U kapeli sv. Lucije u Kastvu pokopan Franjo Jurčević – Riječka nadbiskupija
Riječka nadbiskupija

U kapeli sv. Lucije u Kastvu pokopan Franjo Jurčević – Riječka nadbiskupija

U subotu 22. lipnja u kapeli sv. Lucije na Gradskom groblju grada Kastva, u grobnici kastavskih svećenika, pokopan je Franjo Jurčević. Prije pogrebnog obreda, misu zadušnicu u kastavskoj župnoj crkvi sv. Jelene Križarice, u kojoj je Jurčević vršio svoju službu od 1979. godine do umirovljenja 2019. godine, služio je riječki nadbiskup Mate Uzinić.

U ime Riječke nadbiskupije izrazio je sućut župnoj zajednici, obitelji pokojnika i svima koji su ožalošćeni njegovom smrću, ali i izrazio „ vjeru u Isusovo i naše uskrsnuće i nadu u ponovni susret s pok. Franjom u nebu kad ćemo svi znati bolje i drugačije nego li sada jer ćemo u zajedništvu svetih za koje molimo gledati Boga licem u lice.“ Zahvalio je i upravi i djelatnicama Svećeničkog doma na Sušaku za brigu o pok. Franji tijekom posljednjih godina,  kao i osoblju Hospicija Marija Krucifiksa Kozulić za skrb o njemu u posljednjim danima njegovog života.

U homiliji se poslužio mislima iz propovijedi mons. Mile Pecića iz njegove propovijedi na zlatnoj misi pok. Franje koja je slavljena u Cetingradu, 15. kolovoza 2017., a u kojoj su istaknuta dva područja djelovanja pokojnika: njegova župnička služba u Kastvu i njegovo karitativno djelovanje. Apostrofirajući je, istaknuo je Franjin specifičan način komuniciranja s ljudima. „Otvoren je prema svakomu. Njegova duhovitost razoruža i protivnika. On je vrsni polemičar, zna biti pomalo oštar i neugodan kad se radi o napadima na vjeru, Crkvu, domovinu. Dojam je da je tvrd. Ali on dobro razlikuje hipokriziju, farizejštinu, zlo u društvu i konkretnog čovjeka. On je oštar na peru i riječi kad se radi o zlu, zločestoći, o negativnim pojavama u društvu, ali kad je u pitanju konkretni čovjek onda je blag i širokog srca. K njemu rado navrate sve kategorije ljudi. Kroz njegov župni stan prodefilirali su mnogi ugledni ljudi: od političara, glazbenika, privrednika do malih ljudi koji su zapravo bogatstvo crkve i naroda. U svećeničkim krugovima vlč. Franjo je rado viđen. Njegova duhovitost privlači i nasmije mnoge.“ Nadbiskup Uzinić na ovo je dodao da je pok. Franjo ostao takav i u mirovini. U Franjinom djelovanju možemo prepoznati elemente proročkog djelovanja koje je uvijek provokativno. Poznaje Boga i poznaje muškarce i žene, svoju braću i sestre. Sposoban je razlučivati kao i prokazivati zlo grijeha i nepravde, jer je slobodan, ne smije odgovarati drugim gospodarima osim Bogu, nema drugih interesa osim Božjih. Prorok je redovito na strani siromaha i nezaštićenih, jer zna da je sâm Bog na njihovoj strani.

Ovo da je prorok „redovito na strani siromašnih i nezaštićenih“ upućuje nas na drugo područje djelovanja Franje Jurčevića, a to je njegovo karitativno djelovanje, rekao je nadbiskup i istaknuo osobito njegovo „karitativno djelovanje u domovinskom ratu 1991-1995. kad je, uz svesrdnu pomoć dobrih ljudi, dijelio pomoć potrebnima, osobito mnogobrojnim izbjeglicama iz raznih dijelova Hrvatske i BiH.“ Zauzimao se za obnovu i izgradnju porušenih crkava u rodnom kraju, a posebno crkve u Cetingradu i znao je u projekte koje je pokretao uključiti i druge.

Spominjući pročitani evanđeoski ulomak o Isusovom govoru na gori u kojemu Isus proročki iznosi glavne naglaske svojega kraljevstva kojemu se i svećenik pok. Franjo Jurčević stavio u službu, nadbiskup je izdvojio sloboda djelovanja „koja s jedne strane znači slobodu od bilo koje ovozemaljske vlasti, kako bi se moglo biti potpuno u Gospodinovoj službi, a s druge strane znači i slobodu od onoga imati koje onima koji su slobodni nikad nije cilj, nego je uvijek samo sredstvo. Pok. Franjo imao je i jednu u drugu slobodu.“

„Ponekad je to uključivalo čak i slobodu od crkvene vlasti, iako ja to nisam osobno doživio nego je, ponekad provocirajući i šaleći se, uvijek lijepo razgovarao i uvažavao ono što mu kažem.  Znao je svašta reći, ponekad i previše. Ali nerijetko je to bilo, koliko god da nam se možda nije sviđalo, proročki i iskreno.  Bio je slobodan i zato je mogao slobodno govori. I mogao je slobodno svoja dobra, u skladu s crkvenim propisima, staviti ne samo u službu svoga uzdržavanja, nego Crkve i njezinog poslanje i za pomoć potrebnima. I mogao je, jer je bio slobodan, kucati i na vrati i srca drugih, kako bi i njima pomogao biti slobodni od onoga imati, da bi mogli biti za svoju zajednicu, za Crkvu, za druge.“

Zaključujući, nadbiskup je podsjetio na Isusove riječi kojima zavšava evanđeoski ulomak: „Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ Ove riječi nam u ovim trenucima oproštaja od pok. Franje Jurčevića, svećenika, i tuge zbog rastanka, donose utjehu. To je utjeha da je Bog naš Otac. Da on zna što je najbolje za nas. I što je najbolje u ovom trenutku za pok. Franju. Nemamo razloga za zabrinutost. Umjesto toga tražimo najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu koja je milosrđe najprije za svećenika pok. Franju, u molitvi, a zatim i za sve nas u svakodnevnom djelovanju za Kraljevstvo i pravednost njegovu, koje nije nešto što trebamo pasivno čekati, nego je nešto za što se, kao i pok. Franjo Jurčević, slobodno i ustrajno trebamo zalagati, rekao je nadbiskup.

Generalni vikar Riječke nadbiskupije, Mario Tomljanović, pročitao je na kraju životopis pokojnika dodavši da je volio pomagati svima u potrebi i to je činio radosno. Pročitao je i pismo sućuti koje je uputio dijacezantski upravitelj Gospićko-senjske biskupije, Richard Pavlić, a u ime Grada Kastva, oproštajnu riječ uputio je gradonačelnik Matej Mostarac. Bila je to sloga u različitosti, a uvijek za dobrobit grada i svih ljudi u potrebi, rekao je gradonačelnik. Toplim riječima u ime župljana oprostila se Željka Čačić, zahvalivši pok. Franji što se ‘dobro brinuo za svoje stado’. Na kraju, oproštajnu riječ uputio je i župnik Nikola Gajić koji je istaknuo apostolsko djelovanje pok. Franje i vrata župnog stana koja su uvijek bila  otvorena za svakoga. Ljudima je vraćao dostojanstvo i bio je tu za sve koji su tražili pomoć i vapili za Kristom, rekao je Gajić.

Nakon mise pogrebna povorka prošla je posljednji put kroz grad Kastav do kapele sv. Lucije, a iz župne crkve su lijes iznijeli svećenici. Uz obitelj pokojnika, mnogobrojne svećenike, časne sestre, župljane, veterane braniteljskih udruga i prijatelje, na sprovod je došao i potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved, koji je, kao i pokojni župnik Franjo Jurčević s kojim je bio prijatelj, rođen u Centingradu.


Objavljeno: 22. lipnja 2024.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

„Ulja nam nikada ne smije nedostajati.“ – Riječka nadbiskupija

Katoličke vijesti

“Stepinac je bio osoba jasnog identiteta i integriteta. Bio je čovjek vjere i čovjek istine.” – Riječka nadbiskupija

Katoličke vijesti

Misno slavlje i zaziv Duha Svetoga za početak nove školske godine – Riječka nadbiskupija

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti