U organizaciji Generalnog tajništva Biskupske sinode i Dikasterija za kler, zajedno s Dikasterijima za evangelizaciju i Istočne Crkve, održan je u Sacrofanu i Rimu, od 28. travnja do 2. svibnja međunarodni susret „Župnici za Sinodu“.
Na susretu su sudjelovala 193 župnika iz stotinu zemalja. Predstavljali su župnike cijeloga svijeta. Kao delegat Hrvatske biskupske konferencije na susretu je sudjelovao don Edvard Punda, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, župnik Župe sv. Petra ap. iz Splita.
Na susretu sa župnicima čitavo su vrijeme aktivno sudjelovali kard. Mario Grech, Generalni tajnik Sinode, kard. Lazzaro You Heung-Sik, prefekt Dikasterija za kler, podtajnik Sinode biskupa mons. Luis Marin de san Martin i podtajnica s. Nathalie Becquart. Uz njih su bili i pet stručnjaka-eksperata koji su pratili radove i održavali poticajna predavanja: V. David (biskup, Filipini), B. Ndubueze Ejeh (kanonist, Nigerija), T. Halík (teolog, Češka), G. Routhier (teolog, Kanada) i M. L. Zervino (sociologinja, Argentina), te posebni tajnici XVI. redovite Opće skupštine Sinode biskupa kao i profesori s Papinskog Sveučilišta Gregorijana, savjetnici Tajništva Sinode.
Svaki dan je bio intenzivan: uz zajedničku Jutarnju molitvu, osobnu adoraciju pred Presvetim oltarskim Sakramentom, zajedničko slavljenje Euharistije, župnici su imali intenzivan rad/razgovor u grupama prema metodi Razgovor u duhu, koju posebno promovira i voli papa Franjo. Susret je svaki dan započinjao zajedničkom pjevanom Jutarnjom molitvom, potom su slijedila predavanja sinodalnih stručnjaka. Potom je svaki župnik išao u adoraciju pred Presvetim oko pola sata. Nakon toga se više od dva sata radilo u grupi. Potom bi se nakon ručka i kratke pauze, vraćali u sinodalnu dvoranu gdje bi bila plenarna rasprava na kojoj bi neke od grupa iznijeli dinamiku svoga razgovora. Potom su se sinodalni stručnjaci osvrtali na ta iskustva, a onda bi se opet vraćali u rad u grupama.
Metodu Razgovora u duhu predstavila je s. Nathalie Becquart, podtajnica Sinode. Ključna je molitva, izručivanje Ocu i razgovor s Gospodinom Isusom te slušanje Duha Svetoga kako bi svatko mogao pripremiti svoj doprinos s obzirom na teme/pitanja o kojima će se raspravljati i razlučivati. Posebno je važno ovo: dok drugi govori, samo slušati, izbjeći svaku napast da dok drugi govore mislimo o onome što ćemo mi reći ili smišljamo vlastiti govor. Potpuno se koncentrirati na ono što drugi govori. Nakon što svatko iznese svoje iskustvo s obzirom na temu, opet slijedi kratko vrijeme osobne molitve. Nakon osobne molitve, svaki sudionik govori o onome što ga je dirnulo u iskustvu drugih, ili ono na što je imao neki otpor. Nakon toga opet slijedi kratko vrijeme osobne molitve i šutnje i potom svatko može slobodno uzeti riječ i dodati i druge stvari koje je možda zaboravio ili su mu se naknadno otvorile u srcu i umu.
Kako bi ta metoda bila uspješna, svaka grupa dobila je jednog pomagača (facilitatore) koji je sudionike uvodio u teme kako su donesene u Relazione di Sintesi, te konkretna pitanja koja su bila pripremljena za svaki dan susreta. Facilitatore, u slučaju grupe don Edvarda Punde, dr. Eva Gullo, laikinja, ozbiljno je vodila razgovor u radnim grupama, držeći se predviđenog vremena za govor (4 minute za dijeljenje iskustva, 2 minute za drugi dio u kojem se govori o onome što nas je diralo u iskustvu drugih) i vraćajući sudionike uvijek u bit stvari. U većini grupa bilo je prisutno 11 svećenika. U grupi don Edvarda bili su još župnici iz Brazila, Mađarske (jedan latinskog a jedan istočnog obreda), Bugarske, Costa Rice, Iraka, Rumunjske, Južne Koreje, Slovenije i Oceanije.
Prvoga dana dijelila su se iskustva s obzirom na temu Lice sinodalne Crkve. Uglavnom je bilo predstavljanje vlastitih zemalja, biskupija i župe. Govorilo se o župnoj sinodalnoj dinamici, broju vjernika, duhovnih stvarnost, sakramentalnom životu, ali i o političkim situacijama, odnosu s biskupima, povjerenju vlastitih biskupa u sinodalni proces. Vidljiva je bila velika razlika od zemlje do zemlje, od župe do župe. Dok župnik iz Brazila ima oko 30 tisuća vjernika u župi i nedjeljom dvanaest misa, župnik u Bugarskoj uglavnom bude sam na euharistijskom klanjanju četvrtkom. Već iz ovoga je jasno da nije moguće zamišljati neki uniformirani pastoral, pa ni sinodsku dinamiku u svim područjima.
Ta iskustva su bila iznimno dragocjena. Osjetila se parresia, poštovanje jednih prema drugima, istinsko bratstvo. S ljubavlju i velikom pažnjom, zainteresiranošću, slušalo se iskustvo drugih. Potom se otvoreno govorilo o vlastitim iskustvima, također i o onima koja smatramo lošijima, te o vlastitim krivim postupcima i zatvorenosti. Istaknuta je važnost raspoloživosti i otvorenosti prema poticajima Duha Svetoga koji nisu samo nutarnji poticaji, nego su i poticaji koji dolaze od laika. Svi krštenici imaju dar Duha Svetoga za zajednicu kojoj pripadaju. Istaknuta je potreba da biskupi daju jasnija usmjerenja kako formirati laike za sudjelovanje u župnom životu. Jasno je da je riječ o dugotrajnom procesu koji zahtijeva strpljenje i hrabrost. U tome smislu istaknute su misli pape Franje o razlici između uspjeha i ploda: ako i nema vidljivih uspjeha, možda se razvija dobar plod.
Drugoga dana promišljalo se o temi Svi učenici, svi misionari. Svi župnici su naveli primjere različitih karizmi: duhovnih pokreta, zajednica, udruga laika u župama. Istaknuto je kako je riječ o vidljivim plodovima Duha Svetoga te je neosporna njihova važnost za život župne zajednice. Župnici nastoje uvažavati i prihvaćati sve karizme nastojeći pri tome njihovoj međusobnoj povezanosti i uključenosti u život župne zajednice. Posebno je istaknuto kako te stvarnosti u mnogim područjima pomažu župnicima da se dođe u ona područja gdje župnik ne uspijeva, čime se ostvaruje poticaj pape Franje da se ide na periferije. Kao važan plod duhovnih stvarnosti u Crkvi istaknuto je kako se preko njih udaljeni vraćaju u Crvu, spašavaju mnogi brakovi, rađaju zvanja, te kako su upravo laici pripadnici različitih zajednica puni evangelizacijskog žara. Nije samo pitanje kako uključiti laike u smislu da pomažu župniku, nego nadasve to kako učiniti da župa postane mjesto u kojem vjernici mogu rasti u vjeri i zajedništvu.
Poslije večere koja je bila oko 20 sati, župnici su se vratili sinodalnu dvoranu i imali mogućnost otvoreno postavljati pitanja Tajniku i podtajnicima Sinode. Bio je to otvoren razgovor. Kard. Grech istaknuo je da je to Sinoda Naroda Božjega, a župnici su dio tog naroda čiju povijest nose. Župnik je kao neko „mjesto sinteze i susreta“ onoga što dolazi iz baze i onoga što dolazi od biskupa. Na pitanje zašto ovaj susret, s. Nathalie je rekla da upravo zbog toga što župnici žive s ljudima i da su željeli čuti iskustva a ne teorije i ideje. Također je istaknuto kako je ovaj susret poseban jer na konkretan način uči hoditi zajedno te da je već jedan plod Sinode taj što mogu kao župnici živjeti zajedništvo i uzajamnu otvorenost i obogaćivanje tih dana. Podtajnik Sinode, mons. Marin de San Martin podijelio je svoje iskustvo kada ga je Papa zvao za ovu službu. Usporedio je to s pozivom Abrahama da ide u nepoznato. Tako je rekao da i sada ide u nepoznato ali da vidi prisutnost i djelovanje Duha Svetoga od početka.
Nakon toga dijaloga, sudionicima se pridružio mons. Lucio A. Ruiz iz Dikasterija za komunikaciju. Predstavio je projekt Digitalne sinode, odnosno o misiji u digitalnom svijetu. Ako je riječ o digitalnoj kulturi, onda – budući da se kulture trebaju evangelizirati – nema sumnje da je potrebna evangelizacija digitalnog svijeta, u digitalnom svijetu ali i iz digitalnog svijeta. To je bio najintenzivniji radni dan: od 8 do oko 23 sata uz stanke za ručak i večeru te dvije kratke za kavu. Ipak, svi iz sinodske dvorane izlaze zadovoljni i u iščekivanju novih iskustava sutra.
Trećeg dana tema je bila Tkati veze, graditi zajednicu. Svi su govorili o župnim vijećima, pastoralnom i ekonomskom. Zaključeno je da nije temeljno pitanje kako će župnici nešto sagraditi ili da im vjernici iz vijeća pomažu u boljoj organizaciji župnih procesija i slavlja, nego prvotno u tome da najprije oni u svojoj službi imaju mogućnost rasta u vjeri. Primijećeno je da se često kao župnici ne pitaju koliko ljudi koji su im bliski suradnici, ili uopće oni koji imaju neku službu u župi (ili biskupiji) pomažu rastu u vjeri. Istaknulo se, na tragu predavanja prof. Routhiera, da bi ta vijeća trebala pomoći u tome da iskustva iz svijeta i potrebe ljudi lakše dođu do župnika. Svijet ekonomije gotovo nimalo ne poznajemo, a često donosimo odluke na tim područjima, makar ograničene. Promišljalo se o tome kako učiniti da se župljani međusobno povežu, a posebno važno pitanje, na temelju Sažetog izvješća iz listopada 2023. bilo je kako da uključenost župljana u dinamike razlučivanja postane evangelizacijska.
Posljednjega dana bio je susret-dijalog župnika sa Svetim Ocem. Susret je započeo kratkom molitvom. Papa je bio vidno raspoložen. Istaknuo je radost i važnost ovoga susreta. Sedmorica svećenika su mu postavili pitanja u ime svih župnika. Papa je istaknuo neraskidivu vezu između sinodalnosti i sakramenata, posebno euharistije. Na pitanje o sinodalnom procesu u državama pogođenim ratom, Papa je rekao da je uvijek neki rat i da smo sinodalni ako smo nositelji mira. Napomenuo je kako uz velike i žalosne ratove postoje i ratovi u našim biskupijama, ratovi između svećenika. Početak svih ratova je ogovaranje!
S obzirom na sumnjičavost mnogih biskupa i svećenika prema Sinodi, odnosno strah da će se izgubiti nešto od zdravog nauka Crkve, Papa je istaknuo da tko je povezan s Kristom nema straha od drugoga. Ako se s nečim i ne slažemo, bitno je da se ne odvajamo. Potaknuo je župnike je na četiri razine blizine: s Bogom, s biskupom, s braćom svećenicima i s narodom. Sve su važne. Ako se svećenik odvaja od zajedništva sa svojim biskupom, on se gubi.
Na kraju je Papa govorio o važnosti toga susreta i kako je važan kako s obzirom na zajedništvo župnika, na mogućnost dijeljenja iskustava i na poslanje u župama, tako je važan i za Sinodu u listopadu ove godine. Ono što su župnici govorili i predali u Tajništvo činit će važan dio Sinode. Potom je rekao župnicima da imaju posebno poslanje – biti misionari sinodalnosti među kolegama, u biskupijama. Potom je potpisao pismo koje je simbolički po prisutnim župnicima poslao svim župnicima svijeta. Na kraju je Papa osobno pozdravio i rukovao se sa svakim župnikom ponaosob.
Susret je završio euharistijom zahvale u Bazilici svetog Petra. Misu je predslavio kard. Grech, a koncelebrirali su kard. You Heung-Sik, kard. Luis Antonio Tagle, kard. Jean-Claude Hollerich, nadbiskup Marín de San Martín, biskup Pablo Virgil David, te svi župnici koji su bili na susretu.