Primivši u audijenciju sudionike IV. međunarodnog susreta zborova u Vatikanu, papa Franjo je istaknuo da je uspjeh svakog nastupa uvjetovan zalaganjem svakoga te činjenicom da svatko doprinosi što je moguće bolje u svojoj ulozi, poštujući i slušajući one oko sebe
Papa Franjo primio je u subotu 8. lipnja u Vatikanu sudionike IV. međunarodnog susreta pjevačkih zborova na kojem su se okupili župni, biskupijski i drugi zborovi te dirigenti i glazbenici. Sveti je Otac, obraćajući se prisutnima među kojima su bili i mladi pjevači, najprije primijetio da „spontanost djece govori više od najboljih govora“. Moramo se, istaknuo je, brinuti za djecu jer su ona budućnost i nada, ali i svjedočanstvo spontanosti, nevinosti i obećanja.
Tijekom audijencije, Papa je zahvalio maestru mons. Marcu Frisini i društvu Nova Opera za promicanje te inicijative, koje se održava u četvrtom izdanju te četrdeset godina nakon osnutka Zbora Rimske biskupije. Program manifestacije, koja završava sutra, uključuje i veliki koncert u dvorani Pavla VI. u poslijepodnevnim satima.
Sklad
Tijekom susreta papa Franjo je podsjetio na tri bitna aspekta te službe koja je potaknuta vjerom i strašću za glazbom – sklad, zajedništvo i radost. Naglasio je da „glazba stvara sklad, dopire do svakoga, tješi one koji pate, vraća entuzijazam onima koji su obeshrabreni i čini da divne vrijednosti, kao što su ljepota i poezija, procvjetaju u svima kao odraz harmoničnog svjetla Božjeg“. Glazbena umjetnost, dodao je Papa, ima „univerzalan i neposredan jezik, koji ne zahtijeva prijevode ni mnoga konceptualna objašnjenja“.
Oni koji su jednostavni i učeni mogu to cijeniti. Neki shvaćaju jedan aspekt, neki drugi, s više ili manje dubine, ali svi crpe iz istog bogatstva. Nadalje, glazba uči slušanju, pažnji i proučavanju, uzdiže emocije, osjećaje i misli, odvodi ljude izvan vrtloga žurbe, buke i čisto materijalne vizije života te im pomaže da bolje sagledaju sebe i stvarnost koja ih okružuje. Tako onima koji ju njeguju daje mudar i smiren pogled, kojim se lakše prevladavaju podjele i suprotnosti, da budu – baš kao instrumenti u orkestru ili glasovi u zboru – složni, kako bi pratili nesklad i ispravljali disonancije, koje su također korisne za dinamiku skladbi, sve dok su uklopljene u vješto harmonijsko tkivo.
Zajedništvo
Osvrćući se na drugi bitni aspekt, onaj zajedništva, Papa je podsjetio da se „zborsko pjevanje izvodi zajedno, a ne pojedinačno“. To nam, istaknuo je, govori o Crkvi i svijetu u kojem živimo. „Zajednički hod može se predstaviti kao izvedba velikog koncerta“, rekao je, dodavši da u njemu svatko sudjeluje „sa svojim sposobnostima i nudi svoj doprinos, svirajući ili pjevajući svoju ‘dionicu’ i tako ponovno otkriva vlastitu jedinstvenost obogaćenu simfonijom zajedništva“.
U zboru i orkestru jedni trebaju druge, a uspjeh svakog nastupa uvjetovan je svačijim zalaganjem te time da svatko pridonese u svojoj ulozi najbolje što može, poštujući i slušajući one oko sebe, bez protagonizma, u skladnosti. Baš kao u Crkvi i u životu, gdje je svatko pozvan dobro izvršiti svoj dio posla za dobrobit cijele zajednice, kako bi se Bogu uzdigla pjesma hvale iz cijelog svijeta.
Radost
Sveti je Otac potom potaknuo sudionike IV. međunarodnog susreta zborova u Vatikanu da ne dopuste da mentalitet svijeta „interesima, ambicijom, ljubomorom, podjelama“ zagadi blago „umjetnosti, ljepote i duhovnosti“ čiji su oni čuvari.
Papa ih je potaknuo da održe visoku duhovnu razinu svog poziva: uz molitvu i meditaciju o Riječi Božjoj, sudjelujući u liturgijama koje animiraju ne samo svojim glasom, već i svojim umom i srcem. Poručio im je da taj entuzijazam žive iz dana u dan kako bi njihova glazba „bila sve radosnije uzdizanje srca Bogu koji svojom ljubavlju sve privlači, rasvjetljuje i preobražava“. Papa im je na kraju izrazio zahvalnost za evangelizaciju kroz glazbu“. (kta/rv)
