Papa Franjo piše predgovor talijanskoj verziji knjige “Come Forth: The Raising of Lazarus and the Promise of Jesus’s Greatest Miracle” američkog isusovca oca Jamesa Martina, u kojem nas podsjeća da Isus nije samo govorio o vječnom životu ; Dao nam ga je.
Od pape Franje
Otac James Martin, autor mnogih drugih knjiga koje poznajem i cijenim, zaslužuje našu zahvalnost za ovaj novi tekst posvećen onome što on naziva “Isusovim najvećim čudom”: Lazarovom uskrsnuću. Mnogo je razloga da mu se zahvalimo, usko vezanih uz način Dođi naprijed odvija se. Uvijek je fascinantno, a nikad predvidljivo.
Prvo i najvažnije, otac James oživljava biblijski tekst. On ga analizira očima i erudicijom raznolikog skupa pisaca koji su duboko istražili ovaj odlomak, uhvativši njihove mnoge aspekte, naglaske i tumačenja. Ali njegovo čitanje je uvijek “ljubavno”, nikad odvojeno, niti hladno znanstveno. Otac James ima perspektivu osobe koja se zaljubila u Riječ Božju. Dok sam čitao pomne argumente i egzegeze biblijskih znanstvenika koje on citira, natjeralo me da se zapitam koliko često uspijevamo pristupiti Svetom pismu s “glađu” osobe koja zna da je ta riječ doista Riječ Božja.
Činjenica da Bog “govori” trebala bi nas svaki dan malo potresti. Biblija je uistinu hrana koja nam je potrebna da bismo se nosili sa svojim životom. To je “ljubavno pismo” koje je Bog poslao – od davnina – muškarcima i ženama koji žive u svakom vremenu i na svakom mjestu. Cijeniti Riječ, voljeti Bibliju, nositi je sa sobom svaki dan, s malom knjižicom Evanđelja u džepu, možda je čak povući na pametnom telefonu kada imamo važan sastanak, ili težak susret, ili trenutak nelagoda… akcije poput ovih pomoći će nam shvatiti u kojoj je mjeri Sveto pismo živo tijelo, otvorena knjiga, živi svjedok Boga koji nije mrtav i zakopan na prašnjavim policama povijesti. Umjesto toga, Sveto pismo uvijek putuje s nama, čak i danas – a hoda i s vama, koji sada otvarate ovu knjigu, možda zaintrigirani ovom dobro poznatom pričom čije duboko, puno značenje ipak nisu svi razumjeli.
Štoviše, ove stranice sadrže jednu od istina kršćanstva koja uvijek ostaje aktualna i koja ostaje plodna. Evanđelje je konkretno i vječno; ono ima isto toliko veze s našim unutarnjim bićem i našim unutarnjim životom koliko i s poviješću i svakodnevnim životom. Isus nije samo govorio o vječnom životu; Dao nam ga je. On nije samo rekao “Ja sam uskrsnuće”; Također je uskrsnuo Lazara, koji je bio mrtav tri dana.
Kršćanska vjera je uvijek prisutno miješanje vječnog i kontingentnog, neba i zemlje, božanskog i ljudskog – nikad jednog bez drugog. Kad bi naša vjera bila samo “zemaljska”, što bi je razlikovalo od bilo koje dobronamjerne filozofije, ili dobro strukturirane ideologije, ili dobro razvijenog načina mišljenja? To ostaje jednostavno to – teorija odvojena od vremena i povijesti? Kad bi se kršćanstvo bavilo samo “poslije” ili samo vječnošću, to bi bila izdaja izbora koji je Bog izvršio jednom zauvijek, dodijelivši svoj sudbinu cijelom čovječanstvu. Gospodin se nije ‘pretvarao’ da se utjelovio. Odlučio je ući u ljudsku povijest kako bi povijest muškaraca i žena poprimila oblik Kraljevstva Božjega, vremena i mjesta gdje mir niče, nada postaje sadržajna, a ljubav život.
Svi smo mi, dakle, Lazari. Čvrsto se ukorijenivši u ignacijansku tradiciju, otac Martin nas izravno uvodi u priču o ovom Isusovom prijatelju. I mi smo Njegovi prijatelji – “mrtvi” kao što ponekad jesmo zbog svojih grijeha, svojih promašaja i nevjere, malodušnosti koja nas obeshrabruje i slama naš duh. Isus se gotovo ne boji približiti nam se – čak i kada “smrdimo” poput mrtvog tijela koje je bilo pokopano tri dana.
Ne, Isus se ne boji naše smrti ili našeg grijeha. On čeka ispred zatvorenih vrata našeg srca, onih vrata koja se otvaraju samo iznutra, koja zaključavamo dvostrukim zasunom kad god pomislimo da nam Bog nikada ne bi mogao oprostiti. Ali dok čitamo detaljnu analizu Jamesa Martina, praktički možemo osjetiti duboko značenje onoga što Isus čini kada se nađe pred mrtvim čovjekom koji je stvarno mrtav, čije tijelo ispušta gadan miris – metafora moralne truleži koju grijeh proizvodi u našim dušama. Isus se ne boji približiti se grešnicima – bilo koji grešnik, čak i najdrskiji i najneustrašiviji. Ima jednu jedinu preokupaciju: da nitko ne nestane, da nitko ne bude lišen mogućnosti da osjeti zagrljaj Njegovog Oca pun ljubavi.
Zanimljivo je da se čak i poznati suvremeni romanopisac poput Cormaca McCarthyja, koji je umro 2023., zadržao nad pitanjem što bi moglo biti “djelo Božje”. Jedan od likova u Gradovi ravnice (1998) kaže: “Vjerovao je u Boga iako je sumnjao u ljudske tvrdnje da poznaju Božji um. Ali taj Bog koji ne može oprostiti nije bio nikakav Bog.” Upravo tako: Božji “posao” je opraštati.
Čitajući knjigu oca Jamesa Martina također sam se prisjetio retka Alberta Maggija, talijanskog proučavatelja Biblije. O uskrsnuću Lazara ovako je napisao: “Ono što nas Isus ovim čudom uči nije toliko da mrtvi ustaju, nego da živi ne umiru!” Kakav divan uvid i kakav paradoks! Naravno, mrtvi ustaju, ali kako je istinito podsjetiti se da mi živi nikada ne umiremo! Da, smrt dolazi, ne samo za nas, već i za naše obitelji i one koji su nam dragi – za sve, zapravo.
Vidimo toliko smrti posvuda, nepravedne i bolne smrti, smrti uzrokovane ratom, nasiljem, Kainovim zlouporabom moći prema Abelu. Ali mi muškarci i žene smo predodređeni za vječnost. svi od nas jesu. Svatko od nas je “polupravac” ili “zraka”, da posudimo koncept iz geometrije: svatko od nas ima početnu točku – naše rođenje na ovom planetu – ali svi naši životi pokazuju prema beskonačnom. Da, tako je, prema beskraju! Ono što Sveto pismo naziva “vječnim životom” je život koji nas čeka nakon smrti. To je život koji već možemo dodirnuti upravo ovdje i upravo sada, sve dok ne živimo u egoizmu koji nas rastužuje, već u ljubavi koja širi, širi naša srca. Stvoreni smo za vječnost.
Lazarovo uskrsnuće – za kojeg znamo da nam je prijatelj, zahvaljujući ovoj knjizi Jamesa Martina – podsjeća nas na tu činjenicu i svjedoči o njoj.
Franje, Vatikan, 11. ožujka 2024
Ovo je predgovor za Lazzaro Vieni Fuori, Jamesa Martina, SJ, koji je objavila Libreria Editrice Vaticana (LEV), prijevod na talijanski jezik Come Forth (HarperOne). Predgovor pape Franje preveo je na engleski dr.sc. Griffin Oleynick.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
