Nada za ekumensko jedinstvo uključuje želju za pomirbom gregorijanskog i julijanskog kalendara
U tekućem dijalogu s ekumenskim carigradskim patrijarhom Bartolomejem, nasljednikom svetog Andrije apostola i “prvim među jednakima” među biskupima Istočne pravoslavne crkve, papa Franjo je izrazio uvjerenje da će katolici i pravoslavci jednog dana postići puno zajedništvo . Istočni pravoslavci — za razliku od katolika istočnog obreda koji se razlikuju od katolika latinskog obreda po običajima i liturgijskim praksama, ali prihvaćaju prvenstvo jurisdikcije rimskog biskupa — postupno su se odvojili od Rima u srednjem vijeku i danas se sastoje od raznih Pravoslavne crkve, od kojih je najveća Ruska pravoslavna crkva s gotovo 100 milijuna vjernika. I pravoslavci i katolici prihvaćaju prvih sedam ekumenskih crkvenih sabora kao i sedam sakramenata i apostolsko nasljeđe, ali se također razlikuju u ključnim područjima, ponajprije u primatu pape.
Još jedno značajno područje razlike između njih je datum Uskrsa. Godine 2024. katolici i veliki dio ostatka svijeta slave Uskrs 31. ožujka, dok pravoslavci slave Uskrs 5. svibnja. Razlika je zbog činjenice da većina pravoslavnih crkava koristi Julijanski kalendar koji je uveo Julije Cezar 45. pr. Kr. Katolička crkva koristi gregorijanski kalendar uveden papinskom bulom Grgura XIII. iz 1582. Inter Gravissimas (“Među najvećim zabrinutostima”). Razvijanje točnog kalendara može biti izazov, budući da se godina ili vrijeme koje je potrebno Zemlji da napravi potpunu revoluciju oko Sunca ne može uredno organizirati u dane i mjesece. Takva revolucija traje gotovo četvrtinu dana dulje od 365 dana, tako da se kalendari moraju prilagoditi ovoj razlici ili se sve više razlikuju iz godine u godinu. Julijanski i gregorijanski kalendar bili su pokušaji da se objasni kretanje Sunca i Mjeseca, a gregorijanski je kalendar bio uspješniji pokušaj da se to učini.
Uskrs, odnosno svetkovina uskrsnuća našega Gospodina, najvažnije je od svih liturgijskih vremena, no u prvim stoljećima kršćanske su ga crkve slavile na različite datume. Prvi ekumenski sabor u Nikeji 235. godine riješio je to pitanje dekretom da će sveopća Crkva slaviti Uskrs prve nedjelje nakon punog mjeseca nakon početka proljeća. Stoga bi iz godine u godinu najraniji mogući datum Uskrsa mogao biti 22. ožujka, a najkasnije 25. travnja.
Pogreške u julijanskom kalendaru koji se tada koristio postale su, međutim, očite, jer je izračunata godina bila preduga za 11 minuta i 14 sekundi. Crkveni poglavari bili su svjesni ove netočnosti i vjerovali su da je neslavljenje Uskrsa na točan dan koji je odredio Nicejski sabor skandal. (Netočan kalendar stvorio je probleme iu sekularnom svijetu, nepovoljno utječući na vrijeme sadnje usjeva i plovidbu brodova tijekom različitih godišnjih doba.)
Nastojeći ispraviti problem, papa Grgur XIII je papinskom bulom 1582. godine uklonio 10 dana iz kalendara. Ljudi su išli spavati 4. listopada i probudili se 15. listopada. (Dakle, julijanski kalendar zaostaje za gregorijanskim, oko 13. dana trenutno, ali povećava se na 14 dana 2100.)
Katoličke zemlje poput Španjolske, Italije, Portugala i Poljsko-litavske zajednice te španjolske kolonije odmah su prihvatile novi kalendar. Protestantske zemlje počele su ga prihvaćati 1700-ih, uključujući kolonijalnu Ameriku 1752. Među državama koje nisu imale su Rusija, koja je ostala na Julijanskom kalendaru do 1917., i Grčka, koja je ostala na Julijanskom kalendaru do 1923.
Dok mnoge pravoslavne crkve prihvaćaju gregorijanski kalendar za fiksne vjerske blagdane, svi osim Pravoslavne crkve Finske koriste Julijanski kalendar za pokretne blagdane kao što je Uskrs. Međutim, u nedavnom dijalogu s papom Franjom, ekumenski patrijarh Bartolomej iskazao je svoju potporu pronalaženju zajedničkog datuma Uskrsa, vjerujući da bi prvi takav zajednički datum trebao biti 2025. Međutim, mogućnosti za uspjeh mogle bi biti malene, zbog rascjepa unutar pravoslavne crkve zajednica. Na primjer, 2018. Ruska pravoslavna crkva objavila je da je prekinula veze s Ekumenskim patrijarhatom u Carigradu nakon što je Bartolomej potvrdio da namjerava priznati neovisnost Ukrajinske pravoslavne crkve. Otac Hugh Barbour iz opatije Svetog Mihaela u južnoj Kaliforniji dodao je da je ruska invazija Ukrajine 2022. stvorila daljnje podjele između vođa pravoslavnih crkava i ukrajinske vlade, koja želi nametnuti pravoslavnoj crkvi promjenu na gregorijanski kalendar za fiksne blagdane “užasno pogoršavajući situaciju i unazađujući svaku nadu ponovnog ujedinjenja unutar pravoslavlja.”
Bez obzira na političku situaciju, nastavio je otac Hugh, iako je ponovno okupljanje širom svijeta poželjno, vjerojatnije će biti postignuto “malo po malo na lokalnoj razini”. Objasnio je: “Iako pravoslavne crkve imaju istu vjeru i bogoslužje, pokazujući izvanrednu koherentnost u liturgiji i doktrini vjere, njihove jurisdikcije su lokalne i nacionalne, a ne univerzalne. Ova decentralizirana struktura moći otežava im se ekumenski nositi s njima. Nasuprot tome, Katolička crkva je papinska monarhija koja može djelovati iz jednog središta.”
Dodao je da, iako datum Uskrsa ima simboličku važnost, papinski primat nije ključno pitanje. Rekao je: “Rimska crkva povijesno nikada nije imala poteškoća s istočnim katolicima koji koriste stariji Julijanski kalendar ako žele. Zapravo, postoje neke prednosti.” Obilježavanje pravoslavnog ili julijanskog datuma Božića 7. siječnja, kao i drugačiji datum Uskrsa, odvaja ih od sekularnog, komercijaliziranog obilježavanja takvih blagdana “čineći ih mirnijima i isključivo religioznima. Često im se zato i sviđa.”
Nastavio je: „Štoviše, svjedočanstvo jedinstva u kršćanskom bogoslužju već je nedavno potvrđeno u Svetoj zemlji gdje je katolički latinski patrijarhat Jeruzalema uvelike prihvatio julijanski ‘pravoslavni’ datum Uskrsa, tako da su svi kršćani apostolskog Tamošnje jurisdikcije pokazuju jedinstvo na mjestu gdje je jedinstvo ključno za njihov opstanak. To je dubok razlog za razmatranje zajedničkog datuma Uskrsa, što je već predložio Drugi vatikanski sabor prije 60 godina.”