Isus je poveo svoje apostole na tiho povlačenje nakon njihove iscrpljujuće misije propovijedanja. Nije išlo baš po planu. Zašto?
Evanđelje (Pročitaj Mk 6,30-34)
Sveti Marko nam govori da kada su se apostoli vratili Isusu nakon naporne misije propovijedanja i liječenja (vidi Mk 6,7-13), On je želio da “dođu sami na pusto mjesto i odmore se malo”. Svi su otišli čamcem kako bi imali priliku doći do daha, jer “ljudi su dolazili i odlazili u velikom broju, a nisu imali prilike čak ni jesti”. Ovaj jednostavan opis daje nam predodžbu o tome koliko je Isusovo javno djelovanje ponekad bilo intenzivno. Lako nam je zaboraviti da iako su za Isusa i Dvanaestoricu bila vremena tišine, oni su živjeli i kretali se među mnoštvom ljudi s hitnim potrebama.
Ovaj poziv na odmor nakon posla je odjek priče o stvaranju, kada je Bog radio, a zatim se odmarao. Ovdje, u djelu Otkupljenja, postoji isti ritam rada i odmora. Treća od Deset zapovijedi koju je Bog dao svom narodu da regulira naše duhovne i moralne živote čini subotnji “odmor” obvezom za čovjeka.
Bog uvijek zapovijeda ono što je najbolje za nas (ne “pravila” nego svjetlo na našem putu). Biti pozvan na odmor nakon posla jedan je od najjasnijih znakova da smo stvoreni na sliku i priliku Božju. Radio je i odmarao se; tako i mi.
Dok razmišljamo o osvježenju koje Isus i apostoli očekuju na svom “napuštenom mjestu”, sveti Marko povlači zastor kako bismo mogli vidjeti i druge radnje koje se također odvijaju u ovoj sceni. “Ljudi su ih vidjeli kako odlaze i mnogi su saznali za to. Požurili su tamo pješice… i stigli na mjesto prije njih.” Uhvaćen! Čini se da su ljudi bili odlučni ne ispustiti Isusa iz vida. Njegov plan da apostolima pruži toliko potrebnu samoću osujetio je njihov očaj.
Sveti Marko nam u ovoj kratkoj epizodi daje osjetiti oštar sukob suparničkih potreba. Možemo zamisliti kako su apostoli čeznuli da njihov čamac stigne do mjesta za koje su mislili da je izolirano. Možemo također zamisliti žar ljudi da budu što bliže Isusu koliko god mogu. Kako bi se ovaj sukob riješio?
Sveti Marko nam donosi samo Isusovu reakciju (možda je to dobro?): „Kad se iskrcao i ugledao silno mnoštvo, srce mu se sažali nad njima jer bijahu kao ovce bez pastira; i počeo ih je učiti mnogim stvarima.”
Možemo pretpostaviti da je i sam Isus želio odmor od stalnog pritiska mnoštva. On je to sasvim sigurno želio za apostole. Međutim, kada je vidio izgubljeni izraz na licima ljudi koji su ga pratili, nije im mogao odoljeti. Znao je da nitko drugi ne može zadovoljiti njihovu bolnu potrebu. On je služio njima radije nego sebi. Dao je snažan primjer nesebičnosti i umornim apostolima. Oduvijek Dobri pastir, s ljubavlju je hranio svoje ovce.
Trebali bismo paziti da uživamo u ovim trenucima u Evanđeljima – vremenima kada vidimo Isusa potaknutog sažaljenjem, na duboko ljudski način, za one u potrebi. Njegova nježnost i suosjećajnost su stvaran. Njegovo Presveto Srce kuca istom vrstom ljudske ljubavi koja tako nesavršeno kuca iu našim srcima. U našim vremenima velike potrebe, kada činimo sve što je u našoj moći da privučemo Njegovu pažnju, nemojmo zaboraviti ono što vidimo ovdje – mi stalno imati ga.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da znam kada se trebam odmoriti, a kada trebam služiti drugima. Neka moje srce bude nježno kao Tvoje.
Prvo čitanje (Pročitaj Jer 23,1-6)
Moramo se zapitati je li Isus, u našoj evanđeoskoj priči, imao na umu ovo Pismo kada je odlučio odgovoriti na potrebu mnoštva ljudi koji su se već okupili na napuštenom mjestu radije nego uzeti ostatak koji je želio.
Ovdje je prorok Jeremija, koji je živio u 6th stoljeća prije Krista, dao je i upozorenje i obećanje Božjem narodu. Upozorio je loše pastire na predstojeću nevolju jer su zaveli i raspršili Njegovo stado svojom nevjernošću Savezu. Izraelski kraljevi trebali su biti dobri “pastiri”, kao što je bio izvorni kralj-pastir, David. Grešni kraljevi brinuli su se samo za svoju dobrobit, zanemarujući brigu o ovcama. Bog je, međutim, obećao “podići izdanak pravedni Davidu; kao kralj vladat će i vladati mudro.”
Isus je znao da je on taj kralj. Ljudi bez vođe koje je vidio u Evanđelju podsjetili su Ga na Njegovo poslanje. Svojim strpljivim poučavanjem “mnogome” njih, čak i u svojoj iscrpljenosti, ispunio je Jeremijino proročanstvo o dolasku kralja koji će “činiti što je pravedno i ispravno u zemlji”. On je “GOSPOD, naša pravda.”
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala Ti što nas vodiš kao Pastir-Kralj. Hvala Ti što se možemo pouzdati u štap Tvoga pastira koji danas nose biskupi Tvoje Crkve.
Psalam (Pročitaj Ps 23,1-6)
Ovaj lijepi, poznati psalam veliča blago biti ovca u stadu Gospodnjem. Opisuje vrstu odmora i sigurnosti u koju možemo vjerovati kada slijedimo Isusa, Dobrog Pastira naše duše. U mirnim vremenima hranjenja na “zelenim pašnjacima,” u vremenima muke dok hodamo “mračnom dolinom,” pa čak i kada smo licem u lice sa svojim neprijateljima, Gospodinova dobrota i milosrđe su nepogrešivi.
Možda su ljudi u željnom, tjeskobnom mnoštvu u našoj evanđeoskoj priči – oni koji su nadmašili čamac tako što su ga potkopali do napuštenog mjesta – imali na umu ovaj psalam kada su vidjeli da je Isus bio spreman i voljan brinuti se za njih kada je stigao. Oni su, kao i mi, mogli pjevati, „Gospodin je pastir moj; ne postoji ništa što bih želio.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Ef 2,13-18)
Kao što se često događa u našem čitanju poslanice, ovi stihovi svetog Pavla mogu se činiti nepovezanima s temom naših drugih čitanja – Isus kao naš ljubazni, nježni Pastir. Međutim, taj odnos možemo najbolje razumjeti ako vidimo da nam sv. Pavao daje primjer kako Isus je Dobri Pastir.
Iz ostalih čitanja znamo da nas Isus sluša, vodi, liječi i poučava. Ovdje vidimo da je također izvršio čudesno djelo spajanja Židova i pogana, umirući za sve ljude, “kako bi mogao stvoriti u Sebi jednu novu osobu umjesto njih dvije, uspostavljajući tako mir, i pomiriti oboje s Bogom , u jednom Tijelu, po Križu.”
Kada o Isusu razmišljamo kao o Dobrom pastiru, to je obično u vrlo osobnim, pojedinačnim terminima – Njegovo dobro milosrđe i nježna ljubav za mene. Vrlo istinito, naravno. Ipak, Isus voli cijelo Božje stado, i, u dane svetog Pavla, stado je bilo duboko podijeljeno zbog svih židovskih obreda odvajanja (tj. u bogoslužju, zakonima o prehrani, odijevanju, štovanju blagdana, itd.) od pogana. .
Isus je ukinuo te obredne zakone, privlačeći sve vjernike k sebi za spasenje. “Došao je i propovijedao mir”, kaže sveti Pavao, a zatim je Isus stvorio mir srušivši “zid razdvajanja neprijateljstva” koji je razdvajao Židove i pogane (moguće referenca na zid u dvorištu Hrama koji je držao pogane koji su se molili vani njegovih svetih unutarnjih prostora). “Jer On je naš mir”, i to je još jedan razlog zašto ga zovemo Dobri Pastir.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, Ti si dao svoj život za sve svoje ovce. Pomozi mi da ljubim svo Tvoje stado kao Ti.
Autor fotografije Patrick Schneider na Unsplash
