Treća korizmena nedjelja: Isus pred poganima
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Treća korizmena nedjelja: Isus pred poganima

Danas Isus istjeruje prodavače i mjenjače iz Hrama. Što je potaknulo ovaj rijetki bljesak agresije?

Evanđelje (Pročitaj Iv 2,13-25)

Sveti Ivan opisuje Isusov posjet jeruzalemskom hramu blizu Pashe. Da bismo najbolje razumjeli ovu epizodu, moramo znati nešto o fizičkom uređenju Hrama u to vrijeme, kao io nekim običajima i poslovima koji su se tamo vodili. “Područje hrama” odnosi se na Dvorište pogana, prostor izvan svetih unutarnjih odaja koji je bio ponuđen bogobojaznim poganima koji su se, iako nisu obratili na judaizam, željeli moliti Bogu Židova. Kada je Salomon sagradio prvi Hram, ovaj prostor je dodan dizajnu Svetohraništa koji se koristio u Izraelovim lutanjima pustinjom. Priznao je njihov poziv da budu “kraljevstvo svećenika” (vidi Izl 19,6), pozivajući cijeli svijet na Božji blagoslov. To je, uostalom, bio dio izvornog Božjeg obećanja Abrahamu: “Tobom će se blagoslivljati sva plemena na zemlji” (Post 12,3). Babilonci su srušili Salomonov hram, sa svom njegovom velikom ljepotom koja je tako podsjećala na Edenski vrt, 586. godine prije Krista. Hram u Isusovo vrijeme nije imao veličanstvenost prvoga, ali je uključivao dvorište pogana, zadržavajući izraelsku misiju u svijetu.

S vremenom je Dvor pogana postao mjesto gdje su prodavači prodavali životinje onima koji su dolazili prinijeti žrtve u Hram. Svi židovski muškarci koji su živjeli izvan Jeruzalema morali su po Mojsijevom zakonu tri puta godišnje hodočastiti u Hram kako bi slavili liturgijske blagdane. Za njih je mogućnost kupnje životinja bila pogodnost; nisu morali voditi životinje sa sobom na ono što bi moglo biti dugo putovanje. Isto tako, u ovom su području bile postavljene mjenjačnice za razmjenu strane valute za odgovarajuće novčiće potrebne za plaćanje godišnjeg hramskog poreza. Ove su usluge licencirale osobe zadužene za hram. Kao što znamo, kada su usluge licencirane i kada se ubiru porezi, uvijek postoje mogućnosti za korupciju i iznudu. Takav je slučaj bio u Isusovo vrijeme.

Međutim, Isusov postupak na sudu pogana bio je više od jednostavnog bijesnog ispada protiv korupcije. Kako to znamo? Dok čisti područje, Isus citira rečenicu proroka Jeremije: “Hoćeš li ukrasti, ubiti, počiniti preljub, krivo se zakleti, kaditi Baalu, i… onda dođi i stani preda mnom u ovoj kući koja se zove Moje ime, i reći, ‘Spašeni smo!’—samo da nastaviš činiti sve te gadosti? Je li ova kuća… postala jazbina razbojnika u tvojim očima?” (Jr 7,9-11) Ovdje osuda protiv Božjeg naroda nije jednostavno obavljanje poslova tamo gdje nisu trebali; radije, to je bilo njihovo veliko licemjerje i drskost u vjerovanju da će ih jednostavno održavanjem hramskih rituala Bog izbaviti od prijetnje njihovih neprijatelja, iako su živjeli u velikoj zavjetnoj nevjeri. U Jeremijino vrijeme, kao i u Isusovo vrijeme, Božja optužba protiv Njegovog naroda bila je njihova prazna religija – održavanje svojih liturgija sa srcima daleko od Njega. Činjenica da je dvorište pogana, koje je trebalo biti mjesto molitve i evangelizacije, postalo “tržnica”, bila je simbol užasne duhovne pustoši Izraela.

U svom čišćenju Hrama, Isus proročanski pokazuje da Hram više nije mjesto istinskog susreta s Bogom, za Židove ili pogane. Bilo mu je suđeno da bude pomračen i zamijenjen. Zato, kada su Židovi doveli u pitanje Isusov autoritet za Njegovo djelovanje, On zagonetno predviđa uništenje – ali ne i zgrade Hrama. Ne, On je svoje tijelo nazvao “ovim Hramom”. Govorio je o svojoj smrti i uskrsnuću kao “znaku” svoje ovlasti da prekine žrtvovanje životinja (nagoviješteno kada je istjerao životinje) i otvorio susret s Bogom svim narodima (obnavljajući pravo značenje Suda pogani). Za razliku od “revnitelja”, koji oslobađa nasilje nad drugima, Isusova “revnost” za kuću Njegovog Oca bi ga progutala, dovodeći do Njegove smrti na križu.

Na kraju su, naravno, fizički Hram uništili Rimljani 70. godine nove ere, te više nikada nije bio ponovno izgrađen. Nije ga trebalo ponovno graditi; Isus je bio ispunjenje svega na što je Hram ukazivao. Nikad nije trebalo biti trajno. Nije bilo ničeg lošeg u Hramu ili Mojsijevom zakonu – problem je bio u ljudskoj prirodi, kao što sveti Ivan ukazuje: “Isus se nije povjeravao da [the many who believed in Him], jer On ih je sve poznavao, i nije trebao nikoga da svjedoči o ljudskoj naravi. On je to sam dobro razumio.” Ljudskoj prirodi, a ne Hramu, bilo je potrebno čišćenje. To je upravo ono što je Isus došao učiniti za nas. On je sada pravo mjesto susreta čovjeka i Boga.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, Ti si lijek za moju ljudsku narav. Sada se povjeravaš meni. Hvala vam!

Prvo čitanje (Pročitaj Izl 20,1-17)

Zašto je ovo čitanje Deset zapovijedi povezano s našim čitanjem Evanđelja? Dobro je za nas prisjetiti se srži saveza koji je Bog sklopio s Izraelom na planini Sinaj. Ti su zakoni predstavljali istinsko oslobođenje od ropstva za Božji narod, ono koje je bilo čak i veće od njihovog izbavljenja iz ropstva u Egiptu. Zapovijedi nam daju put u život kakav je Bog zamislio. Kad ih živimo, istinski smo sretni. Kad odstupimo od njih, Bog to naziva “grijehom”, jer to znači da smo napustili ljepotu, istinu i dobrotu života na njegovu sliku i priliku. U našem čitanju evanđelja, shvatili smo da je do Isusovog vremena nada Starog saveza potamnjela – ne zbog Zakona ili bilo kakvog propusta s Božje strane da održi svoja obećanja, već zbog ljudske prirode. Vidjevši našu slabost, Bog je poslao svoga Sina da učini za nas ono što mi sami ne možemo učiniti. Kad je svjetlo postalo tama u Starom savezu, došlo je vrijeme za nešto novo, baš kao što je Bog navijestio preko proroka: “Ne spominjite događaja prošlosti, ne razmišljajte o davnim stvarima; vidiš, radim nešto novo… zar to ne shvaćaš?” (Iz 43,18-19)

Isus je bio “Nešto Novo” – Novi Savez, Novi Hram, Novi Život za Božji narod.

[[Bilješka: Ponekad nas uznemiri čitanje, u Izl 20:5, da je Bog “ljubomoran” na našu ljubav, obećavajući da će nametnuti “kaznu za njihove očeve na djeci onih koji me mrze, sve do trećeg i četvrtog koljena.” Je li Božja ljubomora loša za nas? Nikako! Prvo, On ima pravo našoj ljubavi, ali osim toga, Njegova ljubomora znači da je protiv svega što nas odvodi od Njega. Ova “ljubomora” je veliko dobro za nas. Bog zna što će nas usrećiti i dati nam istinski život — spoznati i uzvraćati Njegovu ljubav. Njegova ljubomora ne proizlazi iz ponosa ili ljutnje. Upozoriti nas na lažne ljubavi čisto je milosrđe prema nama. Kad smo već kod milosrđa, čak i Božji zavjet da će kazniti zloću očeva za nekoliko generacija djece je milosrđe. Moramo shvatiti da Bog ovdje ne prijeti da će kazniti ljude za ono što nisu učinili (“Neka se ne ubijaju očevi zbog djece, ni djeca zbog očeva; svatko neka umre za svoj grijeh.” , Pnz 24:16). Umjesto toga, Bog obećava kazniti one grijehe koji se neprestano pojavljuju u obitelji zbog lošeg primjera roditelja. Božja kazna je uvijek milost prema nama, kao što je dobra roditelja prema svom djetetu. Roditelji kažnjavaju iz ljubavi, a ne iz mržnje. Bog također. Kroz kazne u nekoliko generacija, On nastavlja doprijeti do svoje svojeglave djece, uvijek tražeći otvor u njihovim srcima. Ovdje se nema čega bojati.]

Mogući odgovor: Nebeski Oče, pomozi mi da čuvam Tvoje zapovijedi kao svjetlo na mom putu u život.

Psalam (Pročitajte Ps 19:8-11)

Psalmist nam pomaže vidjeti koliko je dobar Zakon koji je Bog dao svom narodu na planini Sinaj. Zapravo, to je “savršeno, osvježava dušu”. Ovo je prava vizija Božjih zapovijedi, ona koja ih vidi kao “prosvjetljujuće oko”. Kada su naša srca preobražena novim životom Novog saveza u Isusu, možemo vidjeti da su svi Božji zakoni “dragocjeniji od zlata”. Božji se zakoni više ne čine teškima. Iscjeljenje iznutra koje dolazi kroz Isusa može nam omogućiti da kažemo, “Gospodar, Vas imajte riječi života vječnoga.”

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj 1 Kor 1,22-25)

Sveti Pavao opisuje zašto se ne ispričava o propovijedanju “Krista raspetoga” kao odgovoru na čežnju svih ljudskih srca. Grci su je tražili u svojim filozofijama mudrosti; Židovi su to tražili u čudesnim Božjim očitovanjima u svojoj sredini, kao Njegov izabrani narod. Ni Grci ni Židovi nisu razumjeli da odgovor nije “vani”. Umjesto toga, odgovor je novo srce, novi život – Isusova snaga u nas da nas spasi. Vidite da sveti Pavao kaže da Božji “odgovor” izgleda neobećavajuće—kao ludost za Grke i kamen spoticanja (ne Mesiju kojeg su očekivali ili željeli!) za Židove. Ipak, “Krist raspeti” pobjeđuje ludost i slabost ljudi. Ljudska ludost i slabost su bile te koje su dovele do opustošenja Hrama u Jeruzalemu, mnogo prije njegova uništenja – ljudski neuspjeh da održe savez s Bogom (koji se proteže sve do Adama). Samo Božja moć i mudrost mogu to nadvladati.

Tko bi rekao da Čovjek na križu može izliječiti cijeli svijet? „Klanjamo ti se, Kriste, i hvalimo te, jer si po svom svetom križu svijet otkupio.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi prionuti uz snagu Tvoga Križa ove korizme, dok se susrećem licem u lice sa svojom ludošću i slabošću.


Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Novi lekcionar bit će spreman do adventa u Engleskoj i Walesu

Katoličke vijesti

Moramo se obratiti iz pravog razloga

Katoličke vijesti

Betlehemska zvijezda: povijest ili misterij?

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti