Svaki put nakon dugogodišnjeg rada ovoga Centra treba reći: velika hvala svima koji su pomogli u gradnji, opremanju i radu! Oni su spasili tisuće djece s teškoćama i pomogli da se pripreme za školu i život, piše portal Svjetlo riječi.
U„Zlatnom cekinu” rade tri ustanove: Poliklinika, koja ima svaki dan preko 120 djece s teškoćama na pregledima i terapijama, „Pružanje socijalnih usluga”, koja ima tjedni smještaj, dnevni boravak i pruža socijalne usluga u obitelji, tj. „patronažu” s 45 djece s teškoćama i „Cekin” Dječji vrtić, koji ima svaki dan 120 djece s tim da je od toga broja 45 djece s teškoćama. One su privatne i neprofitne ustanove na brizi Franjevačke Provincije „Bosne Srebrene” u kojima radi oko 70 stručnih i pomoćnih djelatnika te svaki dan imaju oko 220 djece s teškoćama. Od lokalne zajednice niti od nadležnih Ministarstava one nisu financirane nego sufinancirane. Kroz ovo vrijeme rada najviše problema imali su radnici „Cekina“ Dječjeg vrtića i „Pružanja socijalnih usluga“ čije su plaće bile puno manje od plaća društvenih ustanova. Uplate za njih nisu godinama povećavane, jer su prioritete imale neke druge stvari. Također još i druge sufinancirane ustanove prolaze ovu istu sudbinu – za dobiveni novac teško će moći naći stručnog radnika. Ovakvih ustanova, kao što je ovaj Centar, nema u Hrvatskoj pa će trebati tražiti rješenje – u Centru se ne planiraju predati! Hrvatska nije u rangu Afrike ili nekih krajeva razorenih ratom, ona je dio Europe te će morati moliti i tražiti veću pomoć od nadležnih Ministarstava, lokalne zajednice i dobrih ljudi.
Ministarstvo zdravstva dosta je bolje pratilo rad Poliklinike, koja se brine za djecu s raznim: motoričkim problemima, intelektualnim, govornim teškoćama i znakovima autizma. Kako u zadnje vrijeme i u ovom kraju ima dosta djece sa znakovima autizma, Poliklinika želi povećati broj usluga i uvesti nove oblike rada i za njih te zaposliti još nekoliko novih stručnih osoba. Unatoč problemima ona se i dalje trudi nošena vjerom koja ih potiče da liječe bolesne i one koji su u nevolji kao što ih uči Evanđelje (Mt 25,31-46). Nošeni nadom očekuju da će dobri Bog preko dobrih ljudi pomoći ovaj rad, kao što pomaže slične ovakve ustanove u SAD-u, Europi i svijetu, koje pripremaju ovakvu djecu za školu i život. Da bi Poliklinika s ovim poslom krenula, tri godine čeka novo ugovaranje s HZZOm. Pripremili su prostor i opremu: dobro uređenu sobu za senzornu integraciju, nabavili novi uređaj neurofeedback, uredili još nove kabinete i školovali stručno osoblje. Nije ovo lak posao, ali najviše žale što za ovakvu djecu vrijeme rane intervencije prolazi pa će im biti sve teže pomoći.
Ovakvim poslovima i problemima bavi se i danas ovaj Centar. Na početku njegovog rada rekao je pokojni P. Ernesto Caroli (osnivač dječjeg zbora „Zecchino d`oro” i Antonianuma u Bologni): „Treba dobro paziti na kvalitetu rada i uzdati se u Božju providnost!” Ove savjete nitko ne zaboravlja. Svaki put nakon dugogodišnjeg rada ovoga Centra treba reći: velika hvala svima (donatorima, djelatnicima Centra i brojnim prijateljima!) koji su pomogli u gradnji, opremanju i njihovom radu! Oni su spasili tisuće djece s teškoćama i pomogli da se pripreme za školu i život! Pitat će dragi Bog svakoga od nas: „Kad sam bio bolestan, u nevolji… jeste li mi pomogli?” (Mt 25, 31-46). Za Vašu pomoć „Zlatni cekin” će biti svima jako zahvalan. Svaka pomoć ovdje je dragocjena. (kta/svjetlorijeci.ba)
