Četrdesetak vjernika Splitsko-makarske nadbiskupije hodočastilo je u Rim od 27. lipnja do 2. srpnja 2024. godine u organizaciji Udruge mladih “Isus je put” a pod duhovnim vodstvom s. Darije Bota.
To je jedno u nizu hodočašća u Vječni grad koja ta Udruga redovito organizira. Osim molitve i duhovnog programa, hodočasnici su tijekom šest dana obilazili znamenitosti grada Rima, dajući prednost lokalitetima značajnim za povijest Crkve. Posjetili su najznamenitije bazilike Rima kao i mjesta vezana uz Hrvate, hrvatsku povijest i kulturu. Naime, hrvatski umjetnici, znanstvenici i povjesničar ostavili su veliki trag hrvatske kulture u Rimu. Hodočasnici su tako posjetili bazilike: sv. Pavla van zidina, sv. Ivana Lateranskoga, Svete Marije Velike i baziliku sv. Petra u Vatikanu u kojoj su imali misu sa Svetim Ocem na blagdan sv. Petra i Pavla 29. lipnja. Za vrijeme mise splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić primio je palij iz ruku pape Franje. Bilo je to uistinu milosno vrijeme za hodočasnike, koji su se u bazilici zadržali u zahvali i molitvi uz grobove papa, osobito sv. Ivana Pavla II. koji je svoju veliku ljubav prema hrvatskom čovjeku pokazao i željom da djelo hrvatskog kipara Ivana Duknovića, kameni reljef „Bogorodica s Djetetom“, čuva njegov grob.
Dio hodočasnika, a među njima je bilo i sedamdesetogodišnjakinja ali i najmlađa hodočasnica četverogodišnja Iva, popeo se na vrh Kupole sv. Petra, koju je s obručima obujmio hrvatski intelektualac Ruđer Bošković. Strmom 551 stepenicom do vrha kupole s vjerom su se popeli i oni stariji pa i klaustrofobični kako bi uživali u impresivnom pogledu na cijeli Rim i vatikansku unutrašnjost. Hodočasnici su posebno uživali u ljepotama Vatikanskih muzeja, jednim od najvećih i najstarijih muzeja u svijetu koji obiluje remekdjelima koje su pape skupljali stoljećima a smještena su u raskošnim prostorijama. Najdulje su se zadržali u Sikstinskoj kapeli.
Rimske „Svete stube“ kojima je koračao Isus kada ga je Pilat izveo pred narod, važno je hodočasničko mjesto na kojem su vjernici u znak pokore razmatrali Isusovu osudu na smrt dok su se klečeći penjali mramor drven stepenicama, njih dvadeset i osam. „Scala Pilati“ ili „Scala Sancta“ nalaze se svega nekoliko metara od bazilike sv. Ivana Lateranskog, koje je inače službeno crkveno sjedište rimskog biskupa.
Osobito dojmljiv bio je silazak u katakombe sv. Kalista, koje su najveće, najduže i najzamršenije rimske katakombe u kojima počiva oko pola milijuna mrtvih, uključujući 16 papa, pojasnio je hodočasnicima salezijanac don Mario Juričević, jedan od 15 redovnika zajednice Saleziana svetog Ivana Bosca, čiji red već 90 godina skrbi o katakombama.
Hodočasnici su obišli brojne crkve: Sv. Križa, Sv. Kuzme i Damjana, Sv. Imena Isusova, Sv. Marije od nebeskog oltara, Sv. Andrije, Sv. Petra u okovima u kojoj se nazali nadgrobna ploča slikara i minijaturista Julije Klovića i crkvu Sv. Ignacija u kojoj se nalazi grob o. Bartola Kašića, autora prve hrvatske gramatike. Hodočasnici su čekali red kako bi došli do Usta istine, antički mramorni reljef uzidan u zid portika rimske crkve Sv. Marije iz Kozmedina i u njega stavili ruku. U to vrijeme u crkvi se odvijala grkokatolička liturgija. Osim toga hodočasnici su imali prigodu diviti se ljepoti rimskih trgova i foruma, velebnosti Koloseuma i Panteona, Konstantinova slavoluka i Oltar domovine.
Misu za hodočasnike iz Splitsko-makarske nadbiskupije u crkvi sv. Jeronima predvodio je preč. Marko Đurin, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Ponosno su ministrirali dvojica hodočasnika, ministranti desetogodišnji Josip i osmogodišnji Duje. U prigodnom druženju s hodočasnicima prije i nakon mise rektor im je govorio o Zavodu i crkvi sv. Jeronima kao velikom blagu, mjestu susreta i okupljanju vjernika. Crkvu je dao izgraditi papa Siksto V. te ju je poklonio Hrvatima iz Rima.
Nakon šest dinamičnih i raznolikih sadržajima ispunjenih dana, prijeđenih stotinu kilometara na visokoj temperaturi, vratili su se svojim kućama duhovno-kulturno obogaćeni posvjedočivši da će im uspomene iz Vječnog grada teško izblijediti, da će im ostati vječno.
