Svi mi moramo pokušati pomoći drugima da se vrate kući, težiti pokajanju i kajanju i tražiti milosrdnu ljubav Božju; ali to uvijek moramo činiti u istini.
Od svih parabola, priča o izgubljenom sinu je možda najdraža. Mnogi od nas koji su susreli Oca milosrđa u sakramentu pokore vide paralelu sa svojim životom, kao što bismo i trebali. Ipak, jedan aspekt ove prispodobe često se zanemaruje – to je lekcija o ljubavi, istini i vitalnoj vezi između njih dvoje.
Parabola ne objašnjava točno zašto izgubljeni sin želio je otići od kuće, ali znamo ovo: nije više želio živjeti s ocem. Činilo se da je sin bolestan i umoran od života po očevim pravilima; umjesto toga, sin je želio živjeti po vlastitim pravilima, što će reći, nikakvim pravilima. Govoreći o izgubljenom sinu, sveti Augustin piše:
Ali ako on izopačeno želi oponašati Boga, da kao što Bog nema nikoga tko bi njime upravljao, tako ako bi želio koristiti svoju vlastitu moć da živi pod nikakvim pravilima, što mu preostaje nego da izgubi svu toplinu da raste hladno i besmisleno, i, odstupivši od istine, nestati.”
Nakon što je vidio besmislenost življenja po vlastitim pravilima, sin je shvatio svoju prazninu i odlučio ne samo da će se vratiti kući ocu, već je uvježbao govor koji planira održati kada stigne. Iako je njegovo kajanje bilo nesavršeno – motiviran strahom od daljnje bijede, a ne ljubavlju prema ocu – bio je skrušen. Otac izdaleka ugleda sina kako dolazi i istrči da ga pozdravi, poljubi i kaže svojim slugama da pripreme gozbu za njegova sina.
Iako je njegov sin otišao od kuće, otac ga nikada nije prestao voljeti. Sinov zahtjev za nasljedstvom implicira da se on nikada ne želi vratiti kući, ali otac je čeznuo za povratkom svog sina. I premda je sin izrazio nesavršeno kajanje, otac je naišao na savršen oprost.
Lako se usredotočiti na ono što radi otac izgubljenog sina; manje je očito ono što on radi ne čini. Otac izgubljenog sina ne kaže: “Znaš, mogu razumjeti zašto si otišao; uostalom, moj je skup pravila bilo jako teško slijediti. Ublažit ću ti ta pravila. Dobrodošao natrag!”
Zašto otac te riječi nije rekao sinu? Što se toga tiče, zašto otac već nije potražio sina da mu to kaže? Odgovor je da su očeva pravila ukorijenjena u istini. Očeva pravila nikad nisu bila problem; sinovljevo je odbijanje da slijedi ta pravila dovelo do bijede. Tek kad je bio opterećen grijehom, izgubljeni je sin konačno otkrio da je očev jaram blag i da je njegov teret lak.
Ovdje je lekcija za nas. Ponekad smo toliko odlučni da nekoga vratimo u obitelj ili u stado da ublažimo pravila, istinu i katoličku vjeru. Čini se da neki ljudi ustraju u razvodnjavanju katoličke vjere kako bi se prilagodili onima kojima su njezina pravila – koja su ukorijenjena u božanskom zakonu – preteška. Međutim, to im ne čini uslugu. Katolička vjera je proljeće za duše, ali vrt vjere može biti toliko razvodnjen da ništa neće procvjetati.
Vrijedno je zapamtiti da Bog nije izabrao deset nasumičnih pravila kojih bismo se pridržavali. Umjesto proizvoljnog skupa propisa koji su mogli biti bilo koji Deset pravila, Deset zapovijedi govore nam o tome tko je Bog, tko smo mi i kakvima nas je stvorio. Deset zapovijedi smjernica su za sreću i mir, a poroci koji su suprotstavljeni zapovijedima recept su za bijedu.
Stoga, kada odbijamo opomenuti grešnike – što je još gore, kada ohrabrujemo druge u njihovim grijesima – činimo im nepravdu koja je najdalje od ljubavi i milosrđa. Čineći to, pomažemo im i potičemo ih ne samo u nijekanju Boga, već i u nijekanju samih sebe. Govoreći o povratku izgubljenog sina, sveti Ambrozije piše: “On se s pravom vraća k sebi, jer je otišao od sebe. Jer tko se vraća k Bogu, vraća se k sebi, a tko odstupi od Krista, odbacuje sebe od sebe.”
Otac izgubljenog sina nije bio popustljiv roditelj – to jest, roditelj koji podržava grešno ponašanje svog djeteta – a nije ni Bog. Nitko od nas ne bi trebao biti. Šteta je što ponašanje koje čini popustljivo roditeljstvo nije isključivo domena roditelja; mogu ga pokazati prelati kao i roditelji, prijatelji kao i obitelj.
Sveto pismo nam govori da će nas istina osloboditi; stoga je laž sugerirati ili se ponašati kao da je obrnuto istina: da nas grijeh oslobađa. Svi mi moramo pokušati pomoći drugima da se vrate kući, težiti pokajanju i kajanju i tražiti milosrdnu ljubav Božju; ali to uvijek moramo činiti u istini.
Ovaj se članak izvorno pojavio 28. lipnja 2017. u Registru.
