Otac Sebastiano D’Ambra prima nagradu “Zlatni križ biskupa Jorgea Barlina” od Katoličke crkve na Filipinima za njegove značajne napore u promicanju mira i dijaloga između kršćana i muslimana na Mindanau kroz Silsilah pokret.
Autor Francesco Ricupero
Napori oca Sebastiana D’Ambre da promiče mir i dijalog između kršćana i muslimana na otoku Mindanao ono je što je potaknulo Katoličku crkvu na Filipinima da mu dodijeli ovu nagradu.
Otac Sebastiano D’Ambra, iz Papinskog instituta za strane misije (PIME), utemeljitelj je međureligijskog Silsilah Pokret.
Nagrada “Zlatni križ biskupa Jorgea Barlina” posvećena je sjećanju na prvog filipinskog svećenika koji je posvećen za biskupa u Katoličkoj crkvi (1906.).
Svečanost dodjele održana je 7. srpnja, tijekom Plenarne skupštine Katoličke biskupske konferencije. Otac D’Ambra, 82, porijeklom Sicilijanac, nedavno je primio nagradu “Don Santoro” od Rimske biskupije.
Otac Sebastiano, koji je misionar na Filipinima više od 40 godina, ispričao nam je o svom evangelizacijskom radu na azijskom arhipelagu i rezultatima Silsilah Pokret je uspio postići.
P: Koja je bila vaša prva reakcija na vijest o nagradi?
Drago mi je, posebno zato što je Crkva na Filipinima prepoznala ne samo ono što sam učinio, već i različite aspekte koji su se razvili iz mog rada tijekom godina. U svom početnom razdoblju misije pridonosio sam miru kao posrednik između pobunjeničkih skupina i vojske. Bilo je to teško razdoblje koje je završilo zahvaljujući mirovnim pregovorima iako sam osobno imao problema s vojskom do te mjere da sam bio prisiljen napustiti Filipine 1981.
Za to vrijeme sam studirao, produbljujući svoje znanje o dijalogu s islamom. Kad sam se vratio na Filipine 1983., predložio sam Silsilah Pokret (arapska riječ koja znači “lanac” ili “karika”) za muslimane i kršćane i počeli smo raditi zajedno 1984.
Filipinska katolička biskupska konferencija tada je priznala “Pokret dijaloga Emaus” koji sam osnovao 1987. godine: pokret koji uključuje posvećene laike, oženjene osobe, svećenike, časne sestre, sjemeništarce, mlade, a odnedavno i jednog biskupa.
P: Jeste li očekivali ovo priznanje?
Ne, ali znam da Katolička biskupska konferencija Filipina sa zanimanjem gleda na ono što radimo. Zbog toga su mi htjeli dodijeliti ovu nagradu.
P: Kako ste promicali mir i dijalog između kršćana i muslimana na Mindanau?
Bilo je potrebno mnogo truda i mnogo izazova na koje se moralo odgovoriti od samog početka. Kao misionar PIME-a nastojao sam provoditi smjernice Drugog vatikanskog koncila o dijalogu koji se tada smatrao dijelom „Novih putova misije“.
Kad sam počeo na Mindanau, na snazi je bilo izvanredno stanje, bilo je puno nasilja, mržnje između kršćana i muslimana. Svako toliko, kako bih objasnio svoj rad, kažem prijateljima da sam izabrao neke od najtežih aspekata misije jer mi je Gospodin dao hrabrosti i snage da slijedim taj put. Što se tiče izazova, ima ih još mnogo, iako se mnogo toga promijenilo otkako sam započeo Silsilah Pokreta i imenovan izvršnim tajnikom Biskupskog povjerenstva za međureligijski dijalog, a tu sam dužnost obnašao do prije dvije godine. Još uvijek tome pridonosim.
P: Jeste li zadovoljni dobivenim rezultatima?
Tijekom godina bilo je mnogo rezultata, pomiješanih s patnjom i nesporazumima. U početku je bilo predrasuda i sumnjičavosti, ali sada se svi više zanimaju za poslanje Crkve, iako u nekim dijelovima društva još uvijek postoji otpor i sumnjičavost.
P: Kakva je situacija na Mindanau?
Kompleksno je. Međutim, vlada pokušava intervenirati na različite načine, također mirovnim sporazumom i autonomnim oblikom [of administration] u nekim područjima otoka s muslimanskom većinom. Nadalje, više nego prije, muslimanske skupine sada su podijeljene i raširene u različitim regijama. Svakako nam pomaže sinodalni put Crkve; ipak, to je dugo putovanje.
P: Koje su bile glavne prepreke vašoj misiji?
Godine 1977. počeo sam služeći nekim kršćanskim zajednicama u planinama, zatim sam radio s plemenskom grupom pod nazivom Subanon, ali zbog sukoba u tom području nakon dvije godine odlučio sam raditi s muslimanima, živjeti s njima i djelovati kao posrednik za mir.
Nažalost, 1981. moja je grupa bila napadnuta; jedan član je poginuo, a ja sam se morao vratiti u Italiju. Prošao sam kroz mnoge faze misije i morao sam donijeti neke odluke. U tom kontekstu radio sam i za Katoličku biskupsku konferenciju, najprije s biskupom Fernandom Roblesom Capallom, koji me zamolio da mu pomognem u Biskupskom povjerenstvu za međureligijski dijalog, a kasnije, kad je imenovan nadbiskupom Davaa, pomagao sam mu kao tajnik. Komisije Biskupsko-ulemskog foruma, koja je kasnije postala Biskupsko-ulemska konferencija. Bilo je to zanimljivo iskustvo na putu međureligijskog dijaloga, koje je dijelom utjecalo i na susjedne narode poput Indonezije i Malezije.
P: Mislite li da bi harmonija mogla biti ojačana na Mindanau u budućnosti? Koje bi opasnosti mogle postojati?
Mislim da će se taj dijalog ojačati u budućnosti jer filipinska Crkva i Opća Crkva općenito idu u tom smjeru, posebno sinodalnim putem. U isto vrijeme vidim da se nove poteškoće naziru na horizontu svjetskog mira. Put mira prolazi kroz epizode nasilja i mislim da će se to i ovdje nastaviti.
P: Jeste li planirali neke inicijative?
Kao Silsilah Pokret smo planirali nekoliko; jedan traje od 1987. godine. Riječ je o Ljetnom tečaju za muslimane i kršćane, koji će uskoro biti 38. Ljetni tečaj. U ovim godinama imali smo tisuće sudionika, od kojih su mnogi sada na odgovornim položajima u Crkvi i društvu.
The Silsilah Pokret je također poznat na nacionalnoj razini po organiziranju drugih programa solidarnosti, obuke, pažnje prema Filipincima u inozemstvu, zatvorskim uvjetima, očuvanju okoliša, što nadgledamo kao dio naše misije i poziva promicanja kulture dijaloga kao puta do mira.
Naš dijalog ima duhovne temelje koje smo prenijeli na Pokret Emaus, koji je za katolike koji se odluče za ovaj poziv i poslanje. Na Teološkom fakultetu Emaus, smjer međureligijski dijalog, mladi katolici uče kako bi stekli solidnu formaciju i postali vođe u Crkvi dok žive duh dijaloga.
P: Jeste li u dobrim odnosima sa čelnicima Islamske zajednice?
Naši odnosi sa muslimanima su dobri. Oni to znaju Silsilah je pokret za sve pa makar ga pokrenuo katolički misionar. Ne možemo zanemariti prisutnost terorističkih skupina ovdje kao iu drugim dijelovima svijeta. Stoga smo pozvani živjeti u sadašnjosti i doprinositi dobru i miru u duhu sveopćeg bratstva. Još je dug put pred nama.
P: Može li Silsilah pokret poslužiti kao primjer drugim nacijama u kojima postoje jake napetosti?
Bilo bi dobro da Pokret može biti primjer drugim narodima. U Japanu to traže Silsilah biti priznat od strane UNESCO-a. Put dijaloga i mira koji smo poduzeli motiviran je željom da podijelimo ljubav koju je Bog stavio u srce svakoga od nas.
Tvrdim, jer sam to doživio među buntovnicima, da u srcu svakog čovjeka uvijek postoji kutak mira. U tom duhu nastavljam svoju misiju.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje