Popustili smo društvenom pritisku i zahtjevima online školske nastave: u dobi od 12 godina naša su djeca dobila vlastite telefone. Pa ne iphone, ni pametni telefoni…nego “dumbphones”. Znate, one s gumbima.
Naravno, mogli su i dalje gledati filmove na svojim prijenosnim računalima i razgovarati s prijateljima do tko-zna-koliko-o svemu o čemu u školi nisu mogli propisno razgovarati. Tijekom pandemije čak su s prijateljima radili sklekove – online.
Je li dvanaest godina prekasno? Ili je bilo prerano? Nema pravila. I zašto? Zašto se čini da je internetski svijet toliko osoban da roditelji žele zaviriti u živote svoje djece ako žele znati što se događa? Sve više studija pokazuje da su vrijeme provedeno ispred ekrana i neke poteškoće povezane s autizmom povezane.
Štetan sadržaj
Očito, FOMO (fear of missing out) stvara ovisnost našoj djeci. A i nama, odraslima, možda u manjoj mjeri. Ankete nam također govore da su djeca, u prosjeku, izložena internetskoj pornografiji u dobi od 11 godina. Šokantno? Da. I ne govorim o suknji na volan Marilyn Monroe. Neželjeni štetni sadržaj preplavljuje pametne uređaje koje stavljamo u ruke našoj djeci, a – iskreno – niti smo spremni razgovarati o tome niti se suočiti s posljedicama. Internet i njegov utjecaj na naš svakodnevni život vrlo su novi u našem društvu.
Jeste li ikada vidjeli mlade ljude kako stoje jedni pored drugih i hvataju telefone? Mladi parovi drže se (jednom) rukom, a drugom gledaju u svoje telefone? Recite mi, u kojem dijelu Europe društvene mreže nisu sastavni dio komunikacije? Ima li izlaza? Kako se vaše dijete tinejdžerice uspijeva uklopiti u grupu vršnjaka bez pametnog telefona? Klinci svoje dumbphoneove skrivaju na dnu torbi da ih nitko ne vidi jer ih je tako neugodno…
Društveni pritisak
Prisiljena društvenim pritiskom, naša djeca moraju imati najbitniji gadget našeg vremena. Za neke je uređaj opremljen aplikacijom za roditeljski nadzor koja dobro funkcionira. Barem da im ograniče vrijeme ispred ekrana. A možda i nešto sadržaja.
Ali nijedan softver za roditeljsku kontrolu nije zamjena za kvalitetno provedeno vrijeme zajedno, beskrajne večernje razgovore ili ugodnu obiteljsku šetnju obližnjom šumom. Pokušajmo ih ugurati u tjedan dana, imajući na umu da ekran ne proizvodi oksitocin, hormon veze. A to nam je svima potrebno.
