Komemoracija „Dan sjećanja na Plehan“ održana u utorak, 2. srpnja 2024. uz Dan stradanja Plehana i plehanskog kraja u župi i samostanu sv. Marka Evanđeliste na Plehanu u Bosanskoj Posavini okupila je stotinjak Posavljaka i njihovih prijatelja
Komemoracija „Dan sjećanja na Plehan“ održana u utorak, 2. srpnja 2024. uz Dan stradanja Plehana i plehanskog kraja u župi i samostanu sv. Marka Evanđeliste na Plehanu u Bosanskoj Posavini okupila je stotinjak Posavljaka i njihovih prijatelja. Program je započeo večernjim misnim slavljem u 19 sati kada su prije 32 godinu na taj dan i u to vrijeme 1992. srpski agresori minirali plehansku ljepoticu, župnu crkvu i franjevački samostan s dvije tone eksploziva. Misu je predvodio preč. Marko Zubak, vrhbosanski kanonik i fojnički arhiđakon uz koncelebraciju župnika i gvardijana fra Antu Tomasa te još osam svećenika.
Kao sin Bosanske Posavine preč. Zubak svoju je homiliju započeo znakovitom pjesmom svećenika Izidora Poljaka – “Domu” i prigodnom molitvom Duhu Svetomu, koju je napisao sv. Augustin.
Ustvrdivši, kako se, sve što je zlo u tom kraju učinilo, može pobijediti samo dobrotom, pojasnio je kako je Gospodin svojom milošću učinio da je Plehan uskrsnuo.
“Ovom svetom misom dajemo slavu Gospodinu za sve njegove neizbrojive, neizbrisive, neizmjerljive i neuništive milosti koje je ovdje dijelio po sakramentima i molitvama. Ono što je zlo ovdje učinilo može se pobijediti samo dobrotom. Imamo naše zagovornike, naše roditelje, svećenike… Za toliko nebesko bogatstvo pozvani smo Bogu reći hvala”, rekao je propovjednik.
Citirajući Plehančanina Vedrana Ćorluku koji je na europskom prvenstvu rekao da su i nakon poraza pozvani dignuti glave, prihvatiti kritiku i dati sve od sebe za povratak na vrh, ustvrdio je da su i povratnici u tom kraju pozvani dignuti glave, naporno raditi i dati sve od sebe kako bi bili opet vrhunski.
Naglasivši kako nam je Bog sve dao iz ljubavi na kraju je poručio: “Samo Bog može stvoriti nešto lijepo kao što je Plehan i sve ono što imamo, ali ti možeš dati važnost tom stvorenom. Samo može pokloniti život ali ti ga možeš poštovati. Samo Bog pokloniti zdravlje, ali ti se možeš o njemu brinuti i liječiti se. Samo Bog može pokloniti vjeru, ali ti moraš dati svoje svjedočanstvo. Samo Bor može usaditi nadu, ali ti možeš pokloniti svome bratu povjerenje. Samo Bog može činiti nemoguće, ali ti možeš činiti moguće. Samo Bog je sam sebi dovoljan, ali On ipak računa na sve nas”.
Zaključio je da su kao kršćani pozvani dopustiti Bogu da upotrijebi njihove ruke, noge, pamet, da se uzdaju u njegovu providnost.
Kako je želja župnika fra Ante da Plehan ponovo postane vjersko i kulturno središte toga kraja, poslije mise preč. Zubak u prostorijama je privremenog samostana otvorio izložbu autora Ive Jelušića “Novi život staroga hrasta” na kojoj je predstavljeno 45 eksponata-replika prastarih zdjela kostolačke kulture, posuđa pronađenog na lokalitetu Pivnica kod Potočana, izrađenih u abonosu, fosiliziranog drva hrasta lužnjaka poznatog kao crni hrast-dub, čija se starost procjenjuje na više od 5000 godina. O nastanku i vrijednosti te jedinstvene putujuće izložbe i vrijednosti lokaliteta VIS kod Dervente – naselju kasnog brončanog doba govorio je autor Jelušić.
U znak sjećanja na taj dan on je samostanu darivao jednu od svojih replika-zdjela, koju će koristiti kao liturgijsko posuđe.
Misno slavlje, kao i program otvorenja izložbe, pjevanjem su animirale Iva Bilušić i Katarina Čančar.
Druženje su i toga puta nastavili uz okrjepu u samostanskom dvorištu.
Velebnu franjevačku crkvu Sv. Marka na Plehanu srpska je vojska, nakon što je zauzela te prostore, 2. srpnja 1992., u popodnevnim satima, s dvije tone eksploziva minirala. Prilikom miniranja stradao je i franjevački samostan, a u narednim danima u potpunosti su razoreni i devastirani ostaci samostana i svih popratnih zgrada, kao i sve kuće katoličkog puka, koji je pred ratnim strahotama morao u izbjeglištvo. Nakon povratka franjevaca na Plehan, svake godine 2. srpnja, misnim slavljem spominju se te velike tragedije, za koju još nitko nije odgovarao, te se moli da Gospodin iscijeli sve rane koji je puk toga kraja doživio i još doživljava. Kolika je stradanja doživjela župa Plehan najbolje govori podatak da je u plehanskoj župi prije rata živjelo 8 120 Hrvata katolika, a danas ih je tu 90-ak, uglavnom starijih i nemoćnih. (kta/b.l.)
