Kad razmišljamo o okolnostima u kojima se dogodio onaj prvi, povijesni Božić, kada se Isus rodio – zar je bilo drugačije nego sada? Sveta zemlja u kojoj se Isus rađa, židovski narod pod rimskom okupacijom, ratovi, nemiri, sjetimo se poslije i pokolja nevine dječice… Baš u takvim okolnostima Bog se odlučuje roditi među ljudima i to je poruka svima nama, da taj život, kojeg trebamo promovirati i koji treba biti življen punim plućima, nakon svega je dar koji dolazi s neba, a ne od nas samih i naših snaga, kazao je u razgovoru za BHT1 uživo don Ante Vrhovac, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i ravnatelj katoličkog školskog centra Sveti Franjo u Tuzli, govoreći o izazovima s kojima se ljudi suočavaju danas i s kojima su se susretali tada, prenosi portal Hrvatski glasnik.
Odgovarajući na pitanje kako u takvom svijetu biti radostan, don Vrhovac je kazao da sreća i radost, po njegovom mišljenju, nisu sinonimi, te da se može biti radostan, čak i kada čovjek nije sretan.
“Kada govorimo o sreći, to su oni ljudski uvjeti koje smatramo savršenima da bismo dobro živjeli: dobra financijska situacija, idealni uvjeti u obitelji i sve druge stvari koje mi ljudi volimo imati riješene i u svojim rukama… Međutim, znamo da životne situacije nisu tako savršene ni sretne za mnoge ljude koji su bolesni, trpe razne nepravde, koji su izgubili svoje najmilije, ne možemo govoriti o takvoj sreći. A radost, s druge strane, po meni, dolazi upravo od nečega drugoga, dolazi od iskustva biti od Boga ljubljen, što slavimo u otajstvu Božića. Upravo da Bog je taj koji dolazi među ljude i daje nam onu najveću pobjedu koja nam je potrebna u životu, a to je pobjeda nad grijehom i nad smrću”, kazao je don Vrhovac.
Svećenici pozivaju nas vjernike da prepoznamo Boga u potrebnima, naglasio je on.
“U prispodobi o posljednjem sudu, Gospodin kaže da jednog dana kada dođe na kraju vremena, sudit će nas upravo po tome koliko smo njemu pomogli u gladnom žednom, zatvorenom, ostavljenom bratu”, naveo je Vrhovac, dodajući da nam Gospodin kaže da je ljubav djelo, a ne osjećaj. “Mi sebe rađamo, postajemo vlastiti roditelji prema činima koje činimo”, podsjetio je na riječi Grgura Ninskog.
Don Ante Vrhovac govorio je i otuđenju od Boga i njegovih vrijednosti, u daru slobode koji je Bog dao čovjeku da se okrene od Boga. Sigurno da i sada postoji redovita otuđenost od Boga, kao i u prošlosti, i to je ono što zovemo grijehom, rekao je on.
“Ono što danas posebno smatram kao izazov življenju tih vrijednosti, tiče se pitanja obitelji, možda ne toliko kod nas u Bosni i Hercegovini, ali kada gledate Zapad, cijelu zapadnu kulturu danas, obitelj više nije ono što se smatra institucijom od Boga darovanom, od Boga stvorenom, u kojoj je potrebna seksualna razlika – mama, tata, da bi na kraju imali dar života, dijete… Kada gledate kršćansku objavu u Svetom pismu, Bog nam se objavljuje kroz obiteljske slike. Kada u našem ljudskom iskustvu više ne budemo znali šta su muž, žena, mama, tata, brat i sestra, mi sa Bogom više ne možemo razgovarati, ni o njemu govoriti jer mi za njega nemamo druge slike, osim ovih obiteljskih slika kroz koje se on objavio”, naglasio je don Vrhovac.
Bog je taj koji ne čeka da učinimo prvi korak prema njemu već čini prvi korak prema nama. Gledajući to, Božić je otajstvo utjelovljenja poniznosti, smatra on.
“Učinimo prvi korak. Što više budmo ponizni, otajstvo Božića će prije ući u nas. Na kraju, to je povezano i s onim što smo govorili – ne čekajmo da budemo savršeno spremni za oprost, za ljubav, najvažnije je da navjestitelji božijeg rođenja budemo u svojoj obitelji” poručio je don Ante Vrhovac. (kta/hrvatskiglasnik.ba)
