Vijesti iz Rima, 12. travnja 2024. / 09:50
U izdanju “Annuario Pontificio” ili Papinskog godišnjaka iz 2024., objavljenom ovaj tjedan, papa Franjo je vratio drevni, počasni pontifikalni naslov “patrijarha Zapada”, poništavajući odluku pape Benedikta XVI. iz 2006. o suspenziji naslova.
Ova počasna oznaka ponovno se pojavila među popisom “povijesnih titula” koje se koriste za označavanje teološke i vremenske stvarnosti papinske službe. To uključuje, među ostalima, namjesnika Isusa Krista, nasljednika kneza apostola, vrhovnog pape Univerzalne Crkve i nadbiskupa metropolita rimske provincije.
Nakon odluke pape Benedikta XVI izbaciti naslov 2006. Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana (tada Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana) izdao je izjava napominjući da je postao “zastario” i “više nije upotrebljiv”.
Dikasterij je tvrdio da se kulturno i geografsko razumijevanje Zapada proširilo iz Zapadne Europe na Sjevernu Ameriku, Australiju i Novi Zeland.
“Odricanje od ove titule ima za cilj izraziti povijesni i teološki realizam i, u isto vrijeme, biti odricanje od zahtjeva, odricanje koje bi moglo biti od koristi ekumenskom dijalogu”, rekao je tada dikasterij.
Naslov “Patrijarh Zapada” usvojio je 642. godine papa Teodor i koristio se stoljećima, iako se naslov prvi put pojavio u Annuario Pontificio tek 1863., za vrijeme pontifikata pape Pija IX.
Aristomenis “Menios” Papadimitriou, povjesničar religije na Sveučilištu Fordham koji se specijalizirao za suvremeno kršćanstvo, rekao je CNA-u putem e-pošte da bi svaki pokušaj tumačenja odluke mogao biti “uglavnom spekulativan” i “neutemeljen na ozbiljnom razumijevanju crkvenog administracija.”
Ali Papadimitriou je primijetio da “u središtu toga leži pitanje povijesnog i suvremenog značenja biskupskog počasnog naziva ‘patrijarh’ i [the life] tog pojma kroz nestalnost povijesti.”
Ni dikasterij ni Tiskovni ured Svete Stolice nisu objavili priopćenje u kojem bi objasnili odluku pape Franje da vrati naslov.
Ovo nije prvi put da papa Franjo mijenja papinske naslove u Annuario Pontificio, više od 2400 stranica dugom službenom imeniku globalnog vodstva i strukture Katoličke crkve.
Počasti su bili prethodno objavljeni iznad sveska kratke papinske biografijeali od 2020. navedeni su ispod te biografije manjim fontom i označeni kao “Povijesni naslovi”.
Prema Matteu Bruniju, ravnatelju Tiskovnog ureda Svete Stolice, odluka iz 2020. imala je “namjeru ukazati na vezu s poviješću pape”, a ne “povjesničariti” same titule.
Iste godine, kardinal Gerhard Mueller, bivši vatikanski doktrinarni šef, odbijen potez, nazivajući ga činom “teološkog barbarstva”.
Tvrdio je da je revidirani godišnjak pomiješao izraz “Kristov namjesnik” s oznakama koje “nemaju nikakve veze s prvenstvom i samo su rasle povijesno, ali [have] bez dogmatskog značenja, kao što je ‘suveren države grada Vatikana’.”
Nikos Tzoitis, analitičar u tiskovnom uredu Ekumenske patrijaršije u Carigradu i bivši glasnogovornik ekumenskog patrijarha Bartolomeja I., ustvrdio je u Članak od 6. travnja da je papina odluka da ponovno uvede čast patrijarha Zapada “dio ponovnog otkrića bratstva”.
“Na taj način želi istaknuti važnost izgubljene sabornosti u Crkvi Gospodnjoj, koja izražava njegovo Tijelo i ima sabornost kao oruđe”, napisao je Tzoitis.
Papa Franjo zacementirao je ekumenski dijalog kao jedan od glavnih prioriteta svog pontifikata.
Godine 2014. Franjo se tijekom apostolskog pohoda Svetoj zemlji susreo s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I. u povodu 50. obljetnice povijesnog susreta pape Pavla VI. i pravoslavnog ekumenskog patrijarha Atenagore I. iz Carigrada na Maslinskoj gori u Jeruzalemu godine 1964. godine.
Bio je to prvi službeni susret pape i ekumenskog patrijarha od 1438. godine, koji je označio promjenu paradigme u ekumenskim odnosima između Katoličke i Istočne pravoslavne crkve.
“Moramo vjerovati da će, kao što je kamen ispred groba bio odbačen, također biti uklonjena svaka prepreka našem punom zajedništvu”, rekao je papa Franjo tijekom svog obraćanja ekumenskom patrijarhu 2014. godine.
Matthew Santucci je dopisnik CNA iz Rima sa sjedištem u uredu EWTN-a u Vatikanu. Odrastao je u Connecticutu, a od 2020. živi u Rimu. Diplomirao je povijest na Fordhamu i magistrirao međunarodne odnose na Luissu Guidu Carliju.
