Homilija za 23. lipnja 2024
Dvanaesta nedjelja kroz godinu
Stvaranje otkriva Stvoritelja
Veliki sam obožavatelj svetog Franje, ali vjerujem da je često krivo shvaćen. Svijet ga često prikazuje kao hipija iz dvanaestog stoljeća koji grli drveće, od svih njegovih vrtnih kipova koji ga prikazuju kako se igra s pticama. I doista je imao niz vrlo izvanrednih čuda koja su uključivala životinje. Jednom je prolazio kroz krizu – treba li svoj život posvetiti molitvi ili propovijedanju Evanđelja? Šalje poruku svetoj Klari kako bi je pitao za savjet, a kada mu je ona odgovorila da će provesti svoj život propovijedajući svijetu spasenje Isusa Krista, toliko je uzbuđen da to izvrši da ne gubi vrijeme ustajući i izlazak na ulice. Ali prije nego što sretne bilo koju osobu, naiđe na jato ptica – i počne im propovijedati o tome kako ih je Bog stvorio lijepima i kako su pozvane slaviti Boga. Na veliko iznenađenje svih, ptice ušute i počnu slušati, izvijajući vratove i šireći krila u stavu pažnje! On može proći kroz njihovu sredinu a da oni ne odlete, a tek kad završi propovijed i dade im znak križa, dižu se u nebesa!
Drugi put se povukao na odmor i molitvu u jednu pustinjačku kuću, a tamo se gnijezdio sokol. Sokol je uzeo na sebe brigu o svecu – kukurikao bi kad bi čovjeku trebalo ustati, a često bi uzlijetao i vraćao se s kruhom u kljunu za sveca.
A tu su i mnoge druge priče o janjcima, ribama, vukovima i svakojakim stvorenjima koja su jako voljela svetog Franju. Ali te su priče često krivo shvaćene. Sveti Franjo je volio samo stvorenja jer podsjećali su ga na Stvoritelja! Napisao je svoju poznatu “Pjesmu o stvorenjima” hvaleći sunce, mjesec, zvijezde, vodu, zemlju, životinje… upravo zato što otkrivaju nešto o tome tko je Bog. Stvaranje je dobro, ali nikada nije samo sebi cilj. Umjesto toga, ukazuje na svog Stvoritelja.
Mnogi ljudi u našem današnjem svijetu su u zabludi o ulozi kreacije i kako se trebamo nositi s njom. S jedne strane, neki su pali u ekstremni ekološki pristup – videći prirodu kao kvazibožansku, a ljudska bića su mrlja, rak na kreaciji. Ovo je pogreška, ali ona ima vrlo tragične posljedice! Nekada sam išao u državnu školu dok se jednog dana u drugom razredu nisam vratio kući i rekao mami da je “moja učiteljica rekla da ne možeš više imati djece jer je svijet prenapučen”. To je bio kraj moje karijere u javnoj školi (i moja je mama nakon toga imala još dvoje djece).
Druga je krajnost zloporaba stvaranja. Kreacija nije nešto što bismo samo trebali uništiti za našu dobrobit. Vidimo to u onome što papa Franjo naziva “kulturom bacanja” – živimo u takvoj potrošačkoj kulturi da moramo imati sve za jednokratnu upotrebu, trostruko zapečaćeno, isporučeno tisućama milja daleko (jeste li znali da prosječna jabuka putuje preko 1500 milja doći do nas?). Tolike prakse korporacija štete i uništavaju naš zajednički dom.
Ali ako su to krajnosti, koji je pravi odgovor? Odgovor je upraviteljstvo. Kad je Bog stvorio naše praroditelje, stavio ih je usred vrta i uputio ih: “Imajte vlast nad vrtom, obrađujte zemlju, čuvajte je i koristite.” Dužni smo Bogu, koji nam je dao stvorenje – i budućim generacijama, kojima ćemo povjeriti ovaj svijet – da ga mudro upotrebljavamo kao upravitelji, brinući se za njega.
Zapamtite, stvaranje je dobro jer nam otkriva Boga! Na koji način? Mogu se sjetiti četiri stvari koje nam stvaranje otkriva o Bogu.
Prvo, vidimo Njegovu dobrotu i ljubav. Nema razloga za živopisan zalazak sunca, osmijeh novorođenčeta ili veliku planinu – osim čiste dobrote. Mogao je učiniti ovaj svijet dosadnim i bljutavim; sva je hrana mogla imati okus poput zdrobljene pšenice i boja nije mogla postojati…ali On ju je odlučio učiniti lijepom isključivo iz svoje dobrote.
Vidimo i Njegovu moć. Jeste li ikada plivali u oceanu i val vas je prevrnuo, prevrnuo uokolo tako da ne znate gdje je gore ili dolje? Nevjerojatno je da tako jednostavna tvar kao što je voda ima nevjerojatnu moć dati život ili ga oduzeti – Božja moć na izložbi. Pa ipak, kako je lijepo što ocean vrvi životom – od divovskih kitova do krhkih koralja do golemih jata riba – možemo vidjeti kako Bog spaja sve stvari za svoju slavu.
U isto vrijeme, stvaranje je nepotpuno i ukazuje na vječni život. Nevjerojatno je koliko sam puta bio vani jedne prekrasne večeri, uživao u zalasku sunca, a onda je komarac došao i ugrizao me. Podsjeća me da koliko god ovaj svijet bio dobar, uvijek je pomiješan s tugom sve do Neba. Dakle, nesavršenosti svijeta me podsjećaju na bolji svijet koji dolazi.
Konačno, kreacija nam pomaže da ostanemo na svom pravom mjestu u kozmosu. Dok stojimo na vrhu ogromne planine, shvaćamo da nismo središte svemira. Kada shvatimo koliko smo maleni, ali koliko složeni i lijepi, shvaćamo i da smo voljeni nevjerojatno i da smo ništa u usporedbi s veličinom Boga.
Moji prijatelji, dok ovo ljeto provodimo vrijeme vani, razmislite o Božjoj dobroti. Stvaranje nije stvoreno da bude samo sebi svrha, nego prije uvid u Božje srce puno ljubavi. Ostavljam vas s ovim neizmjerno snažnim citatom svetog Augustina:
“Preispitujte ljepotu zemlje, preispitujte ljepotu mora, preispitujte ljepotu zraka, rasprostranjenog posvuda, preispitujte ljepotu neba, preispitujte uzastopne redove zvijezda, preispitujte sunce koje svojim svijetle zrake, preispitujte mjesec koji svojim sjajnim zrakama ublažava tamu sljedeće noći, preispitujte životinje koje se kreću u vodama, koje šetaju po suhom, koje lete u zraku; njihove duše skrivene, njihova tijela očita; vidljiva tijela trebaju biti kontrolirana, nevidljive duše ih kontroliraju; dovesti u pitanje sve te stvari. Svi ti odgovaraju: ‘Evo nas, pogledaj; prelijepi smo.’
Njihova ljepota je njihova ispovijest. Tko je stvorio ove lijepe promjenjive stvari, ako ne onaj koji je lijep i nepromjenjiv?”
