U četvrtak, 23. svibnja 2024. u jutarnjim satima, prvoga dana boravka u Lurdu, sudionici 30. hodočašća Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lurd, okupili su se, odjeveni u svečane odore, ispred Hotela Christina u sklopu 64. međunarodnog vojnog hodočašća.
U postroju, praćeni koračnicama orkestra Oružanih snaga RH krenuli su u Gospino svetište pred Spilju ukazanja, mjestu gdje se Blažena Djevica Marija ukazala maloj siromašnoj djevojčici sv. Bernardici Soubirous.
Euharistijsko slavlje pred Spiljom ukazanja predvodio je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan, uz koncelebraciju nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića, generalnog vikara don Marka Mede, vojnih i policijskih kapelana i drugih svećenika. Klapa HRM-a „Sv. Juraj“ i klapa MUP-a „Sv. Mihovil“ predvodile su liturgijsko pjevanje, uz sviranje Orkestra HV i orgulje.
Biskup Bogdan u svojoj je homiliji podsjetio hodočasnike na posebnu važnost Špilje ukazanja: „Papa Benedikt XVI. za svoga posjeta Lurdu prigodom obilježavanja 150. obljetnice Gospinih ukazanja u svojoj je propovijedi održanoj ovdje 14. rujna 2008. rekao i sljedeće: ‘Primarna je zadaća lurdskoga svetišta biti mjesto susreta s Bogom u molitvi i mjesto služenja braći, osobito za prihvat bolesnika, siromaha i svih onih koji trpe. Na ovom mjestu Marija nam dolazi kao majka, uvijek dostupna za potrebe svoje djece. Kroz svjetlo koje prosijava iz njezina lica otkriva nam se Božje milosrđe. Dopustimo da nas dotakne njezin pogled: on nam govori da smo svi ljubljeni od Boga, nikad napušteni!’“ Biskup je istaknuo utješnost te misli: “Kroz svjetlo Marijina lica progovara nam Božje milosrđe; njezin nam majčinski pogled govori da nas sve Bog sve ljubi i da nikada, nikada nismo napušteni! To je istina na kojoj sa sigurnošću možemo graditi zdanje našega života.“
„Svi znamo, naš je ljudski život prečesto izložen mnogim izazovima i poteškoćama koje nas pritišću, koje nas žaloste, koje nam uzrokuju i boli i jade. To je tako na ovom svijetu. On nije idila u kojoj živimo netaknuto i bez poteškoća. Više sliči areni u kojoj se iz dana u dan hrvamo i dobivamo udarce koji počesto prijete da nas do krajnosti poraze i onesposobe. Bilo da se radi o bolestima, bilo da se radi o materijalnoj ili duhovnoj bijedi, bilo da se radi o nesigurnostima razne vrste ili pak o obiteljskim poteškoćama, o tegobama i opasnostima svakodnevnog profesionalnog života na našem radnom mjestu… borba je stalna. No, u toj borbi nismo sami. Nikad nismo napušteni. Gospodin je s nama! Štoviše: Ne samo da je On s nama; nego je On u nama. On je živ u našim životima, prisutan u nama snagom svoje milosti. Zato naše nevolje nisu samo naše: one su i Kristove; i naše patnje, nisu samo naše; one su i Kristove.“, rekao je biskup.
Biskup Bogdan je okupljene vjernike pozvao da Bogu predaju sav svoj život, kako bi ga on mogao ispuniti i trajno ispuniti i trajno ga preobražavati snagom svoje milosti: „On je onaj koji nas u potpunosti razumije, napose u našim nevoljama. Pristajući po svom utjelovljenju, u svom ljudskom tijelu, biti supatnikom s nama ljudima uzevši na sebe sve naše ljudske boli, postao je i našim jedinim pravim liječnikom i tješiteljem, čija je patnja postala ljekovita ljudskomu rodu. ‘Doista, poručuje nam Poslanica Hebrejima, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći’ (Heb 2, 18). On je onaj milosrdni Samaritanac koji se sagiba nad našim ranjenim i ugroženim egzistencijama koje su često i ostavljene i zanemarene i odbačene, da nas pridigne, da nam povije rane, da se za nas pobrine i da nas spasi. Krist Gospodin je ‘liječnik koji liječi sve bolesti, iscjeljuje čovjekovo tijelo i dušu.’ On je medicus i medicina, liječnik i lijek. On sam, Isus Krist, je naša utjeha.“
Na kraju propovijedi, biskup Bogdan je istaknuo kako se posebnost toga mjesta sastoji upravo u tome što je ono mjesto posebne Božje utjehe: „ Ovo sveto mjesto, mjesto je posebne utjehe za svakog od nas. Zato u njega rado i često dolazimo. Zato rado i često u njega svake godine dolaze milijuni hodočasnika. Ona, Gospa, koja je, kako Crkva moli, pod križem Sinovima dok je trpjela najljuće boli, bila utješena nadom njegova uskrsnuća , tu utjehu baš ovdje, u Lurdu, želi svojim majčinskim zagovorom kod svoga Sina i svima nama darovati, i tako nas utješiti“
Nakon svete mise uslijedilo je tradicionalno fotografiranje za službenu fotografiju 30. vojno-redarstvenog hodočašća u Lurd i križni put na lurdskoj kalvariji. (kta/ika)
