U srijedu, 3. srpnja, u Puli je proslavljen zaštitnik Pulske biskupije i grada Pule. Misno slavlje u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina predvodio je vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan. Koncelebrirali su nadbiskup i metropolita riječki mons. Mate Uzinić, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, porečki i pulski ordinarij mons. Ivan Štironja, umirovljeni porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan, dijecezanski upravitelj Gospićko – senjske biskupije Richard Pavlić, provincijal Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Marko Medo, vikar za policiju preč. Frane Musić, policijski kapelan pri PU istarskoj preč. Ilija Jakovljević, više policijskih i vojnih kapelana iz raznih biskupija, te šezdesetak svećenika iz Porečke i Pulske i drugih biskupija. Misi je nazočilo više redovnica koje djeluju u Puli, a nazočna je bila i provincijalka riječke Provincije Majke Dobroga Savjeta sestara milosrdnica s. Gracijana Prodan.
To je ujedno bilo i Prvo pokrajinsko hodočašće vojske, policije, vatrogasaca i branitelja u pulsku katedralu. Zapovjednik hodočašća bio je načelnik PU istarske Alen Klabot koji je na početku mise zapalio zavjetnu hodočasničku svijeću.
Porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja je na početku uputio uvodnu riječ dobrodošlice biskupima i svećenicima, redovnicima o redovnicama, gradonačelnicima i općinskim načelnicima, te zapovjednicima i predstavnicima raznih rodova redarstvenih, vojnih i vatrogasnih postrojbi. Biskup je naglasio da je ove godine slavlje sv. Tome posebnije i svečanije stoga što se pridružio Vojni ordinarijat RH s prijedlogom da uz svetkovinu sv. Tome apostola vežu svoje Pokrajinsko hodočašće vojske, policije, vatrogasaca i civilne zaštite, branitelja i udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Biskup je stoga posebna pozdrav uputio vojnom ordinariju mons. Juri Bogdanu te nazočnim policijskim i vojnim kapelanima kao i svim zapovjednicima i članovima nazočnih postrojbi.
Misi su nazočili: gradonačelnik Pule Filip Zoričić sa suradnicima, gradonačelnik Poreča, sjedišta Porečke i Pulske biskupije, Loris Peršurić, ravnateljica OB Pula Irena Hrstić, prorektor Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Alfio Barbieri te predstavnici drugih gradskih ustanova.
„Što je bilo presudno kad je starodrevna Pulska biskupija od ranih stoljeća kršćanstva uzela sv. Tomu za svog nebeskoga zaštitnika – ne znamo, ali sigurno je da se ovdje u ovoj katedrali s posebnom pažnjom stoljećima naviještalo i razmatralo Ivanovo evanđelje o „nevjernome“ Tomi, kao i danas“, rekao je mons. Bogdan te je svima okupljenima čestitao svetkovinu sv. Tome.
Biskup Bogdan je nadalje podsjetio na Isusov prvi susret s apostolima nakon uskrsnuća, „Oni su ustrašeni, nemirni, iza zaključanih vrata – u strahu od Židova. Gospodin ih pozdravlja uskrsnim pozdravom „Mir vama“. Ohrabruje ih, umiruje. To je On, Isus, njihov Učitelj, ali sada: Uskrsli. U svom proslavljenom tijelu. Njega više ne ograničavaju niti sputavaju zakoni prostora i vremena. Zaključana vrata njemu nisu prepreka da dođe do svojih i da u njima pobudi uskrslu vjeru. Onu vjeru koja je zamrla slijedom tragičnih događaja Velikoga Petka u Jeruzalemu na Kalvariji, i koja se zaključala iza zatvorenih vrata, u velikom razočaranju i velikom strahu. I, veli Evanđelist, „obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“ (Iv 20, 20)“, citirao je propovjednik.
„No, čuli smo to danas: „Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus.“ (Iv 20, 24) On ne vjeruje govoru i svjedočanstvu svojih kolega. On je sav u sumnji i traži čvrste dokaze kako bi u Onomu koji se ukazao njegovoj subraći, kad njega nije bilo, zaista prepoznao svoga Gospodina i Učitelja: ‘Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati’ (Iv 20, 25). Toma je eksperimentalac. On hoće vidjeti, dotaknuti, opipati…. On hoće potpunu sigurnost, osjetilima“, istaknuo je mons. Bogdan.
„I nakon osam dana opet dolazi Uskrsli Gospodin, ukazuje se svojima, ‘stade u njihovu sredinu’, pozdravlja ih uskrslim pozdravom, te se zatim obraća Tomi: ‘Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.’ (Iv 20,27). A Toma mu odgovara odlučno, jasno, iskreno, najljepšom ispovijesti vjere koju nam Evanđelja donose, „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20, 28). Toma od sumnjivca, rekli bismo nevjernika, „uvjerenog nevjernika“, postaje uvjerenim vjernikom; od skeptika postaje predani vjernik, od onoga koji traži opipljive dokaze postaje onaj koji je sav predan milosnoj Božjoj stvarnosti koja neizmjerno nadilazi ljudske dokaze“, rekao je mons. Bogdan.
Biskup je nadalje citirao papu Franju koji je u jednoj svojoj homiliji progovorio o tom susretu Tome ap. i Krista. „Papa Franjo o susretu Tome i Uskrsloga Krista: ‘Mir vama!’, ponavlja Gospodin treći put kada se osam dana kasnije ponovno ukazuje učenicima, da potvrdi mukotrpnu Tominu vjeru. Toma želi vidjeti i dodirnuti. I Gospodin se ne sablažnjava njegovom nevjerom, nego mu dolazi ususret: ‘Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke!’. Ovo nisu riječi izazova, već milosrđa. Isus razumije Tominu poteškoću: on se prema njemu ne ponaša grubo i apostol je iznutra potresen tolikom dobrohotnošću. I ovako od nevjernika postaje vjernik, te najjednostavnije i najljepše ispovijeda vjeru: ‘Gospodin moj i Bog moj!’ . To je prekrasan zaziv, možemo ga učiniti svojim i ponavljati ga tijekom dana, pogotovo kada iskusimo sumnje i mrak, poput Tome.“
„Svi smo mi Toma“, aktualizirao je propovjednik u nastavku. „U svakome od nas čuči mali Tomica. Svi mi imamo svoje trenutke sumnje, skepse, povlačenja u sebe, traženja dokaza povrh dokaza, nepovjerenja u svjedočanstva bližnjih, odmaka od zajednice i pristanka na individualizam koji nas i naše mišljenje čini jedinima i samo mjerodavnima. Svi smo mi takvi.“ „Jer“, citirao je nadalje Svetog Oca, „u Tomi je – naglašava Papa – priča svakog vjernika: postoje teški trenuci, u kojima život kao da potiskuje vjeru, u kojima smo u krizi i trebamo dodirnuti i vidjeti. Ali, poput Tome, upravo ovdje ponovno otkrivamo Gospodinovo srce, njegovo milosrđe. U tim situacijama Isus nam ne dolazi pobjedonosno i s ogromnim dokazima, ne čini bombastična čuda, već nudi tople znakove milosrđa. On nas tješi istim stilom današnjeg evanđelja: nudi nam svoje rane.“
„Svatko od nas pozvan je iskreno i bez pridržaja dopustiti Gospodinu da nam se očituje upravo po svojim ranama, a to znači: po svome milosrđu“, potaknuo je mons. Bogdan. „Ono što budi i oživljava našu vjeru, nisu nikad neki suhi dokazi i – ma kako god logična ona bila – argumentirana uvjeravanja – iako je i to važan dio našeg navještaja vjere – ono što budi i oživljava našu vjeru jest životni i živi susret s milosrdnim Bogom. S njegovom ljubavlju, njegovom dobrotom, njegovom brigom za svakoga od nas. Samo takav susret s Njime kadar je raspiriti plamen vjere u našim životima i preobraziti nas u našim stavovima i uvjerenjima da svim srcem prionemo uz Boga živoga koji je naš jedini Bog i Gospodin. Samo milosrdna Božja ljubav, utjelovljena u Isusovim ranama liječi naše rane i naše ranjenosti. Ona budi našu vjeru i osposobljava svakoga od nas da i mi liječimo rane i ranjenosti naših bližnjih. Ono, Božje milosrđe, navodi nas također da otkrijemo rane naših bližnjih, naše braće i sestara te nas u našim krizama i u našim teškoćama dovodi u dodir s patnjama bližnjega. I svaki put kad liječimo rane naših bližnjih i izlijevamo na njih milosrđe, u nama se ponovno rađa nova nada, koja nas same tješi u našim teškoćama.“
„Apostol Toma je htio „vidjeti unutra“. Htio je svojim rukama dotaknuti Gospodinove rane, znakove njegove ljubavi. Apostola Tomu evanđelje naziva Blizancem. On doista jest naš „blizanac“ jer i za nas nije dovoljno samo znati da Bog postoji. Bog koji je uskrsnuo, ali koji nam ostaje daleko i ne ispunjava naše živote, neki daleki Bog nas ne privlači, koliko god on bio pravedan i svet. Potrebno nam je dakle da u Uskrslom Kristu „vidimo Boga“, da ga dotaknemo svojim rukama i da znamo kako je uskrsnuo za nas. Isus Krist je Bog koji je htio postati naš. I kao u ljubavnoj priči, mi mu govorimo: „Postao si čovjek za mene, umro si i uskrsnuo za mene i prema tome nisi samo Bog; ti si moj Bog, ti si moj život. U tebi sam pronašao ljubav za kojom sam tragao, i toliko više nego što sam ikad mogao zamisliti.“
„Dok razmišljamo o nutarnjem stavu Tome apostola koji stoji pred navještajem Isusova Uskrsnuća i njegovu odgovoru u vjeri, sjećamo jedne liturgijske pjesme koja se pripisuje drugom velikome Tomi, sv. Tomi Akvinskome“, rekao je mons. Bogdan te je u nastavku citirao riječi poznate liturgijske pjesme „Klanjam ti se smjerno“, koje spominju sv. Tomu: „Rana kao Toma ja ti ne vidim,, Ipak, Bogom svojim priznajem te s njim;, Daj da vjera moja uvijek življe sja, Da se ufam u te, da te ljubim ja.“
„Otvorimo se, draga braćo i sestre, Božjem milosrđu i dopustimo da nam ono uveća i učvrsti vjeru. Samo ulazeći u Božje otajstvo kroz Kristove rane, i mi, poput Tome, postajemo kadri da više ne živimo kao nesigurni, pobožni ali kolebljivi učenici, već kao istinski i uvjereni ljubitelji Isusa Krista Uskrsloga, našega Boga i našega Gospodina“, poziv je okupljenima kojim je mons. Bogdan zaključio homiliju.
Po završetku misnoga slavlja održana je procesija starogradskom jezgrom Pule s kipom sv. Tome, a po povratku u katedralu predvoditelj je okupljene blagoslovio s relikvijom sv. Tome. U nošenju kipa izmjenjivali su se predstavnici raznih rodova vojske i policije.
Ceremonijari svečanosti bili su preč. Ilija Jakovljević i katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj koji je na kraju izrekao prigodnu zahvalu.
Proslava je završena koncertom klape sv. Juraj HRM te policijske klape sv. Mihovil, a oni su ujedno pjevanjem pratili i misno slavlje dok je na orguljama bila orguljašica mr. art. Elena Roce.
Proslavi biskupijske svetkovine u pulskoj je katedrali prethodila duhovna priprava koju je predvodio don Damir Stojić.
G. Krizman
