Pavao VI. nije bježao od patnje koja će uslijediti ponavljanjem drevnog nauka Crkve o kontracepciji.
Moja se mlađa sestra udala prošli petak. U jednom trenutku prijema iz zvučnika je treštala omiljena pjesma moje majke. Moja braća i sestre požurili smo na plesni podij, supružnici i potomci u pratnji, plesati oko nje i mog oca. U tom trenutku, okružen sa svojih osmero braće i sestara i držeći svoju malu kćer u jednoj ruci i ruku svog najstarijeg sina u drugoj, pomislio sam, prilično šaljivo, na papu svetog Pavla VI.
Pavao VI., čiji je rođendan 26. rujna, nedvojbeno je imao opipljiviji utjecaj na moj život od većine papa, čak i među kanoniziranim. Njegova enciklika iz 1968. Humanae Vitae, definitivno je potvrdio tradicionalni nauk Crkve protiv uporabe umjetne kontracepcije. Tim učenjima i vjernom svjedočanstvu mojih roditelja dugujem postojanje svoje braće i sestara.
Odrasla sam u domu koji je velikim dijelom oblikovan crkvenim učenjem o kontracepciji, koje je tako lijepo objasnio Pavao VI., i to me pratilo u mom pozivu žene i majke. Ponekad to primim ljubazno, ponekad manje. Kad god u ruci držim pozitivan test na trudnoću, radosti ima u izobilju, ali i straha u izobilju. Suprug i ja smo doživjeli spontane pobačaje i izuzetno teške trudnoće. Svaki put se neprestano brinem. Kako ću izdržati devet mjeseci bolesti i još uvijek moći služiti svojoj obitelji? Što ako nas ovaj maleni napusti i pridruži se bratu ili sestri na nebu? Koje ću žrtve morati tražiti od drugih u moje ime dok rastem u ovom životu? Kakve će se žrtve od mene tražiti?
Pavao VI. nije bježao od patnje koja će uslijediti nakon življenja poziva Crkve na otvorenost životu. U uvodnim redovima Humanae Vitae, on odmah priznaje da poteškoće i teškoće često prate radost novog života, i prepoznaje tu inherentnu napetost u cijeloj enciklici. Ali čak i dok izražava svoje suosjećanje s bračnim parovima, nježno ih podsjeća da oni nisu i ne mogu se ponašati kao Bog. Poricanje ove istine znači signalizirati da smo “spremni da se odgovornost za stvaranje života prepusti proizvoljnoj odluci ljudi” (HV). Bog je ili Stvoritelj koji voli sve i zna sve, koji poznaje želje naših srca i planove za naše živote bolje nego što bismo mi ikada mogli, ili je on samo apstraktan entitet kojeg možemo slijediti kako to odgovara našim željama. On ne može biti oboje.
Pavao VI. proglašen je blaženim 2014., nakon potvrde čuda po njegovu zagovoru 1990-ih. Drugo potvrđeno čudo, koje se dogodilo 2014., otvorilo je put njegovoj kanonizaciji 2018. Kroz prekrasan prikaz Providnosti, oba su čuda uključivala ozdravljenje nerođenog djeteta. Volim ovo. Volim da je dokaz koji imamo da je ovaj veliki Papa na nebu, da zagovara za nas pred Božjim prijestoljem, čudesno ozdravljenje dvije slatke nerođene bebe. Koliko beba duguje svoj život svetom Pavlu VI.? Koliko ljudi duguje svoje postojanje ovom hrabrom svecu, koji je stajao u procjepu, štiteći svoje voljeno stado od razaranja seksualne revolucije? Gotovo 2000 godina prije papinstva svetog Pavla VI., Isus je radikalno promijenio kulturološku percepciju djece kao imovine u darove od Boga. Prije više od 55 godina ovaj hrabri papa hrabro je naviještao Kristov nauk da djecu ne treba promatrati kao teret ili robu, već kao nezamjenjive i neponovljive jedinke stvorene radi njih samih, ljubljene od njihova Stvoritelja.
