U srijedu, 19. lipnja 2024. šesnaestorica svećenika Banjalučke biskupije, predvođeni pomoćnim biskupom mons. Markom Semrenom, posjetili su Požešku biskupiju, a domaćin im je bio požeški biskup mons. Ivo Martinović sa svojim svećenicima i s biskupom u miru mons. Antunom Škvorčevićem. Ovaj molitveno-hodočasnički bratski pohod bio je i redovita mjesečna rekolekcija svećenika Banjolučke biskupije koja se redovito održava u ovom obliku u mjesecu lipnju.
Program je započeo u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Voćinu, poznatom svetištu Gospe Voćinske – Majke od utočišta. Hodočasnike je ispred crkve, koja je 2022. godine proglašena manjom bazilikom, srdačno dočekao župnik i čuvar svetišta vlč. Ivan Ereiz s nekoliko pitomaca – sjemeništaraca iz požeškog Kolegija te ih upoznao s poviješću crkve i svetišta. U povijesnom prikazu istaknuo je da se mjesto Voćin, podno sjeverne strane Papuka, nalazi u „srcu“, zemljopisnom središtu Požeške biskupije (osnovana 1997. godine) između rijeke Save i Drave te je sa svojim Gospinim svetištem Majke od utočišta postalo i njezino duhovno središte i jedino marijansko svetište u biskupiji. Nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija Voćin je u 18. stoljeću privlačio mnoge Marijine štovatelje, a od 1886. godine do danas iz Požege, 20. kolovoza polazi voćinska procesija pješaka s hodočasnicima iz Požeške doline i Posavine koji se mole pred Gospinim kipom, koji je sačuvan u ratnim vremenima te 1999. svečano vraćen u voćinsko svetište. Vlč. Ivan upoznao je biskupa Semrena i svećenike da je gotička crkva u Voćinu iz 15. stoljeća, koja je dva puta preživjela ratna stradanja te obnavljana, godine 1991. do temelja razorena, a oko 500 vjernika prognano od kojih je njih 47 ubijeno. Dvadeset godina kasnije izgrađena je nova crkva prema nacrtima srušene župne crkve i posvećena 2011. godine. Danas župa broji blizu 2000 vjernika uglavnom doseljenih Hrvata s Kosova iz župe Letnica.
Nakon prigode za pristup sakramentu pomirenja, uslijedilo je Euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Martinović u zajedništvu s biskupom Semrenom i uz koncelebraciju sedamnaestorice svećenika. Bio je to ujedno prvi pohod biskupa Ive ovom svetište nakon njegova biskupskog posvećenja, 8. lipnja 20024. i preuzimanja vodstva biskupije.
Na početku slavlja nazočne biskupe i svećenike pozdravio je vlč. Ivan izrazivši radost što su banjolučki misnici svoj pohod Požeškoj biskupiji započeli hodočašćem u Voćin. Poželio je da im cijeli pohod bude na osobnu duhovnu izgradnju te da ih u svim pastoralnim nastojanjima prati zagovor Gospe Voćinske – Majke od utočišta. Potom su dvije djevojke u narodnim nošnjama uručile biskupima Ivi i Marku slike Gospe Voćinske i cvijeće u znak dobrodošlice.
Biskup Ivo je zahvalio župniku Ivanu i cijeloj okupljenoj vjerničkoj zajednici te uputio pozdrave biskupu Semrenu, svim svećenicima, časnim sestrama Služavkama Maloga Isusa koje djeluju u župi i nazočnim vjernicima. Podsjetivši na nadolazeći Jubilej 2025. godine, izrazio je radost što su se u Voćinu okupili kao hodočasnici svjesni važnosti molitve i nade. „Kad promatramo sebe pred Gospodinom, vidimo koliko nam toga nedostaje da bismo bili u miru, sretni i radosni, da budemo nositelji i svjedoci nade i učitelji molitve u današnjem društvu i životu Crkve“, kazao je biskup Martinović te pozvao sve da njeguju dar molitve i nade koji su danas prijeko potrebni u životu vjernika, osobito svećenika.
Prigodnu homiliju uputio je biskup Semren pod naslovom „Hodočašće kao molitva“. „Hodočašće je opća vjerska pojava. Hodočaste ne samo kršćani nego i hinduisti i muslimani (Meka). Engleski psihijatar dr. Philip Morris objavio je zanimljivu studiju o djelovanju hodočašća na tjeskobu, depresiju i opće religiozni stav. Za predmet svojih istraživanja uzeo je lurdska hodočašća – mi ovu sliku prenesimo na naše hodočašće Gospi voćinskoj, Majci od utočišta. Nisu ga zanimala čudesna ozdravljenja – o njima posebna liječnička komisija vodi dnevnik – nego samo one duševne promjene koje su manje uočljive od čudesnih ozdravljenja. Njega je zanimalo, da li se u Lurd isplati otići i onima koji nisu postigli nikakvo čudesno ozdravljenje. I došao je do vrlo zanimljivih podataka. Primjenom statističkih pokazatelja dokazao je da je hodočašće i kod takvih proizvelo pozitivne promjene u njihovu osjećajnom svijetu, tj. u njihovom prihvaćanju bolesti i općemu pozitivnom raspoloženju prema životu. On je kod svojih ispitanika zapravo proučavao dva čuvstvena stanja: prisutnost trajne tjeskobe i depresije“, kazao je biskup Semren te dodao da je u istraživanju sudjelovalo 50 osoba, bolesnika koji su odlučili otići u Lourd da se tamo pomole Gospi. Rekao je i da su kod svih triput mjerene jačine tjeskobe i depresije: prije hodočašća, neposredno nakon povratka kući i deset mjeseci kasnije.
„Na osnovi ovih rezultata dr. Morris izveo je pomalo banalan, nama vjernicima nimalo neobičan zaključak, ali nam je drago da je to i znanstveno dokazano. Zaključak glasi: hodočašće i molitva na svetim mjestima imaju jedinstveno djelovanje na volju za životom. Zbog toga našim bolesnicima ne bismo smjeli uskratiti mogućnost hodočašća, jer će to umnogome olakšati njihove patnje. Ali će pomoći i onima koji se za njih brinu. To što vrijedi za bolesnike, jamačno vrijedi za svakoga vjernika: normalnom ritmu duhovnosti pripadaju i hodočašća i molitve na posebnim mjestima. I tako je dr. Philip Morris otkrio korisnost hodočašća! Ali možda ono najvažnije u ovom ispitivanju i nije to, nego spoznaja da ta vrsta religiozne aktivnosti izražava čovjekovu nutarnju, duševnu težnju… Ono što je najvažnije jest ljubav nebeske Majke prema nama, njezinoj djeci i naša vjernička odanost prema njoj, našoj zajedničkoj Majci… Mi ovdje sabrani u svetištu Gospe voćinske, Majke od utočišta, molimo da osjetimo tu ljubav i njezinim zagovorom ispunimo plan koji Bog ima sa svakim pojedinim od nas i vjernicima Banjolučke biskupije“, kazao je biskup Semren u prigodnoj propovijedi koju je završio molitvom Majci Božjoj Voćinskoj.
Na koncu Euharistijskog slavlja organizator duhovnih rekolekcije svećenika Banjalučke biskupije vlč. Žarko Vladislav Ošap, banjolučki župnik i dekan, u ime banjolučkog biskupa mons. Željka Majića, nazočnog biskupa Marka i biskupa u miru mons. Franje Komarice, s kojim je još prošle godine dogovoreno ovo hodočašće, te u ime nazočnih svećenika kao i u ime svih 42 svećenika aktivnih u pastoralu Banjolučke biskupije zahvalio biskupu Ivi i vlč. Ivanu na srdačnom prijemu. „Došli smo u ovo Gospino svetište – Majci od utočišta, koje u svojoj dugoj višestoljetnoj povijesti toliko puta ima iskustvo uništavanja i ranjavanja još od osmanlijske okupacije a posebno u prošlom Domovinskom ratu, kada nije ostao ni kamen na kamenu nerazvaljen, a sada proživljava svoju obnovu i procvat, žarko moliti snagu i utjehu za sve vjernike i svećenike postradale i ranjene Banjolučke biskupije i predati sva svoja osobna i pastoralna nastojanja Isusu Kristu po zagovoru Majke od utočišta“, rekao je vlč. Ošap.
Biskup Ivo je uzvratio riječima zahvale i pozvao da sve svoje potrebe, slabosti i darove u ustrajnoj moliti prikazuju Bogu po njegovoj Majci. „Dok drugima govorimo o potrebi molitve, ne smijemo zaboraviti koliko je i nama samima važna i potrebna“, rekao je mons. Martinović te sve potaknuo da svojim molitvenim životom vjernicima budemo uzor i Božji svjedoci kao hodočasnici na ovoj zemlji. Svjestan brojnih izazova s kojima se svećenici suočavaju, ohrabrio ih je riječima da se „s Bogom, unatoč mnogih poteškoća i izazova s kojima se susreću, sve može pobijediti“.
Nakon Euharistijskog slavlja župnik Ivan sa suradnicima sve je ugostio zajedničkim objedom u župnoj kući. Vlč. Ošap je u ime svih svećenika uručio prigodne darove biskupu Ivi i vlč. Ivanu: poznati sir Trapist i Trapističko pivo te nedavno otisnutu monografiju mons. Ante Orlovca o banjolučkoj župi pod naslovom „Banjolučka stoljeća“ i nekoliko knjige o trapistima i nekada slavnoj opatiji Marija Zvijezda.
Nakon objeda svećenici su u Požegi pohodili pojedine crkve i središnje biskupijske ustanove počevši od srednjovjekovne crkve sv. Lovre u kojoj im je dobrodošlicu poželio prepošt Stolnog kaptola i rektor crkve preč. Marijan Pavelić. Uslijedio je posjet dijecezanskom muzeju gdje su ih primili požeški biskup u miru mons. Antun Škvorčević i kanonika Stolnog kaptola preč. Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole. Upoznali su banjolučke svećenike sa sakralnom baštinom Požeške biskupije te zbirkom moderne i suvremene hrvatske umjetnosti XX. stoljeća. Na kraju je mons. Škvorčević svima uručio svoje pisane radove – monografije o crkvi sv. Lovre i katedrali Sv. Terezije, a vlč. Ošap predao je biskupu Trapističko pivo i spomenutu monografiju.
Svećenici su posjetili i požešku katedralu i riznicu gdje im je župnik vlč. Mario Večerić predstavio vrijednu arhitekturu stolne crkve sv. Terezije koju stručnjaci smatraju jednom od najljepših kasnobaroknih građevina na ovom području, i šire.
„Naš bogati duhovni program Požeškoj biskupiji završio je okrjepom u Biskupskom domu gdje nas je ugostio biskup Martinović zajedno s tajnikom vlč. Matejom Silukovićem i biskupijskim kancelarom vlč. Robertom Kupčakom. Na ispraćaju nam je darovao misno vino i monografiju o sakralnoj baštini Požeške biskupije. Bogu smo zahvalni na bogatoj duhovnoj okrijepi i zagovoru Majci od utočišta, Gospi Voćinskoj. Vratili smo se duhovno osnaženi svojim župama i pastoralnim obvezama koje su posebno brojne u ovom mjesecu lipnju“, kazao je vlč. Ošap. (kta)
