Potacimo k Vitliomu, potacimo k Božju domu! / Pogledajmo Božja grada, pogledajmo Boga mlada! Stihovi su to drevne božićne pjesme Bog se rodi v Vitliomi (stari hrvatski naziv za Betlehem) zapisani u tzv. Pariškom kodeksu, za nas slavnom code slave 11 Francuske nacionalne biblioteke iz 1380. godine. Prilikom uprizorenja živih jaslica, koja sve više dobivaju na popularnosti, i Poreč, stari biskupski grad, sjedište Porečke, a potom Porečke i pulske biskupije postaje jedan od mnogih Betlehema u kojem se na opipljiv način oživljava, posadašnjuje taj jedinstveni događaj cjelokupne ljudske povijesti. Danas jedini prežitak srednjovjekovnih skazanja i liturgijskih igara, žive jaslice na plastičan, opipljiv i razigran način pripovijedaju priču svete noći kada Bog dolazi u svijet u liku malahna i slabašna djetešca. Ni prorok Ilija nije Boga susreo u vatri, grmljavini ni potresu nego u blagom i tihom povjetarcu. Kakvo iznenađenje za naše ljudsko poimanje koje teži za iskazivanjem snage i moći, a tako daleko od Božje logike. Svemogući Bog u liku bespomoćna djeteta. Iako tradicija živih jaslica u Poreču nije duga, svakom godinom sve više dolazi do izražaja marljivost i trud koje porečki župljani sa župnikom vlč. Mladenom Pranjićem i kapelanom vlč. Boškom Čatlakom ulažu u provedbu uprizorenja. Dana 17. prosinca 2023. i Poreč je nakratko postao Betlehem kada su uprizorene žive jaslice. Kroz izmjenu prikladnih pjesama i evanđeoskog izvještaja nazočni se gledatelji, a ponajviše djeca, koja su najbrojnija publika, uvode u otajstvo svete božićne noći. Svojom je nazočnošću vrijednim župljanima podršku dao i Porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja.
No, ove je godine i porečko uprizorenje živih jaslica obilježeno velikim jubilejem. Naime na sam Božić 1223. godine sv. Franjo, asiški siromašak, po povratku iz Svete Zemlje u gradiću Grecciju postavlja prve jaslice. Bonaventura iz Bagnoregia, životopisac sv. Franje, opisuje kako je sveti Franjo dao pripremiti jaslice, donijeti sijeno, vola i magaraca. Naravno pozvao je mještane toga grada i de nativitate pauperis Regis praedicavit, propovijedao o rođenju siromašna Kralja. No, što se zbilo čudesno tom prilikom nadalje opisuju životopisci Bonaventura i Tommaso da Celano. Kada je sveti Franjo molio na tom mjestu, jedan vojnik vidje dijete Isusa u jaslama (miles quidam vidit puerum Iesum loco illius quem sanctus attulerat). A Bonaventura ovako opisuje u tom trenutku sv. Franja: „Božji čovjek stajaše pred jaslicama s velikom pobožnošću, sa suznim očima i srcem punim radosti.“ Sveti Franjo koji i u osamstotoj obljetnici prvog uprizorenja živih jaslica poziva na razmatranje Božićnog otajstva, ali i nadilaženja puke sladunjavosti koji s udivljenjem promatra razne prikaze Isusova rođenja, inkulturacijski smještenih od snijegom pokrivenih alpskih krajolika do baroknih fasada, ali ostaje gluha i slijepa kada Krista treba prepoznati u odbačenima i posljednjima, siromasima i izbjeglicama, bolesnim i napuštenima, gladnima i žednima.
Uprizorenje živih jaslica u konzumerističkoj ponudi raznih sekulariziranih advenata nudi nadu da Betlehemsko dijete još uvijek nije sasvim protjerano s naših ulica, a Mudrost Svevišnjega attingens a fine usque ad finem fortiter suaviterique disponens omnia – s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopire, sve snažno, blago redeći.
Txt: M. Martinčević
Foto: G. Šušljik
