Prilikom stručnoga posjeta Zagrebu u organizaciji Centra za proučavanje odnosa znanosti i religije, dr. Michael Fuller, anglikanski svećenik i profesor na Sveučilištu u Edinburghu, objasnio je za Glas Koncila zašto prirodne znanosti i teologija mogu voditi plodonosan dijalog, uz poštivanje međusobnih granica.
Objasnio je i korijene mita o sukobu između vjere i znanosti na anglofonom području koji sežu u 19. stoljeće. „Ljudi poput Th. H. Huxleyja htjeli su razdvojiti znanost od religije i učiniti je profesijom. Njegovi su nasljednici projicirali mit o sukobu znanosti i religije u prošlost, što ne odgovara istini. Tada su, krajem 19. stoljeća, američki autori poput A. D. Whitea objavili važna djela kojima su proširili ideju ‘rata’ između znanosti i religije. U pozadini su bile konkretne agende koje su ti ljudi imali“, rekao je dr. Fuller.
Istaknuo je da Bog čiju bi se egzistenciju moglo eksperimentalno dokazati ne bio Bog, koji je „nemjerljivo veći nego što možemo zamisliti“. U intervjuu je također naveo „Projekt božanskoga djelovanja“, plod suradnje Vatikanskoga opservatorija i Centra za religiju i znanost u Berkeleyu, u Kaliforniji, kao lijep primjer dijaloga teologije i znanosti. (kta/ika)