Nijedna žena neće izbjeći križeve majčinstva jer je svaka žena stvorena da bude majka, bilo fizički ili duhovno.
Moj suprug i ja bili smo blagoslovljeni svjedočiti svećeničkom ređenju dvojice bliskih prijatelja proteklih tjedana. Radost koju su podijelili s prisutnima bila je očita: nikada neću zaboraviti široke osmijehe na njihovim licima dok su prolazili kroz mnoštvo vjernika koji su pratili misu ređenja. To me podsjetilo, prikladno, na procesiju u kojoj sam bio s moj suprug na našoj svadbenoj misi prije gotovo 10 mjeseci — trenutak iz “Mateja 17”, kako bismo ga mogli nazvati, koji podsjeća na Petrove riječi: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti.”
Ali kao što može potvrditi svatko tko je bio oženjen ili zaređen, svi mi na kraju moramo sići s planine. Kršćanska spoznaja te stvarnosti prati te trenutke radosti. Intimno poznavati Gospodina znači znati da je Uskrsnuće nužno pratio križ; vijest o čudesno začetom Kristu pratile su neidealne okolnosti.
Prije mnogo godina razvila sam pobožnost prema Gospi Žalosnoj. Sjećam se da me je posebno zaintrigirala činjenica da se čini da je svaka tuga naše Svete Majke umotana u trenutke radosti. Radosna otajstva krunice, na primjer, protkana su Gospinim žalostima. Dijete je rođeno, ali nema gdje nasloniti glavu. Prikazan je u Hramu, ali Šimun proriče da će Gospino srce biti probodeno.
Gospin pohod svetoj Elizabeti čini se posebno čistim trenutkom radosti: kako bi se na bilo koji drugi način moglo ispuniti slavlje dugog čekanja žene na majčinstvo? Ali ovu čistu radost zbog vijesti o Elizabethinoj trudnoći, možemo zamisliti, prati mnogo godina tuge zbog njezine očite neplodnosti. Ova tuga nam se čini stvarnom i bliskom. Tko ne poznaje par koji dijeli ovaj križ?
Moj muž i ja bili smo u braku samo sedam mjeseci kada smo saznali da smo trudni – ali vijest je ipak bila dobrodošlo iznenađenje i olakšanje.
Nakon razočaranja zbog, za što sumnjamo, vrlo ranog pobačaja – “kemijske trudnoće”, kako bi je neki mogli nazvati – uslijedilo je šest mjeseci negativnih testova na trudnoću. Uzimajući sve u obzir, slabašni drugi redak koji se pojavio na tom malom papiriću u veljači činio mi se nevjerojatnim. U nekim trenucima i dalje se čini nevjerojatno.
Nas sigurno ne bih ubrojio među mnoge parove koji su doživjeli ili trenutno proživljavaju duga razdoblja neplodnosti. Ali naša kratka sezona čekanja dala nam je mali okus ovog križa. Tijekom tog vremena, prijateljica koja je iskusila i čekanje i gubitak podijelila je sa mnom svoje uvjerenje da, za neke, križ majčinstva ima oblik neplodnosti. Dok na neplodnost često gledamo kao na prepreku majčinstvu, ona mi je mudro rekla da je svakoj ženi dano majčinsko srce i da je neispunjena želja da nosi život način na koji neke žene doživljavaju Gospodinovu izjavu Evi da „u boli ćeš rađati djeca” (Postanak 3,16).
Uskrsnuće zahtijeva križ. Za mnoge je križ izrazito težak.
U pro-life pokretu često svjedočimo suprotnom scenariju: Marijinom scenariju, ako hoćete. Žena u ranjivoj situaciji — bez resursa ili podrške svoje zajednice — iznenađena je kada sazna da je trudna. U mnogim slučajevima, zbog okolnosti u kojima se nalazi, ova žena je užasnuta donošenjem djeteta na svijet – toliko užasnuta, zapravo, da je abortus prihvatljiviji od budućnosti koja joj je predviđena.
Ali kao što Marija pokazuje, prihvaćanje križa donosi dobre plodove.
Radost prati besplatno dan život.
Ako sam išta naučila iz ovih 10 mjeseci braka – od kojih je šest bilo obilježeno željom za djecom, a četiri od kojih su definirana velikim “otpuštanjem” u trudnoći – to je da vrh planine nikada nije trebao potrajati. Pad nam je to obećao. Štoviše, nijedna žena neće izbjeći križeve majčinstva jer svaka žena je napravljen majci, bilo fizički ili duhovno. Elizabeta je simbol ove stvarnosti: cijeli život čekanja da se ispuni Božje obećanje, da njezin križ dočeka uskrsnuće.
Za radost da knjiži njezinu tugu.
Ali pretpostavljam da je Elizabeth živjela svoje majčinstvo mnogo prije nego što je postala biološka majka. Pretpostavljam da je živjela svoju želju za djecom prateći žene koje su joj se našle na putu. Pretpostavljam da je Marijin posjet bio uzvratni dar, dar uzvraćen za mnoge “posjete” koje je Elizabeta učinila drugima tijekom svog života. Pretpostavljam da je Elizabethin život bio slobodno dan.
Elizabethin život bio je život majke.
Moja molitva za žene koje razmišljaju o današnjem Blagdan Pohoda bit će da bi mogli vidjeti svoje vlastite križeve u križevima ovih žena. Bez obzira na to čekamo li budućnost s nadom ili predviđamo patnju koju nosi, suočavamo se s ovim stvarnostima sa srcima koje nam je dao Bog – srcima stvorenim za majku, stvorenim da ih besplatno dajemo za druge.
I baš kao što je za uskrsnuće potreban križ, tako i radost prati besplatno dan život.
Mary Kate Zander izvršna je direktorica organizacije Illinois Right to Life, a prije je bila intervjuirao Registar i služio je kao a Registrirajte suradnika.
