Vjernici iz Benkovačkog i Zemuničkog dekanata sa svojim župnicima hodočastili su u katedralu sv. Stošije u Zadar šestog dana Devetnice sv. Stošiji, u četvrtak, 11. siječnja, ususret proslavi zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale.
Svečano misno slavlje u zadarskoj katedrali predvodio je don Anđelko Buljat, župnik župe Rođenja BDM u Benkovcu i dekan Benkovačkog dekanata, a propovijedao je o temi ‘Molitva Oče naš’.
U dolaženju do Boga i uspostavi odnosa s njim, čovjek ima mogućnost komunicirati s Bogom, a to se ostvaruje po molitvi. „Čovjek je stvoren na Božju sliku i Bog mu je udahnuo svoj životni dah. Bog je duh i čovjeku je darovao duh, kako bi mogao s njim komunicirati. Bog stvara govoreći. Kad je sve stvarao, u Knjizi Postanka piše: ‘I reče Bog’. Ta riječ je bila tako snažna i jaka da je stvarala nove živote. Kad Bog progovori, događaju se silovite promjene. Bog govorom čini“, istaknuo je don Anđelko, naglasivši da je Božja riječ i čovjekom postala.
„Božja riječ koja je odvijeka i kroz Stari zavjet izgovarana riječ, postala je čovjekom. I u molitvi Anđeoskog pozdrava Gospi kažemo: ‘I Riječ je tijelom postala’. Bog govori i traži sugovornika. Bog nema monolog, nego govori drugome. Čovjek postaje Božji sugovornik kad počne moliti, kad počne s njim razgovarati. Molitva je razgovor s Bogom“, rekao je don Anđelko, naglasivši da se u molitvi događa razmjena Božjega i govora čovjeka.
„Čovjek u molitvi dopušta Bogu da stvara red i novi svijet. Kad Bog govori čovjeku, on njemu nešto stvara, on njemu čini nešto novo. ‘Molitva je prostor u kojem Bog može stupiti u akciju za čovjeka’, kaže Walter Kasper. Suvremeni čovjek vapije za molitvom“, poručio je propovjednik, upozorivši da je čovjek zaboravio Božji govor i često Boga ne razumije. „Stoga treba učiti Božji jezik, kako bi razgovor bio moguć. Bog nam je dao svemoćnu riječ molitve. Poslao nam je svoga Sina da nas, između ostaloga, nauči moliti. Po molitvi, u čovjeka ulazi Duh Sveti i osposobljava ga da razumije Božju riječ“, naglasio je Buljat. Podsjetio je kako sv. Pavao kaže da „Duh Sveti u nama moli, kliče Abba, Oče“. I kad se Isus molio svom nebeskom Ocu, rečeno je, „Uskliknu Isus u Duhu Svetom“.
„Dakle, ta snaga Duha Svetoga stvara u čovjeku molitvu. Isus kaže, ‘Nemojte unaprijed smišljati što ćete govoriti, dat će vam se onoga časa što vam je govoriti’. Oče naš je božanska molitva koju nam je ostavio Isus kao uzor svih molitava. Sve molitve sastavljali su ljudi, po Božjem nadahnuću, stoga su to ljudske molitve. No, molitvu Oče naš izravno nam je dao sâmi utjelovljeni Bog, Isus Krist. On je prvi izgovorio i dao nam je tu molitvu na zamolbu apostola: ‘Gospodine, nauči nas moliti, kao što je Ivan naučio svoje učenike’“, rekao je don Anđelko, poručivši: „Čovjek molitvom probija svoj začarani krug u kojem se nalazi, pobjeđuje zlo u kojem je zarobljen“.
I u Getsemanskom vrtu Isus je rekao apostolima: ‘Molite, da ne padnete u napast’. „Oče naš se naziva Gospodnjom molitvom, nju je dao sâm Isus. Sv. Augustin kaže da Oče naš treba biti prisutan u svakoj našoj spontanoj i naučenoj molitvi. On smatra da je dopušteno svakojako moliti, ali nikad drugačije od onoga kako nas je učio Isus“, rekao je don Anđelko, istaknuvši: „Molitva Oče naš u sebi nosi materijal za gradnju svake molitve. Mnogi svetopisamski stručnjaci kažu da Oče naš sadrži bît svih evanđelja“.
„Može se dogoditi da spontana molitva odvede od duha Oče naša i onda to postaje naša molitva, a ne više Gospodinova molitva. Prihvaćanjem Isusove molitve u kojoj čuvamo Isusovu riječ, Isus i Otac nebeski nastanjuju se u nama“, rekao je don Anđelko.
Kako u spontanoj molitvi čovjek ne bi zaboravio bitne elemente Oče naša, moguća je prispodoba s telefonom, rekao je Buljat. Prilikom uspostavljanja ‘telefonske veze’ s Bogom, sjetimo se da idemo pred Boga. Prije nego osoba počne telefonirati, misli što želi reći onome koga zove.
„U molitvi se sjetimo da želimo Boga zamoliti da njegovo ime bude sveto, da nam dâ svoje Kraljevstvo, da se njegova volja događa u našem životu i da nam dâ kruh naš svagdašnji. Sjetimo se da ćemo u Oče našu moliti Boga da nam oprosti naše grijehe, kako bismo postali prijatelji s njime. Oprostimo drugima kako bismo i mi postali ljubav poput njega. Odrecimo se grijeha da ne robujemo zlu, nego budemo slobodna Očeva djeca i prihvatimo križ kako bismo bili Božji učenici“, potaknuo je don Anđelko.
Da bi čovjek razgovarao s Bogom, treba otkloniti zapreke tom razgovoru. „To su naši grijesi, nepraštanje drugima, vezanost uz stvari, ljude i stvorenja i neprihvaćanje onoga što nam Bog daje u životu, kad se bunimo. ‘Okrenuti četiri broja’ u molitvi bilo bi priznavati svoje grijehe, oprostiti onima koji su te povrijedili, odreći se onoga što te sputava, rastresa, veže i onemogućuje moliti te prihvatiti sve što je Bog poslao i kao križ koji će te voditi uskrsnuću“, rekao je don Anđelko. Istaknuvši da se na taj način Oče naš kao prekrasni biser pretvara u blago za koje se čovjeku isplati sve dati, don Anđelko je u duhu Isusove riječi ‘Kucajte i otvorit će vam se’ potaknuo na ustrajnost u molitvi.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
