Isus Pastir-Kralj
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Isus Pastir-Kralj

Danas Isus vidi mnoštvo koje ga slijedi što ga pokreće na sažaljenje. Zašto?

Evanđelje (Pročitaj Mt 9,16-10,8)

Dok je Isus prolazio kroz sela Galileje, sveti Matej nam kaže da je “pri pogledu na mnoštvo, Isusovo srce ganuto sažaljenjem nad njima.” Ovo je rijedak opis emocija koje su se pokrenule u Isusu; trebalo bi privući našu pozornost. Zašto je žalio ljude koje je vidio u gomili? Što je u njima vidio što mu je priraslo za srce? Vidio je da su “uznemireni, napušteni, kao ovce bez pastira”. Je li jednostavno gledao njihov fizički izgled? Sigurno su mnogi bili bolesni, obogaljeni ili opsjednuti demonima. Ili je u njima vidio nešto izvan njihovih fizičkih potreba? Vidio je da su “uznemireni” i “napušteni”. Njihova su tijela bila siromašna, ali i njihove duše. Mogao je vidjeti da su izgubljeni i da im je jako potrebna briga i vodstvo pastira koji im je odan. Osim njihovih fizičkih potreba, sigurno je u njima vidio strah i očaj. Među životinjama, “ovce bez pastira” ne znaju kamo bi pošle za hranom i sigurnošću, pa ili slijede jedna drugu okolo i okolo, ili slijede stranca kojemu nije stalo do njihove sigurnosti i dobrobiti. Stranac može doći ukrasti ovcu. Druga životinja može doći da ih ubije i pojede. “Ovce bez pastira” uvijek su u velikoj opasnosti.

Isus je prepoznao da mnoštvo treba dobre pastire za svoje duše. U povijesti Izraela, kraljevi su trebali biti pastiri Božjeg naroda, po uzoru na Davida, Kralja-pastira. U Isusovo vrijeme prošlo je dosta vremena otkako je Davidov potomak sjedio na izraelskom prijestolju. Cezar, rimski car, sada je bio kralj Carstva koje je vladalo Judejom; Herod je bio njegov uzurpator-marionetski kralj u Jeruzalemu. Veliki svećenici, koji su mogli služiti kao dobri pastiri, bili su ili tvrda srca ili pokvareni ili oboje. Nije ni čudo što je Isusovo srce puklo zbog mnoštva koje ga je slijedilo.

“Žetva je velika, a radnika malo; pa zamoli gospodara žetve da pošalje radnike za svoju žetvu.” Isus je mogao vidjeti problem. Ovcama su bili potrebni dobri pastiri! Što su trebali znati da bi ih dobar pastir mogao poučiti? Trebali su znati, iznad svega, koliko ih Bog voli. Svaka osoba mora znati ovu istinu. Kad izvan svake sumnje znamo da nas Bog voli, lude ovce kakve jesmo, i da možemo računati na njegovu stalnu brigu za nas, postajemo sigurne, zadovoljne ovce. Možemo ostati u miru bez obzira na opasnosti s kojima se možemo suočiti.

Isus je, naravno, Dobri Pastir-Kralj kojem je Bog preko svojih proroka obećao da će se brinuti za njegovo stado. Njegovo vrijeme na zemlji bilo je ograničeno, pa je izabrao dvanaest učenika da budu njegovi vlastiti pastiri za njegove ovce u potrebi. Dao im je i duhovnu vlast i darove da propovijedaju Evanđelje najprije “uznemirenima” i “napuštenima” u domu Izraelovu. Kasnije bi ih poslao po cijelom svijetu. Trebali su objaviti da se “približilo kraljevstvo nebesko”. Ova su dvanaestorica, zauzvrat, zaredila druge nakon sebe da nastave pasti Božje vjerno stado, Crkvu – naše svećenike, biskupe i pape. Od tog dana do danas, Isus nije morao žaliti svoje stado. Sada smo i uvijek ćemo biti na njegovom čuvanju.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, ako se osjećam problematično ili napušteno, to nije zato što nemam Dobrog Pastira. Vjerojatno je to zato što ga ne slušam. Pomozi mi da danas slijedim tvoje vodstvo.

Prvo čitanje (Pročitaj Izl 19,2-62)

Nakon što je Bog čudesno izbavio Izraelce iz egipatskog ropstva, imao je poruku koju im je prenio preko Mojsija, njihovog vođe. Počelo je ispovijedanjem ljubavi prema njima, ljubavi koju je dokazao bez ikakve sumnje: “Sami ste vidjeli… kako sam vas nosio na orlovskim krilima i doveo vas ovamo k sebi.” Ne vidimo riječ “ljubav” u ovim riječima, ali vidimo njezin poetski izraz koji je nježan, zaštitnički nastrojen, žudan za bliskom fizičkom blizinom. Drugim riječima, poruka je data jezikom ljubavnika. Zatim je Bog nastavio objašnjavati zašto je bilo razumno da njegov voljeni narod posluša njegov glas i održi njegov savez, njegov bračni ugovor s njima. On bi bio njihov Bog, a oni bi bili njegov narod. Kad bi hodali u radosti te zavjetne ljubavi, slušajući njegove zapovijedi, bili bi njegovo “posebno vlasništvo”, draži mu od svih drugih ljudi, iako su svi ljudi bili njegovi. Božji izbor Izraelaca imao je svrhu – oni će biti “kraljevstvo svećenika”, služeći i njemu i cijelom ostatku svijeta u njegovo ime. Oni će biti njegovi glasnici narodima, uvjeravajući ih u njegovu ljubav i podučavajući ih oslobađajućem načinu života koji im je dao u savezu koji je sklopio s njima na planini Sinaj.

Božji drevni “izbor” Izraelaca kao njegovog kraljevstva svećenika na zemlji objašnjava zašto je, u našem evanđelju, Isus poslao svoje učenike prvo domu Izraelovu. Zbog svoje duge povijesti i znanja o Bogu, trebali su biti prijemčivi za dobru vijest koju je Isus došao dostaviti. Napokon je došlo vrijeme kada su Židovi mogli početi ispunjavati svoju misiju i postati “sveta nacija”, stado koje sada čuva njihov Dobri Pastir pun ljubavi.

Mogući odgovor: Oče, ne pokazuješ pristranost među ljudima koje si stvorio. Neki od nas su izabrani, “izabrani”, ne zato što smo elita, već zato što imamo posla za obaviti, šireći tvoje kraljevstvo ovdje na zemlji. Pomozi mi da budem vjeran svojoj misiji.

Psalam (Pročitajte Psalam 100)

Ovaj psalam u poetskoj pjesmi opisuje radosnu vijest koju su najprije Židovi, a kasnije i Crkva, trebali navijestiti cijelom svijetu: “Mi smo njegov narod: ovce njegova stada.” Podsjeća nas da nas je “on stvorio, njegovi smo” i jamči nam Božju vjernu ljubav, dobrotu koja traje zauvijek. Kad je Isus poslao svoje učenike, to je bila upravo poruka koju su trebali prenijeti. Trebali bismo cijelim srcem poslušati njegov poziv upućen nama danas: “Pjevajte Gospodinu … s pjesmom radosnom dođite pred njega.”

Mogući odgovor: Psalam je odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj Rimljanima 5,6-11)

Sveti Pavao na izravan i živopisan primjer proširuje temu velike Božje ljubavi prema svom narodu. Kaže da svi mi znamo da kada bi se od nas tražilo da damo život za dobrog čovjeka, možda bismo to “teško” mogli učiniti. Bog je dokazao svoju ljubav prema nama, iako smo grešnici, poslavši Isusa da umre za nas. Nije čekao da budemo dovoljno dobri, jer je znao da to nikada nećemo biti. Isus je platio naš dug svojom smrću i uskrsnućem; on nas je pomirio s našim Ocem. Sveti Pavao naglašava da imamo sve razloge, sada kada je Bog tako potpuno dokazao svoju ljubav, da nastavimo živjeti svoje živote kao ljudi uvjereni u tu ljubav i željni da mu je uzvratimo načinom na koji živimo svaki dan našeg života.

Mogući odgovor: Oče, nikada ne dopusti da ostanem ravnodušan prema tome koliko te je koštalo da dokažeš svoju ljubav prema meni. Pomozi mi da danas budem spreman platiti cijenu ljubavi prema tebi.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Zašto svetog Bonifacija nazivaju apostolom Nijemaca

Katoličke vijesti

Blaženi siromasi duhom: spoznaje don Dolinda, pape Franje i Svetoga pisma

Katoličke vijesti

Je li moguće moliti Oče naš nemehanički?

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti