Na groblju sv. Luke u Korčuli u ponedjeljak 8. siječnja pokopana je dominkanka s. Martina Negovec. Ispraćena je na vječni počinak od svojih sestara, rodbine, braće dominikanaca, svećenika i brojnih Korčulana. S. Martina cijeli je svoj redovnički život proživjela u Korčuli, osim nekoliko godina školovanja u Šibeniku i u Zagrebu. Korčulani je znaju iz Doma zdravlja, gdje je radila na rendgenu, i iz katedrale svetoga Marka, gdje je bila dugogodišnja sakristanka.
Predstavnici triju korčulanskih bratovština držali su počasnu stražu prije sprovoda i pratili lijes do groba. Sprovodne obrede predvodio je dominikanac fr. Karlo Alan Kevo, a nazočili su fr. Tomislav Kraljević, fr. Pero Ćavar, fr. Mario Mihael Tolj, župnik don Frano Kuraja, don Marko Stanić, don Vlado Markić, don Ivan Zovko i don Robert Karačić.
Predvoditelj Kevo je naglasio kako je s. Martina tiho i nečujno napustila ovaj svijet baš kao što ni za života nije svraćala pozornost na sebe. U oproštajnom slovu priora s. Barbara Bagudić naglasila je kako je s. Martina uvijek bila zagledana u Isusa. Iz ljubavi prema Isusu crpila je ljubav prema sestrama i svim ljudima kojima je služila. Rođena je i odgojena kršćanski u brojnoj obitelji iz koje su potekla dva zvanja – ona i s. Pavla. U zajednici je vršila službu odgojiteljice mladih sestara i bila je savjetnica u vrhovnom vijeću. Toplu riječ zahvale uputio je dr. Ante Komparak, istaknuvši ljudske, redovničke i duhovne vrline s. Martine: poniznost, sućutnost, milosrđe, iskreno zanimanje za svaku osobu, marljivost i predanost u radu. Njezinim zalaganjem osnovana je radiološka služba u Domu zdravlja u Korčuli. Njezin rad prepoznat je i vrednovan nagradom Grada Korčule za životno djelo.
U procesiji do groba pjevali su korčulanski pjevači psalam “Smiluj se meni, Bože”, koji je s. Martina toliko puta slušala sa suzama dok je s ljubavlju služila u katedrali i susretala mnoge osobe. Riječ zahvale kod groba uputio je župnik don Frano Kuraja, zahvalivši s. Martini uime svih župnika s kojima je s. Martina surađivala. Istaknuo je kako je u njezinom životu bila sjedinjena kontemplacija i akcija. Bila je žena molitve i žena kojoj ništa nije bilo teško raditi.
Misu zadušnicu u samostanu predslavio je fr. Tomislav Kraljević, koji je također istaknuo veličinu s. Martine u njezinoj malenosti i poniznosti. Veliki broj sestara iz gotovo svih zajednica koje su došle na sprovod dovoljno govori koliko je bila sestra svojim sestrama. Mnogi su posvjedočili koliko je na njih djelovao uzoran život s. Martine, ispunjen Bogom i iskrenim služenjem čovjeku.
S. Martina (Nadica) je preminula na prvi dan nove 2024. godine u samostanu Anđela čuvara u Korčuli. Rođena je 25. ožujka 1939. godine u Škriljevcu, grad Ivanec, od oca Josipa i majke Marije. U zajednicu sestara dominikanki stupila je 1955. godine, novicijat je započela 1956., prve zavjete položila 1958., a doživotne 1964. godine.
Cijeli svoj uzoran redovnički život proživjela je u gradu Korčuli radeći u Domu zdravlja i kao sakristanka u katedrali sv. Marka, služeći predano i s puno ljubavi svakome koga je susrela na svom životnom putu. Grad je prepoznao njezino služenje dobrobiti zajednice te je 2017. godine dobila priznanje Grada Korčule za životno djelo. U zajednici je dugi niz godina vršila službu učiteljice novicijata, te mnoge mlade sestre odgajala svojim primjerom i predanom molitvom. Vršila je službu vrhovne savjetnice od 1983. do 1990. godine.
Dominikanke.org
