Raznolikost Katoličke crkve u Sjedinjenim Državama zahtijeva da ona razvije kulturološki osjetljiv pristup sprječavanju zlostavljanja, rekao je stručnjak za zaštitu.
Iako američka crkva, kao i crkva u Europi, ima uspostavljene strukture za promicanje zaštite do višeg stupnja od crkava s manje sredstava, “postoje kulturološki aspekti koje treba uzeti u obzir”, jezuitski otac Hans Zollner, predsjednik Institut za antropologiju Papinskog sveučilišta Gregoriana: interdisciplinarne studije o ljudskom dostojanstvu i skrbi, rekao je.
“Što je društvo raznolikije i mjesna crkva, to više treba poštivati različite kulture, jezike, navike, mentalitete koji su zastupljeni”, rekao je za Catholic News Service 18. lipnja na marginama međunarodne konferencije o zaštiti kojoj je domaćin institut.
S obzirom na raznolikost unutar američke crkve, ona mora “biti svjesna da postoje različite vrste (načina) kako uspostavljate odnose, kako komunicirate i izražavate se, u različitim dijelovima svijeta”, rekao je Zollner.
Prema izvješću Pew Research Centera iz 2023., 57% američkih katolika su bijelci, ne-Hispanjolci, dok su 33% Hispanoamerikanci, 4% Azijati, 2% crnci i 3% druge rase.
Rasna, etnička i kulturološka raznolikost u američkim crkvama predstavlja izazov komuniciranja osjetljivosti oko zaštite na načine koji probijaju kulturne razlike, rekao je.
“Kada razgovaramo s ljudima različitog porijekla, govorimo li doista istim jezikom u vezi sa seksualnošću, uznemiravanjem? Kako pristupamo ljudima, kakav je vaš odnos s ljudima, razgovaramo o teškim temama?” upita Zollner.
Rekao je da crkva u Sjedinjenim Državama mora uložiti značajne napore “kako bi se ove etničke grupe vjerojatnije uključile i kako ljudi ne bi stekli dojam neke vrste ‘neokolonijalizma’ samo primjenom iste vrste strukture, jezika ili obrazovnih programa za ljude koji imaju drugačije poglede.”
“Zakon i smjernice su važni”, rekao je, “ali zakon ne mijenja srce. Ne mijenja automatski mentalitet.”
Zollner je istaknuo potrebu da crkva “nauči ispričati namjeru smjernica na narativni način. A naracija treba doći u simbolima, na jeziku, koji se može razumjeti na terenu.”
U mnogim kulturama, na primjer, seksualnost je “potpuni tabu u javnoj raspravi”, i, kao rezultat toga, “ljudi nemaju hrabrosti govoriti o tome i nisu obrazovani u obitelji, školama ili religijama da to čine tako.”
Ipak, ustvrdio je da je Katolička crkva još uvijek predvodnik u zaštiti, budući da “nijedna religija i nijedna denominacija nije napravila iste korake u zaštiti aktivnosti, što znači postavljanje smjernica za sve vrste institucija, (i) obuku osoblja, puno radno vrijeme ili volonteri.”
No ipak, crkvena provedba zaštitnih praksi “daleko je od savršene i daleko od dosljedne”, rekao je Zollner.
“Na mnogim mjestima ne provodimo vlastiti zakon”, na primjer u rješavanju prikrivanja zlostavljanja, rekao je, što je “institucionalni promašaj od velike važnosti jer potkopava vjerodostojnost evanđeoske poruke.”
Nadalje, istaknuo je kako crkva često ne surađuje na zaštiti s drugim religijama, denominacijama, državom i nevladinim organizacijama.
Iako je Zollner pohvalio opsežan posao koji je Katolička crkva već obavila na sprječavanju zlostavljanja, “mi smo najveći igrač na ovom polju, stoga imamo posebnu obvezu”.
