1 Pt 1,20). Možemo li dokučiti značenje ovoga? “Poznati prije postanka svijeta” vodi nas put, put natrag do početka Božjeg plana. Njegova želja da nas voli i blagoslovi započela je izvan vremena i nastavit će se nakon što vrijeme završi. Njegov je plan sama dobrota i ništa ga u cijeloj kreaciji ne može poremetiti. Kakva nam to pomoć može biti, sada i uvijek, dok gledamo oko sebe i ponekad vidimo samo kaos i poraz, kao nekada apostoli. Isus je otkriven za nas. Kakav bi trebao biti naš odgovor na ovaj veliki Božji dar? “Ponašajte se s poštovanjem za vrijeme vašeg boravka” (1 Pt 1,17). Poštovanje dolazi kada doista vjerujemo da je Bog prisutan s nama, da kontrolira svoj plan, da ga vodi do njegovog veličanstvenog kraja. Kao što Petar kaže, naša je “vjera i nada u Bogu” (1 Pt 1,21).
Mogući odgovor: Oče, daj mi pravo poštovanje prema Tebi u svim okolnostima mog života. Pomozi mi da ostanem uvjeren da Te ništa ne iznenadi.
Slika: Robert Zund, Put u Emaus, 1877.
