Akatist nas potiče na razmatranje otajstava kršćanske vjere i pronalaženje utjehe u zaštitničkom zagrljaju Majke Božje.
Godine 626. Carigrad je bio pod opsadom. Sasanidske, avarske i slavenske snage napadale su grad. Ovaj napad bio je samo jedan od mnogih u ratu koji je trajao od 602. godine.
Bombardiranje je bilo kontinuirano, a ipak su vjerni kršćani unutar zidina bili dobro raspoloženi. Velikim dijelom za to je zaslužan primjer tadašnjeg gradskog patrijarha, patrijarha Sergija. Prema legendi, opsada je završila kada je jedne noći patrijarh Sergije predvodio litaniju molitve Bogorodici i ophodio grad s Odigitrijom – ikonom Majke Božje – i neposredno prije konačnog napada, neposredno nakon što je završio službu, došla je velika oluja i smrvila napadačku flotu na Bosforu. Pobjeda je odmah pripisana Presvetoj Bogorodici i tu noć je cijeli grad proveo noć u molitvi.
Molitva koju su navodno pjevali danas nam je poznata kao akatist Majci Božjoj. Riječ akatist je grčka riječ koja znači “nema sjedenja”. Nedostatak sjedenja ili odmora trebao bi biti podsjetnik na to kada je Gospa pomogla spasiti one koji su bili u nevolji i na radost s kojom su proveli noć pjevajući joj hvalu – ljudi u Carigradu bili su toliko uzbuđeni da nisu mogli sjediti. Uz sve to, kaže se i da je pjesmu Akatist napisao jedan čovjek prije nešto više od pola stoljeća. Pretpostavljeni autor je sveti Roman Himnograf.
Sam sveti Roman ima veličanstvenu priču. Kao mladi đakon u Carigradu, sveti Roman je bio određen da predvodi cjelonoćno bdijenje za svetkovinu Rođenja našega Gospodina. Kako kaže jedna verzija priče, on je tako loše čitao stihove da je drugi čitač morao zauzeti njegovo mjesto, a neki od drugih svećenika su mu se rugali zbog toga. Iscrpljen i ponižen, sjeo je u jedan od korskih štandova i zaspao. U snu mu se ukazala Majka Božja sa svitkom u ruci i natjerala svetog Romana da pojede svitak (prizor sličan onome što čitamo u Ezekijelu 3,1-15). Nakon što je pojeo svitak, probudio se uz trzaj i ispunio se Božjom milošću te je, primivši blagoslov od patrijarha, uzašao na ambonu i zapjevao novostvorenu pjesmu Rođenja. Ovaj je hvalospjev prekrasan, a njegova duboka teologija i pravoslavno učenje su očiti. Isto tako, takvu teologiju i ljepotu možemo pronaći iu Akatistu Bogorodici, koji je sveti Roman izvorno napisao za blagdan Blagovijesti.
Danas istočne kršćanske crkve diljem svijeta pjevaju akatistnu pjesmu prvih pet petaka u korizmi (ovdje je dobar snimanje). Himna slijedi format akrostiha grčkog alfabeta, sa strofama koje se izmjenjuju između dugih i kratkih oblika. Svaka kratka strofa završava pjesmom “Aleluja”, dok svaka duža strofa završava refrenom: “Raduj se, nevjesto nevjenčana.” Grupacije duljih i kraćih strofa organizirane su u 13 oikoišto na grčkom znači “kućanstva”.
Himna je oikoi podijeljeni su u četiri skupine koje slijede četiri različite teme: Navještenje, Rođenje, Isus Krist i Bogorodica. Prvi oikoi na Navještenju detaljno prikazuje navještenje Djevici Mariji od strane anđela, s prikazom Marijina čuđenja, posjeta Elizabeti i Josipove sumnje u pogledu njezine čistoće. Naknadni oikoi pripovijeda o Kristovu rođenju, klanjanju pastira i mudraca, bijegu u Egipat i susretu sa svetim Šimunom u Hramu. U trećoj skupini od oikoi, himna pomiče fokus na obnovu svijeta kroz Kristov dolazak, ističući čuđenje anđela i mudraca utjelovljenjem Božjeg Sina. Četvrti i posljednji oikoi nudi poetsku i retoričku počast Djevici Mariji, ukrašenu lijepim molitvama, moleći je za prihvaćanje pjesničkog prinosa i zagovor za spas čovječanstva od zemaljskog grijeha.
Svaka je riječ prepuna biblijskog i teološkog značenja. Evo samo nekih od lijepih riječi:
Od Oikosa 3, pjevamo: “Raduj se, o grane neuvenućeg izdanka”, a od Oikosa 5, “Raduj se, Majko zvijezde zalazne.” Ili, kao doktorandu, ovo je moj osobni favorit iz Oikosa 9:
Raduj se, ti koji filozofe praviš budalama;
Raduj se, ti koja učene razotkrivaš kao nerazumne!
Raduj se, jer su pametni kritičari postali ludi:
Raduj se, jer pisci mitova nestadoše!
Raduj se, ti koji si pokidao mreže Atenjana!
Raduj se, jer si napunila mreže ribara!
Akatist Himna Bogorodici duboko je svjedočanstvo trajnog duha vjere i pobožnosti unutar istočnih kršćanskih tradicija. Njegov nastanak, isprepleten s povijesnom opsadom Carigrada i mističnim iskustvima svetog Romana Himnografa, odražava duboko ukorijenjeno vjerovanje u božansku intervenciju i zagovorničku moć Djevice Marije. Zapravo, Sveti Roman i Gospin zagovor toliko su isprepleteni da on stoji u središtu većine ikona koje prikazuju zaštitu Bogorodice — ikone koja se pojavljuje kada je Marija posjetila crkvu i raširila svoj veo preko zajednice, simbolizirajući njezinu zaštitu, poznate i kao Pokrovske ikone.
U svakom slučaju, valja napomenuti da nas akatist svojom zamršenom strukturom i bogatom teološkom slikovitošću može potaknuti na razmatranje otajstava kršćanske vjere i pronalaženje utjehe u zaštitničkom zagrljaju Majke Božje. Dok pjevamo njegove stihove, sudjelujemo u bezvremenoj tradiciji koja poštuje svetu vezu između Boga i čovjeka, ponovno potvrđujući prisutnost Isusa Krista. Dok putujemo kroz ovo doba korizme – i što je još važnije, dok smo putnici koji putuju kroz ovu vremenitu Zemlju – možemo se obratiti Bogorodici za pomoć u našem trenutku potrebe.
