Govor požeškog biskupa Ive Martinovića prigodom svog biskupskog ređenja, koji je održao u subotu 8. lipnja 2024. godine u Požegi, prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre!
Na kraju ovog svetoga slavlja u kojem smo slavili Gospodina i u kojem je mene nedostojnoga i nevrijednoga slugu učinio pastirom Požeške biskupije, najprije svoje zahvale izričem Bogu Stvoritelju koji me je imao u svom promislu i iz ničega stvorio po životima mojih dragih i pokojnih roditelja: oca Martina i majke Marije, kao peto dijete od nas sedmero djece.
Posebnu zahvalnost i pozdrave upućujem papi Franji za povjerenje koje mi je iskazao. Molim preuzvišenog gospodina apostolskog nuncija u RH mons. Giorgia Lingu da mu prenese moju sinovsku odanost, pozdrave i molitvenu blizinu.
Zavaljujem svojim pokojnim roditeljima, sestrama, bratu i njihovim obiteljima koji su mi uvijek i u svemu, od djetinjstva do danas bili podrška, kao i ostaloj rodbini koja je na različite načine duboko utkana u moj život odrastanja i služenja Gospodinu.
Iskreno zahvaljujem i pozdravljam svu braću u biskupstvu što su me radosno i iskreno primili u biskupski zbor. Hvala vam za podršku, ohrabrenje, savjete i blizinu, sve će mi to biti potrebno i u budućem služenju Crkvi.
Zahvaljujem mom glavnom zareditelju mons. Draženu Kutleši, zagrebačkom nadbiskupu i metropolitu i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije. Zagrebački nadbiskup je uvijek bio i ostao simbol jedinstva i povezanosti crkve u Hrvata i hrvatskog naroda pa vjerujem da će tako biti i u buduće.
Zahvaljujem prvom suzareditelju i metropolitu đakovačko-osječkom mons. Đuri Hraniću. Moj život je rođenjem započeo u Županji, a nakon đakonskog i svećeničkog ređenja u Belišću, a danas se po biskupskom ređenju nastavlja u Požeškoj biskupiji koja pripada Vašoj metropoliji. Neka Gospodin blagoslovi naše zajedničko poslanje u kojem će mi Vaše pastirsko iskustvo biti blagoslovljeni dar.
Zahvaljujem i drugom suzareditelju mons. Antunu Škovrčeviću, prvom biskupu Požeške biskupije koji je kroz 27. godina uredio i postavio temelje biskupije. Vi ste biskupe Antune, kao dobar pastir služeći Požeškoj biskupiji i Crkvi učinili mnogo toga ne samo na duhovnom i pastoralnom planu i životu biskupije, nego i na području društvenog, znanstvenog, političkog života, ali i na području ekumenskog i međureligijskog dijaloga. Vjerujem da ćete i nadalje svojom mudrošću i darovima koje Vam je Bog dao obogaćivati život naše Požeške biskupije i Crkve. Neka Vam Bog udijeli ono što bih i samome sebi poželio, ako doživim umirovljenje, zdravlje i dug život.
Pozdravljam i zahvaljujem na dolasku mons. Tomi Vukšiću, vrhbosanskom nadbiskupu i metropolitu i predsjedniku Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, nadbiskupije u kojoj sam odrastao i proveo djetinjstvo, otkrio ljepota života i vjere te ušao u otajstvo Isusove ljubavi po svetim sakramentima te po redovničkom i svećeničkom pozivu.
Zahvaljujem na dolasku i pozdravljam sve ostale nadbiskupe i biskupe iz Hrvatske, Bosne i Hercegovina, Srbije, Makedonije i Mađarske, izaslanicima biskupa, tajniku Apostolske nuncijature u RH te svim tajnicima biskupskih konferencija, generalnim vikarima, rektoru zavoda sv. Jeronima iz Rima, svim časnim majkama, provincijalima, provincijalkama, redovnicama i redovnicima.
Pozdravljam i zahvaljujem svojoj braći iz Provincije i Reda na čelu sa generalnim ministrom fra Amnadom Truhilo Canom i odsutnim provincijalom fra Brankom Lovrićem. Redovnička formacija, odgoj, služenje i službe koje sam primao u Provinciji dio su moga identiteta, života i poslanja u služenju Crkvi, a od danas na poseban način Požeškoj biskupiji. Nije lako poslije više od četrdeset godina krenuti u novu stvarnost života i Crkve. Zahvaljujem svoj braći koja su došla iz Italije, Amerike, Njemačke i Austrije, a posebno fratrima i sestrama franjevkama sa Ksavera s kojima sam proživio posljednih nekoliko godina života.
Posebno pozdravljam i zahvaljujem fratrima i časnim sestrama Toliškog samostana, koji su me uvijek pratili i bili uz mene u mom odrastanju, studiju, redovničkom i svećeničkom životu. Vjerujem da će se vaš potpora i blizina nastaviti i dalje.
Pozdravljam i zahvaljujem za dolazak i prisutnost svim predstavnicima sestrinskih Crkava: pravoslavne, evangeličke i reformirane kršćanske kalvinske Crkve.
Iskreno zahvaljujem za dolazak i pozdravljam sve predstavnike civilnih vlasti: ministre, Saborske zastupnike, župane, gradonačelnike, načelnike te sve predstavnike društvenih, znanstvenih, zdravstvenih, policijskih, vojnih i ostalih institucija, branitelja domovine i udruga te potpredsjednika Hrvatskoga sabora.
Veliku zahvalnosti izričem svim medijima za prenošenje ovoga slavlja i što su omogućili da se ovo zajedništvo ostvari sa vjernicima i ljudima diljem svijeta.
Posebni pozdrav i zahvalnost upućujem vama dragi svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i kandidati Požeške biskupije. Moje poslanje je kao i vaše utemeljeno i oslonjeno na Krista Isusa koji je smisao našega života, poslanja i služenja. Biskup nije sam sebi svrha, pa tako ni svećenik, redovnik, redovnica ili bilo koji vjernik, nije sami sebi svrha. Naša svrha je u Bogu, koji nam u Inkarnaciji svoga Sina otkriva smisao našega poslanja i naviještanja Radosne vijest i spasenja. On je i naš Učitelj koji jasno govori: „Učite se od mene i naći ćete spokoj dušama svojim“ . Onaj tko se uči od Isusa otkriva da ljudi današnjeg vremena traže Isusovu metodu koju bih ja nazvao evangelizacija srca.
Pozdravljam i zahvaljujem mojoj župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi, svim župljanima, a posebno mještanima i vjernicima mojih Matića i svih drugih sela Toliške župe, kao i onima iz župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja iz Županje gdje sam primio sakrament svetoga krštenja i započeo život djeteta Božjega, zatim vjernicima župa Kopanice, Vidovice, Oštre Luke – Boka i ostalih mjesta Oraške općine, kao i župljanima gradova u kojima sam pastoralno djelovao: Belišća, Splita, Zadra, Zagreba, Gračana i ostalih župa gdje sam povremeno na ispomoć dolazio.
Upućujem zahvalu i pozdrav svim vjernicima Požeške biskupije, koji ste došli s raznih strana kao i vama koji nas put medija pratite iz svojih obitelji, a posebno vam koji ste na svojim bolesničkim posteljama, nemoćni, stari i sami, kao i vas drage obitelji, očevi i majke, djeco i mladi, ali i svima vama koji ste nositelji ili djelatnici bilo koje građanske institucije. Neka se po vama promiče opće i društveno dobro. Bogu je svatko dragocjen, važan i od Njega voljen. Svima vam u ovu Zlatnu dolinu dolazim u susret iskrena i otvorena srca, a vama dragi mladi, danas se posebno obraćam i pitam sebe i vas, može li ova Zlatna dolina biti zlatna bez vas? Čuvajte svoje obitelji, čuvajte sebe i sve što vam je Bog dao. Neka se u vama i vašim obiteljima nastani živi Bog koji jedini donosi i daje pravu radost i mir.
Posebnu zahvalnost upućujem djelatnicima biskupskog Ordinarijata i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji ovog slavlja, svećenicima, vjeroučiteljima, volonterima, policiji, redarima, svim zborovima, bogoslovima, kandidatima, ministrantima i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji ovoga slavlja.
Kad promatram svoj život od začeća do današnjeg dana zapažam i zastajem preda tajnom Božje providnosti, pred Bogom koji sve stvara i svime upravlja, nikad mu dovoljno neću moći zahvaliti za milosni dar života jer mogao sam i ne postojati. U ovom čudu života On izvor je moje radosti i mira. Radosti koja nije naivnost, koja i u poteškoćama daje smisao i ljepotu života. Ona se nikada ne može kupiti, ali se uvijek i na različite načine drugome može darovati.
„Uđi sam u sebe“ govorio je sveti Augusti, jer u tvojoj nutrini prebiva Isus. U nutrini bića odzvanjaju najdublje riječi koje nam Bog i ljudi govore, najdublje poruke. Tko u dubini svoga bića osluškuje Boga, ljude i sve stvoreno, ne doživljava samo ljepotu mira i Božje blizine, nego otkriva ljepotu Boga tražitelj te prima Njegovo svjetlo na životnom putu. Kad Bog u tišini govori on nas ne ispunja samo svojom blizinom, nego donosi savršeni mir koji nam prožima dušu i srce. To je iskustvo koje s psalmistom ponavljamo „ Samo je u Bogu mir dušo moja“. Koliko je mir važan za naš život svakodnevno zapažamo. Isus učenicima daje poslanje da budu nositelji i navjestitelji mira: „U koju god kuću uđete najprije recite: Mir kući ovoj…“
Marijino Majčinsko Srce kucalo je za Sina Božjega koji nas na posebna način po otajstvu presvetoga Tijela i Krvi povezuje sa sobom i s svojom Majkom. Srce Isusove i njegove Bezgrešne Majke Marije su upoznali, zavoljeli i u vjeri živjeli sv. Lovro, sv. Terezija, bl. Alojzije Stepinac, bl. Jula Ivanišević, sv. Franjo, sv. Ivan Pavo II i tolik vjernici, sveci i mučenici u povijest Požeške biskupije.
Dok vam svima iskreno zahvaljujem na svim vašim čestitkama, molitvama, darovima, željama sve vas povjeravam zagovoru i zaštiti Bezgrešnog Srca naše nebeske Marije te obećavam svoje molitve za vas i sve vaše. Još jedno svima srdačno zahvaljujem i neka vas sve prati Božji blagoslov. Amen! (kta/ika)
